Piše: Sondra Zebić
Velikohrvatski ekstremno centralistički projekt, koji ima za cilj zemljicu koja se proteže od Kupe do Drave i od Sutle do Ilove proširiti do Drine i do Janjeva, pokazao je svoju punu nesposobnost.
Ovaj ekstremistički prijekt izgubio je svoj utjecaj apsolutno svugdje na prostorima bivše Jugoslavije i svođenjem Republike Hrvatske praktično na Kraljevinu Hrvatsku i Slavoniju, plus Dalmacija, Istra i Rijeka. Sada je ogromna uloga političkih snaga u Dalmaciji da daju europske i progresivne prijedloge u smislu modernizacije unutrašnjeg uređenja Republike Hrvatske. A kako bi se to moglo uraditi moraju igrati značajniju političku ulogu na nivou Republike Hrvatske. Potpuno je logično kako se do te pozicije ne stiže lako i brzo, ali ako se zna zašto se to radi, a to je zato kako bi se Republika Hrvatska svrstala u red modernih demokratskih europskih država, tada se sve što se mora lakše podnosi kako bi se došlo do tog cilja, kaže kći poznatog dalmatskog pjesnika S. I. Braysa, Luciana, te je navela kako je ogromna sramota za Dalmaciju sramota što se njeni građani još uvijek nisu masovno uključili u jedinu pravu prodalmatinsku opciju DDF.
Kako je uopće moguće govoriti o regionalizaciji i decentralizaciji Republike Hrvatske s postojećim ustavom? – U jedu ruku je moguće, jer Ustav Republike Hrvatske od početka 2000. poznaje pojam regionalna samouprava. No, u realnosti nije moguće. Nije moguće i upravo zbog toga jedan od razloga neophodosti promjene tog Ustava i jeste unutrašnja decentralizacija i demokratizacija Republike Hrvatske i autonomija Dalmacije, Slavonije i Istre. Dalmatinska autonomnost, kao i autonomnost drugih hrvatskih regija koje će se morati formirati na nivou Republike Hrvatske je jedini suštinski europski put koji ova država zbilja ima, mada se to u konzervativnim krugovima u Zagrebu apsolutno ne prihvaća. Činjenica je kako će prije ili kasnije doći do političkih reformi i referenduma o ovom pitanju. Uz taj referendum će biti neophodno vezati i referendum o promjeni Ustava i veoma je bitno do tog trenutka jasno profilirati kako Republika Hrvatska treba izgleda u tom novom Ustavu.
Dopustiti radikalnim opcijama (HDZ, Most, Domovinski pokret…) i SDP-u (koji je politološki također stranka s desne strane političkog spektra) te parastrančicama načičkanima oko njih da budu glavne snage po pitanju Ustava, a da Dalmacija to šutke prihvaća, vodi Republiku Hrvatsku u ponavljanje povijesti. A to znači pet novih ratova, odcjepljenja, ekonomske izolacije, 20 godina propadanja. I nakon svega, Republika Hrvatska će se svesti na njene realne granice: Kupa na jugu, Drava na sjeveru, Ilova na istoku i Sutla na zapadu; uz to takvoj Republici Hrvatskoj trebat će 30 godina da njen BDP dosegne razinu od 1/3 bruto nacionalnog dohotka kakav je imala prije tih procesa. Dakle, jasno je kako se povratak na staro ne smije dopustiti. Upravo zbog toga, prodalmatinske političke opcije i prodalmatinska politička misao mora igrati znatno veću ulogu u Dalmaciji i u Republici Hrvatskoj, a kako bi se to ostvarilo, mora se nametnuti kvalitetom, kreativnošću i dosljednošću. Zašto to nije urađeno do sada, nije pitanje za mene, već za građane Dalmacije koji stalno očekuju da im se nešto servira na zlatnom pladnju.
Ako sam vas dobro razumjela, Ustav Republike Hrvatske će se morati mijenjati. No, kako to napraviti kada je Republika Hrvatska članica EU? – Apsolutno dobro ste me razumjeli. To što je Republika Hrvatska članica Europske Unije ne mijenja ništa. Svaka država svoja nacionalna zakonodavstva mogu uređivati kako oni žele, bez obzira koje su organizacije članice. Republika Hrvatska je propustila mijenjati svoj ustav u kvalitativnom smislu prilikom postajanja članicom EU, pa će to morati nadoknaditi naknadno. Znate, EU ne trpi ovaj model kakav Republika Hrvatska ima. Čak su i velike države poput Francuske, Španjolske i Velike Britanije morale mijenjati svoje ustave i teritorijalno-administrativno uređenje pod pritiskom EU. Ono što Republici Hrvatskoj u tom smislu trenutno ide na ruku jest to što Europskom Unijom drma pronacističko-kriminalna organizacija Europska pučka stranka (EPP), čiji je član HDZ.
Uz to, morat će je se mijenjati i percepcija stvarnosti. Jer, političke opcije kao što su, recimo, Most ili Domovinski pokret ili HSP – koje i dan-danas sanjaju i govore o velikoj Hrvatskoj, o fantomskoj Republici Herceg-Bosni, o granicama do Drine i Janjeva, o protjerivanju Srba i svog neslavensko-katoličkog stnovništva – ne može u društvu koje se želi i treba suočiti sa stvarnošću daju zajedno gotovo 40 posto glasova. I upravo suočavanje sa stvarnošću i realnošću je ono što bi boljelo, ali bi bilo i ljekovito. Upravo to nepristajanje na suočavanje s istinom je ono što će Republiku Hrvatsku jako skupo koštati.
Kada govorimo o nepristajanju na suočavanje s istinom i odbijanje mijenjanja percepcije stvarnosti moramo spomenuti i konstantnu reviziju povijesti posebno kada je Dalmacija u pitanju. Što napraviti po tom pitanju?
– Za sve ima lijeka pa tako i za to. Građani Dalmacije ne bi smjeli pristajati na to da im se s malih ekrana, radija, novina i raznih fake news internetskih portala, s političkih govornica, pa čak i u školi kroz udžbenike i predavanja revidira povijest i laže im se. Banalni primjer, Dalmacija je prva pokrenula antifašistički ustanak u, od fašista i nacista, okupiranoj Europi. Bilo je to 21. lipnja 1941. kada su se u Vrgorcu skupilo više od 100 mladića iz cijele Dalmacije i svi su bili dalmatske nacionalnosti i govorili dalmatskim jezikom. Je li zbog toga ili zbog nečega drugog, ali svakako zbog mržnje prema Dalmaciji i svemu dalmatskom je izmišljen neki 22. lipnja i neka šuma pored Siska.
Građani Dalmacije trebaju poznavati točno povijest svoje zemlje kako nitko ne bi mogao manipulirati njima. Treba se jadno reći, Dalmacija je slobodarska i antifašistička zemlja koja je dala najviše svojih sinova i kćeri za slobodu od fašističke i nacističke okupacije. Kosti dalmatinskih junaka iz II. sv. rata nalaze se na cijelom prostoru bivše Jugoslavije, pa čak i u Francuskoj, dok su oni iz okolice Siska bili ili u ustašama ili u četnicima. Stvari treba jasno nazvati pravim imenom – dok se to ne napravi ova će regija vidno propadati.
Što u slučaju nastavka trenda najekstremnije centralizacije u Europi? Hoće li to jačati nezadovoljstvo građana Dalmacije i može li se očekivati samim tim i jačanje autonomaške opcije? – Ne bih to nazivala jačanjem autonomaške opcije nego njeno stvaranje, jer autonomaška opcija u vidu neke političke stranke u Dalmaciji u biti ne postoji. Razlog zbog kojeg ovo govorim je jednostavan. Onaj tip autonomaštva kakav je postojao devedesetih godina s Dalmatinskom Akcijom, u trenucima stvaranja niza autonomaških stranaka u Republici Hrvatskoj prestao je postojati iz dva razloga: 1. ubacivanjem bombe u prostorije Dalmatinske Akcije i montiranim procesom protiv njenih građana; 2. ne postoji državni okvir u kome je ta autonomija bila projektirana, bila ukinuta i potom su se čuli zahtjevi za njenom restauracijom.
Danas, 29 godina poslije i nakon toliko vlada i predsjednika, Dalmacija se tek mora profilirati svoju autonomašku opciju kao dio ukupnog procesa regionalizacije, decentralizacije i demokratizacije Republike Hrvatske, a na zgarištu poraženog velikohrvatskog nacionalističkog i centralističkog projekta. To je ono što se sada nameće kao zadatak. Dakle, ne kako bi se bilo šta ponovo uspostavilo, nego kako se tek sada osmisli, strateški pozicionira i tako stvori. Jer, cinična faktografija govori kako je Dalmacija u sastavu Republike Hrvatske tek od 1939. godine i kako jednostavno nije imala kada pronaći svoju ulogu u toj državici, pošto je do tada bila u sastavu ovakvog ili onakvog tipa državne zajednice s drugima.
Drugim riječima, Dalmacija je tek na početku svojih početaka. I to što borba jedine prave prodalmatinske opcije Dalmatinskog demokratskog foruma (poznatijeg po kratici DDF) traje već 14 godina, ne znači ništa. DDF nikada nije povukao niti jedan loš potez, već ga građani Dalmacije odbacuju zbog samo njihovoj lijenosti i konformizmu znanih razloga. No, ne treba očajavati novi početak je tek pred nama.
Rekli ste kako autonomaška opcija u vidu neke političke stranke u Dalmaciji u biti ne postoji. Što je s novom Dalmatinskom akcijom?
Što s njima? Ništa. To nije nikakva prodalmatinska opcija! To je vreća SDP-ovih otpadnika koji su dobili novac od matične stranke kako bi na izborima pokupili protestne glasove i pomogli SDP-u da osvoji što više glasova. Dakle, to nema apsolutno nikakve veze s Dalmacijom, dalmatinstvom i autonomaštvom. To je obična satelitska parastrančica kakve HDZ osniva već desetljećima, počevši od HDSSB-a preko, Mosta, Pametno (danas Centar), Domovinskog pokreta, Živog zida, Mislava Kolakušića…
Ta navodno nova Dalmatinska akcija nije i neće biti u službi Dalmacije, već u službi centralističke stranke – SDP – koja stoluje u Zagrebu i nije ju ni malo briga za probleme Dalmacije. I s time je priča o toj „stranci“ završena za svakoga tko poznaje povijesne i trenutne prilike u Dalmaciji. Dalmaciji je potrebna prodalmatinska opcija koja će se zalagati, s jedne strane, za progresivan razvoj Dalmacije po uzoru na Izrael i nordijske države, a s druge strane štititi i vraćati Dalmaciju svome nacionalnom identitetu, a to uključuje: jezik (u našem slučaju dalmatski jezik), književnost (pisana na dalmatskom jeziku), povijesni prostor (zato je potrebno reintegrirati hrvatski dio Dalmacije u jednu regionalnu cjelinu bez da i ti jedna hrid izostane iz nje), povijesna obilježja (grb, himna, zastava, narodni vezovi i dijelovi odjeće/obuće, hrana), realna povijest (ne revidirana kao što se to radi danas), vizualni identitet… Stoga ova nova Dalmatinska Akcija koja je ukrala obilježja i naziv originalne Dalmatinske akcije neće uspjeti učiniti ništa. Jedino tko se istinski zalaže za povratak Dalmacije svome nacionalnom identitetu i stoga i jest jedina prava prodalmatinska opcija jest DDF. Sve ostalo je farsa.
Hipotetički, šta ako nakon idućih parlamentarnih izbora dobijemo vladu sastavljenu od radikala i HDZ-a? – Zar takvu vladu već nismo imali. Sjetite se samo koalicije HDZ-a i njihove satelitske parastrančice Most. U tom slučaju, ponovo ćemo doći u situaciju u kojoj ćemo se naći izolirani, naći ćemo se maknuti s puta dubljih europskih integracija, Europska unija zatvorit će špinu i morat ćemo se nastaviti boriti još jače i žešće, kako bi pokazali ljudima u Republici Hrvatskoj, a prvenstveno u Dalmaciji zašto je takva politika štetna. Ne, ovo nije pitanje međustranačke, međuideološke i međuregionalne ljubomore i sumnjičavosti odnosno nije pitanje borbe za vlast, nego je to pitanje oko puta kojim će Republika Hrvatska, a s njom i Dalmacija ići. U slučaju njihove pobjede, Republika Hrvatska će, kao trenutno Mađarska, ići umjesto u dublju europsku integraciju u izolaciju, umjesto u napredak u stagnaciju i propast, umjesto u asocijacije nezavisnih ravnopravnih država u položaj ruske gubernije obješene o omču potpune energetske ovisnosti.
A ukoliko pobijedi proeuropska opcija očekujete li od novog premijera/premijerke kako će se ovaj put zaista krenuti u beskompromisne reforme i Republiku Hrvatsku, odnosno Dalmaciju povesti put zapadnoeuropskog, odnosno sjevernoeuropskog standarda po svim pitanjima? – Ne treba zaboraviti kako je svaki potez hrvatskih vlasti i njenih premijera bio vezan isključivo za trenutnu situaciju u društvu i kako ne možete očekivati da bude ista pozicija prije i poslije postajanja članstva Europske Unije, prije i poslije coronavirusa, prije i poslije otvorene ruske agresije na Ukrajinu (koja doduše traje od 26. veljače 2014.), itd. A to su sve stvari kroz koje su i Ivica Račan, i Ivo Sanader, i Jadranka Kosor, i Zoran Milanović i sada Andrej Plenković u funkciji predsjednika Vlade RH prolazili. Sada imamo jasnu sliku: Republika Hrvatska je to što je, htio to netko priznati ili ne, a priča o inzistiranju na teritorijalnoj cjelovitosti priča je koja je više u sferi unutarnjeg diplomatskog pozicioniranja nego fakticiteta dnevno-političkog života. I ja mislim kako su svi naši premijeri u zadnjih 20 i više godina imali vrlo jasnu dilemu: pobijediti ili ne preživjeti? Jer, na žalost, svi problemi s kojima se Republika Hrvatska nije suočila u protekle 32 godine jednom će se naći na stolu i tražiti odgovor od kojeg više neće biti bježanja.
To što je Republika Hrvatska članica Europske Unije, to ne znači kako je duboko integrirana u europske tijekove i kako je u stvarni život implementirala sve ono što je trebala. Budimo realni, ni najrazvijenije i najbogatije države članice EU imaju svoje probleme. No, razlika između RH i zapadnih, odnosno sjevernih država članica EU, ali i nekih jako uspješnih novih država članica EU poput Slovenije ili Estonije je u tome što Republika Hrvatska još nije provela sve nužne reforme političkog, teritorijalnog i ekonomsko-socijalnog sustava kao što su to učinili druge države. Ja osobno jesam za povratak socijalizma, ali sam svjesna kako je taj model odavno propao i kako nije dobar. Isto tako sam svjesna kako je neoliberalni model u kojem se trenutno nalazimo loš, čak lošiji od socijalizma zato podržavam opciju DDF-a o nordijskom tipu kapitalizma. Dok, vlada ne bude razmišljala na ovaj način do tada reformi neće ni biti.
Kako postići nordijski tip kapitalizma, odnosno socijalno osjetljivi kapitalizam u društvu koje nema industriju, a cijela ekonomija se vrti oko malih trgovačkih društava?
– Sve je moguće pa i ostvariti kvalitetniji oblik kapitalističkog društva. Država i stranke koje vode državu treba stvoriti uvjete za razvoj ovakvog društvenog uređenja, ne samo se baviti punjenjem crnih fondova i pljačkom stanovništva i tvrtki.
Slažete li se s Ivanom Zvonimirom Čičkom iz Hrvatskog Helsinškog odbora, koji kaže kako je siguran kako će u XXII. stoljeću biti Hrvata, ali nije siguran kako će biti Hrvatske, ako se nastavi sa ovakvom politikom? – Pa ja nisam sigurna ni kako će XXI. stoljeće Hrvatska ispratiti u državno-pravnom okviru kakav su joj zamislili “veliki nacionalni pregaoci”. Što je više “zaštitnika Hrvatske i velikog hrvatstva”, to je ona sve manja i sve malobrojnija. A što je više lažnog patriotizma, to je manji bruto nacionalni dohodak. I to je cijela priča.
Što, za kraj, možete poručiti građanima Dalmacije?
– Smijem li biti vulgarna?
Slobodno recite što mislite!
– Dižite svoje lijene guzice s udobnih kauča i uključite se u DDF te zajedno radite za dobrobit Dalmacije. Ogromna je sramota za Dalmaciju što se njeni građani još uvijek nisu masovno uključili u jedinu pravu prodalmatinsku opciju DDF. Ukoliko ne želite da i vaše dijete po Njemačkoj kopa kanale, već da sjedi u udobnoj fotelji u Dalmaciji tada ćete prestat brojat dlake s jaja, potpisati pristupnicu, zasukati rukave i raditi za dobrobit Dalmacije. Sve ostalo je odraz vašeg odnosa prema samome sebi i prema regiji za koju kažete da je volite.
Ukoliko želite graditi prodalmatinsku opciju učlaniti se u DDF putem linka:
Comentarios