Piše: Antonio Katić
Programi političkih stranaka kao nikada do sada, prilagođeni ovim izborima, bave se ekonomskim pitanjima iz dva razloga: iscrpljene su političke teme, a veliki ekonomski problemi pogađaju najveći dio stanovništva RH.
Međutim, nije ni dvadesetak dana u ovom pred-predizbornom razdoblju jasno što će činiti stranka koja dođe na vlast, jer je svaka u svojim programima prebrojala silne probleme, ali konkretna rješenja nije dala.
Čak je, neuobičajeno, reagirala Porezna uprava, poručivši strankama neka se okane velikih obećanja. Nije, naravno, se mnogo toga moglo naučiti iz ove priče, pa umjesto ozbiljnih, kakva dolikuju težini situacije, otvaramo sve više “stotina hiljada radnih mjesta”, navodnjavamo sad već milijarde hektara, investicije mjerimo milijardama i milijardama…
– Pitanje je koliko su programi realni. Usuđujem se reći kako, nažalost, u najvećem dijelu nisu, – rekao je ekonomist, profesor i stručnjak za Financiranje javne uprave na Pravnom fakultetu u Splitu Zoran Šinković.
– Kako se zahuktava pred-predizborna utrka tako se počinju davati sve krupnija i grandioznija obećanja, sve stranke su uvidjele kako su ekonomska pitanja glavni izborni adut pa na tim temeljima nude spasonosna rješenja ako im birači daju glas. Nažalost, stvarnost u Republici Hrvatskoj, ona ekonomska, socijalna i politička daleko je od bilo kakvih normalnih želja i stanja.
Naš sugovornik podsjeća kako je, umjesto obećanih 200 000 novih radnih mjesta u razdoblju između 2020. i 2023., o čemu smo također slušali u prethodnoj kampanji, ukupno bez posla ostalo preko 350 000 radnika. Potencijalno je, objašnjava, ugroženo bar još oko 90 000 do 100 000 ljudi kroz blokade računa privrednih subjekata i poduzetnika. Računi su, naime, blokirani kod 40 000 poduzetnika trenutno i još kod oko 22 000 malih i srednjih poduzeća, u kojima radi oko 168 000 radnika koji uslijed blokade ne mogu primati plate.
Mjerimo se sa afričkim zemljama
– Ekonomska stvarnost je i neefikasan porezni sustav koji favorizira poreznu evaziju naročito bogatih i najveći, pojedinačno gledano, porezni teret pada na pleća najsiromašnijeg sloja ljudi. Broj siromašnih građana svrstava Republiku Hrvatsku u red zaostalih država Afrike i Južne Amerike. Procentualno je najveći broj radnika u Republici Hrvatskoj ostao bez posla u prethodnih sedam godina mandata Andreja Plenkovića, gledano prema sudjelovanju aktivne radne snage odnosno stope zaposlenih u aktivnom stanovništvu. Republika Hrvatska je država koja ima uvjerljivo najmanji postotak zaposlenih u radno aktivnom stanovništvu i to samo 37.9% u 2022. godini, a jednako je bilo i lani, – ukazuje Šinković navodeći kako taj postotak u EU iznosi preko 64%, u Sloveniji je 66,2%, Danskoj 73%, Portugalu 54%…
Uz ocjenu kako se ovih dana u pred-predizbornoj kampanji mnogo priča o investicijama koje su najveća potreba Republike Hrvatske s ciljem intenziviranja privredne aktivnosti i naročito zapošljavanja, naš sugovornik međutim, naglašava kako nije realno u ovim vremenima očekivati veliki priliv stranih ulaganja u hrvatsku privredu. Ta očekivanja potkrepljuje relevantnim podacima o kretanju stranih izravnih investicija u 2019. godini (još nisu analizirani podaci za 2021). Od 105 analiziranih država svijeta Republika Hrvatska, naime, zauzima 91. mjesto sa samo $1,3 milijarde ISI. Niže rangirane države od Republike Hrvatske je nekoliko afričkih države. Bolji pokazatelj je kretanje ISI per capita, napominje Šinković, a Republika Hrvatska je sa samo $79 po glavi stanovnika na samom začelju ove ljestvice. Za usporedbu Albanija ima $313 per capita, Bugarska $1 030, Rumunjska $2 740.
Dalmacija na meti
S obzirom na to kako je poljoprivreda i maritimstvo jedan od najvažnijih motiva izborne priče, a tu i tamo spominje se i regionalni ekonomski razvoj, dalmatinska ekonomija je, čini se, ovog puta, dobila više mjesta u pred-predizbornim ekonomskim programima. Vjerojatno ne samo zbog morske poljoprivrede i razvijenosti regije, već iz “dubljih razloga”. Zbog toga je dosadašnjoj „Južnoj Hrvatskoj”, recimo, jedna ekstremno desna politička stranka poznata po brojnim kriminalnim aktivnostima posvetila poseban „Program razvoja Dalmacije”. U njemu se navodi kako je to strateški dokument koji pravi presjek teškog stanja, ali i predlaže konkretne mjere s jasnim ciljem kako od Dalmacije napraviti ono što je desetljećima bila – ekonomski najjača regija u Republici Hrvatskoj, motor ekonomskog razvoja cijele države.
Teme su selo, poljoprivreda, navodnjavanje, promet, infrastruktura… ali se naglašava kako Dalmacija neće biti ekonomski snažna ako nije ravnomjerno regionalno razvijena: „ako privreda u Ravnim Kotarima i na Bukovici ne uhvati priključak sa Splitom, Zadrom i Dubrovnikom za šta je neophodna stvarna decentralizacija…“.
– U predizbornim situacijama ima puno ideja koje poslije toga nemaju nikakve veze s realnošću. Naročito s rezervom gledam na prijedloge onih koji su do juče zastupali ideju Južne Hrvatske, – kaže nam podredsjernica Dalmatinskog kluba Majda-Iris Stefanelli.
Govoreći o programu Dalmatinskog kluba i DDF-a o normalnoj Republici Hrvatskoj, Stefanelli ukazuje na to kako je s tog aspekta ova inicijativa pokušala odgovoriti na sva pitanja koja su danas i u sagledivoj perspektivi će biti realni problemi.
– DDF i Dalmatinski klub ne izlaze na izbore. Naša je misija drugačija. U tom kontekstu je veoma problematično što se sve može smatrati ekonomskim programom. Jer, uvjetno govoreći ekonomski program je i onaj vezan za dublje integracije Republike Hrvatske u EU i NATO te onaj vezan za rješavanje dalmatinskog pitanja, i ono što se odnosi na definitivno utvrđivanje prioriteta u vanjskoj politici. Zašto to govorim? Zbog toga jer su to preduvjeti kako bi se Republika Hrvatska mogla predstaviti kao država koja je riješila svoje probleme i koja je sigurna s aspekta investiranja, poslovanja. S tog aspekta jedno je od ključnih stvari, barem što se tiče našeg programa, rješavanje tih, doduše, političkih problema, koji su uvijek, u zadnje trideset tri godine bili preduvjeti za bolji ekonomski učinak, – objasnila je Stefanelli.
Pored toga, dodaje, bavimo se svim pitanjima koja su klasično ekonomska, a prije svega to su stvaranje infrastrukturnih uvjeta za investiranje: različite institucije, lokaliteti spremni i sposobni prihvatiti investiranje, pitanje vezano za radnu snagu, i slično. Postoji, naime, mišljenje kako je Republika Hrvatska bogata kadrovima i kako će to, zbog niske cijene radne snage, dovući investicije, ali mislimo kako je to samo djelomično točno, a kako je od suštinskog značaja rješavanje pitanja obrazovanja ili prekvalifikacije ili kvalifikacije za potrebe investitora.
Posebno je, napominje Stefanelli, značajno pitanje poljoprivrede, marikulture i ribarstva i tu je njezina inicijativa, kako kaže, dala konkretne prijedloge koji imaju posebnu dimenziju s aspekta otvaranja mogućnosti korištenja europskih fondova od trenutka započinjanja pregovora.
– Prioritet nad prioritetima je promatranje svega ovoga s aspekta Dalmacije. Mislimo kako je neophodno staviti točku na proces svjesnog, planskog i malicioznog ubijanja Dalmacije po svim ekonomskim pokazateljima. Prije svega, definitivno treba donijeti Zakon o kojim će se Republika Hrvatska konstituirati kao država u čijem je sastavu pet autonomnih regija, koji je prema Ugovoru o pristupanju Republike Hrvatske EU, trebao biti donijet prije pet godina. Pored toga, važno je praktično poštivati sve ono što piše u dokumentima koji spadaju u Ustav, a ako se ne poštuje treba mijenjati provoditelje Ustavnih i zakonskih rješenja… Radi se o situaciji uz koju bi se u ekonomskom smislu u Dalmaciji mogao napraviti strahovit pomak u odnosu na sadašnje stanje, a to je dio našeg programa – naglašava podpredsjednica Dalmatinskog kluba, Majda Iris Stefanelli.
Nedovoljno razvijena Dalmacija
Dalmatinski demokratski forum također ukazuje na drastičnu neujednačenost u razvoju Republike Hrvatske, ali i Dalmacije.
– Dalmacija je do 1990. bilo drugo najrazvijenije područje iza Slovenije, s $30 000 BDP/pc godišnje. Danas 2023. Dalmacija je najsiromašnija regija na Mediteranu. Čak su neke sirijske regije bogatije od Dalmacije. Istovremeno, sukladno s propašću Dalmacije stvorile su se ogromne regionalne razlike u RH. Te regionalne razlike nemoguće je ublažiti bez suštinske regionalizacije i decentralizacije, a bez nje nema ni jačanja gradova i općina. Takvoj situaciji doprinio je najrigidniji centralistički sustav u Europi, dok je istovremeno Dalmacija obvezatna davati Slavoniji 3,5 mlrd € godišnje. Ovo je dovelo do toga da Zagreb sam odlučuje o svemu umjesto da o svojoj sudbini odlučuju jedinice lokalne samouprave. Županijske vlasti u Dalmaciji, njih četiri, moraju stvoriti uvjete kako bi neki drugi gradovi i općine, poput Drniša, Kistanja, Zadvarja, Knina, Benkovca i drugih mogli biti jednako atraktivni za domaće i strane investitore. Kako bi u tome uspjela neophodna je regionalizacija i decentralizacija Republike Hrvatske na pet autonomnih regija i stvaranje komunalnih općina, jer ne možemo prihvatiti kako samo u nekoliko gradova i pokoja općina u Dalmaciji žive i rade sposobni, – naglašava koordinator DDF-a, Vedran Bralić.
Bralić smatra kako je zabrinjavajuća činjenica kako je Vojvodina, prvi put od 1921., prema brutto društvenom proizvodu pala ispod prosjeka u odnosu na Republiku Hrvatsku i kako se u međunarodnim ekonomskim institucijama vodi kao nedovoljno razvijena regija.
– Kako bismo nastavili privlačiti investitore u Dalmaciju, a samim time i u Republiku Hrvatsku, moramo osigurati intenzivan i ravnomjeran razvoj prometne infrastrukture, što je DDF uvrstio u svoju ekonomsku platformu. Najvažnije je izgraditi regionalne puteve koji bi sjever i jug Dalmacije povezali s međunarodnim koridorima, kao i sa susjednim regijama i državama koje su u EU ili su kandidati za članstvo. Veoma je bitno napraviti bolje veze prema Italiji, Sloveniji i dalje prema srednjoj i zapadnoj Europi. Time bi se postigle dvije bitne stvari za razvoj, pa i opstanak jedinica lokalne samouprave u Dalmaciji. Ljudi bi dobili posao, jer niti jedan investitor neće doći u sredinu gdje nema cestovne infrastrukture. A najvažnije je zaustaviti odljev stanovništva, školovanih i mladih, prema Zagrebu i državama razvijenog zapada. Ne zaboravite kako su gotovo sve lokalne sredine izgubile po najmanje deseti dio stanovništva u proteklih osam godina, jer ljudi idu za prilikama, a u svojim sredinama je ne vide, – objasnio je za kraj Bralić.
Comments