Piše: Johnny Gilligan
10. travnja prije 25 godina potpisan je Sporazum iz Belfasta, poznatiji kao Sporazum na Veliki petak, koji je okončao tri desetljeća dugo nasilje u Sjevernoj Irskoj.
Na godišnjicu potpisivanja sporazuma ističe se kako je taj dokument doprinio opstanku mira, ali analitičari ističu kako su podjele u Sjevernoj Irskoj i dalje duboke, štoviše nikad dublje, dok strah od nasilja nije nestao pa su britanske obavještajne službe podigle nivo prijetnje od terorizma za Sjevernu Irsku sa “značajnog” na “ozbiljan”
Većinski katolička država ostala je prije 100 godina bez jedne šestine otoka. Dijela otoka na kojemu je većima stanovništva bila katolička, uz veliki udio protestanata. Sjeverna Irska tada je podijeljena između dvije zajednice – nacionalista, većinskih katolika koji su tražili ujedinjenje s Irskom, i manjinskih protestanata koji se nisu htjeli odvojiti od Ujedinjenog Kraljevstva.
Suživot dviju zajednica nije postojao jer su većinski Katolici bili izloženi diskriminaciji, a svaki pokušaj protesta završavao se oštrim odgovorom britanske policije. To je dovelo do konflikta koji je trajao desetljećima, a u koji je bila uključena Irska republikanska vojska (IRA), paravojne formacije, i britanske trupe. U bombaškim napadima i pucnjavama ubijeno blizu 3600 ljudi, većinom u Sjevernoj Irskoj. Na meti IRA-e bili su i britanski političari.
Desetog travnja 1998. godine, na Veliki petak, britanske i irske vlasti, uz posredovanje Washingtona, potpisale su sporazum koji je označio početak mira na području oko kojeg su se Englezi i Irci desetljećima borili, još od perioda kada je Irska izvojevala neovisnost od Ujedinjenog kraljevstva.
Sporazum na Veliki petak potvrdio je kako je Sjeverna Irska dio Ujedinjenog Kraljevstva, ali je navedeno kako bi se u budućnosti mogla ujediniti s Republikom Irskom ako većina na sjeveru i u Republici podrži taj potez.
Čovjek koji je prije 25 godina objavio kako je postignut sporazum – savjetnik u vladi tadašnjeg britanskog premijera Tonyja Blaira, Alastair Campbell, rekao je u za „Autonomiju“ kako u Sjevernoj Irskoj institucije danas ne funkcioniraju onako kako bi trebale.
“To je tragedija svega, jer od početka procesa devolucije, odnosno od trenutka formiranja institucija koje su osnovane i funkcionirale, činilo se kako funkcioniraju dobro. Zapravo, kad pogledate one su više bile u blokadi nego što su bile aktivne. One sada ne rade”, istakao je Campbell.
Dodao je kako je bivši britanski premijer Boris Johnson “lakomisleno negirao problem”, a kako se trenutni premijer Rishi Sunak bar trudi popraviti situaciju. Prije svega, smatra Campbell, Sunak želi kroz “Windsorski” okvir riješiti neke od problema nastalih Brexitom.
Prilikom izlaska UK iz Europske unije, jedan od najvećih problema ostao je onaj koji se tiče trgovinskih odnosa između ostatka Velike Britanije i Sjeverne Irske. Johnson je ostavio carine i druge prepreke na uvoz robe u Sjevernu Irsku kako bi granica između Britanije i njenog EU susjeda, Republike Irske, ostala otvorena. Ovome su se posebno protivili u Belfastu, a tri godine kasnije, u britanskom parlamentu usvojen je “Windsorski okvir” premijera Rishija Sunaka – izmijenjen Sjevernoirski protokol koji sada uklanja veći dio carinskih prepreka i olakšava trgovinu.
Sjevernoj Irskoj se, ovim okvirom, daje tzv. “Stormontska kočnica”, koja znači kako mogu pokrenuti postupak opovrgavanja novih trgovinskih pravila EU koja bi se primjenjivala u zemlji, što je bio ključni zahtjev unionista. Sjevernoirska Demokratska unionistička stranka (DUP), koja od prošlih izbora blokira rad parlamenta, međutim, i dalje nije zadovoljna, jer smatra kako ova “kočnica” ne ide dovoljno daleko.
Campbell naglašava kako je DUP za vrijeme Sporazuma na Veliki petak bila protiv tog sporazuma, i kako je postala vodeća stranka u Sjevernoj Irskoj.
“Onda, na zadnjim izborima, Sinn Féin, nacionalistička partija, izbija na prvo mjesto i od tada nema funkcionalnih institucija”, objašnjava Campbell.
Sugovornik „Autonomije“ dodaje ako svi političari u Sjevernoj Irskoj moraju shvatiti kako bi trebali raditi zajedno i vratiti se u vladu, kao što smatra kako bi trebalo djelovati u okviru Windsorskog okvira.
Upravo tu je, smatra, i neuspjeh Sunaka – što nije uspio uvjeriti DUP i jedan broj ljudi u vlastitoj stranci kako je Brexit zapravo “put naprijed”, iako zna kako su napravljeni problemi u kontekstu Sjeverne Irske, mada ih pokušava riješiti.
“Kad sam zadnji put bio u Sjevernoj Irskoj, u Belfastu, gdje sam razgovarao s poslovnim ljudima, oni su bili sretni zajedničkim tržištem i počeli su shvaćati kako imaju koristi od oba svijeta. I naravno uvijek imate ekstreme koji će sve odbijati, protiv svega se buniti, ali vidim kako postoji rašireno mišljenje u Sjevernoj Irskoj kako se to moralo napraviti”, rekao je Campbell.
Hoće li se ostvariti san republikanaca?
Stalno tinjajuće nezadovoljstvo i nemirna politička scena u Sjevernoj Irskoj, ponovo podgrijavaju priče o potencijalnom referendumu za neovisnost te zemlje, a ako je po želji republikanaca, čak i njezino ujedinjenje sa Irskom.
U toj zemlji počinje dominirati većinsko katoličko stanovništvo, i mada je donekle neoprezno reći kako su svi katolici nužno za ujedinjenje Irske, ipak postoje šanse da se to dogodi, s obzirom na takvu mogućnost predviđenu i samim Sporazumom na Veliki petak.
“To je sada teško zaključiti. Demografska pitanja su legitimna i stvarna, katolička populacija raste brže nego protestantska. Mislim kako se ne može pretpostaviti kako su svi katolici automatski za ujedinjenu Irsku, kao što ne možemo reći ni kako su svi protestanti pristalice Brexita, jer nisu. To je, na neki način, tragično. Sjeverna Irska, kao i Škotska, nisu glasali za Brexit – većina je glasala protiv”, navodi Campbell.
Povjesničarka irskog porijekla, Eddie Markoč rekla je za „Autonomiju“, osvrćući se na ono što je Sporazum na Veliki petak predstavljao 1998. godine, kao i na ono što je njegova ostavština danas, kako su prilikom postizanja primijenjene dvije paradigme: prvo – niti jedna strana ne može dobiti sve, a druga izgubiti sve, te drugo – nevjerojatna količina financijske pomoći koja je uložena u obnovu.
“Društvo poput onoga u Sjevernoj Irskoj nikada neće biti jednostavno. U Belfastu postoje zidovi koji razdvajaju katoličku i anglikansku zajednicu su na sve strane, jer rezidualno ostaje ta mržnja desetljećima poslije konflikata. S druge strane, Sjeverna Irska i Republika Irska bogato su razvijene, ali postoji točka presjeka gdje je teško reći kako se vole, ali se poštuju i doživljavaju jedni druge kao pobratime. Međutim, Englezi i Irci se niti vole niti poštuju, ali su se zadnjih 25 godina počeli tolerirati”, ističe Markoč.
“Toleriraju se dijelom zbog zidova, dijelom zbog ekonomske razvijenosti, a dijelom jer je omogućen takav institucionalni okvir gdje će i jedne i druge zadovoljiti u mjeri u kojoj neće biti previše problematično kako za jedne tako i za druge”, navodi Markoč.
Škotska s pravom prijeti
Naša sugovornica Eddie Markoč ističe kako je za Sjevernu Irsku najveći problem bilo kakva granica prema Republici Irskoj, i kako pitanje referenduma o neovisnosti nije glavno na agendi dok se ne finalizira Brexit i ne odluči kakav će se model ulaska robe odrediti za Sjevernu Irsku, a kakav za Republiku Irsku. Sve je ovo, dodaje, u sklopu još većeg problema za Ujedinjeno kraljevstvo, koji predstavlja Škotska.
“Od četiri nacije Ujedinjenog Kraljevstva, tri nisu zadovoljne: Sjeverna Irska, Škotska i Wales. Za razliku od ostale dvije, Škotska najviše prijeti odcjepljenjem, ali isti mehanizam koji omogućava održavanje referenduma, podrazumijeva dopuštanje istog od strane vlade u Londonu,” naglasila je Markoč.
O tome kako je glavni cilj Škotske postati neovisna država, govorio je nedavno novoizabrani škotski premijer, Humza Yousaf. Ovo je okosnica njegove politike, o čemu svjedoči i to što je zamjenik premijera, John Sweeney, prilikom čestitke Yousafu naveo kako će “on biti taj koji će dovršiti put prema neovisnosti”.
“Mi ćemo biti generacija koja će Škotskoj donijeti dugoočekivanu neovisnost”, naveo je Sweeney, u interviewu za ITV, a nešto ranije istaknuo kako bi “prva stvar koji bi uradio kao premijer, bio formalni zahtjev poslan Downing streetu za održavanje novog referenduma o neovisnosti”.
Bez obzira na želje i spremnost Yousafa, postizanje škotske nezavisnosti bit će veliki izazov za novog leadera SNP-a, jer je prema istraživanjima javnog mnijenja samo 54% škotskih građana pružilo anketnu podršku neovisnosti što je granična brojka koja uvijek može skliznuti ispod 50%.
Comments