Piše: Monia Stefanelli
Kemijski izvadak izbornog sustava kojeg priprema Vlada RH može biti eksplozivan za samu vertikalu vlade i režim koji grade. Uostalom, stvarni interesi, uključujući i one socijalne, otkrit će se izvan političkog konteksta.
Rasprava o tome hoće li Plenkovićem tim uspjeti promijeniti pravila izborne igre i preispitati načela formiranja parlamenta sve se više zahuktava.
Donošenje novog izbornog zakona, barem u verziji prednacrta koju je predložilo Ministarstvo uprave, bit će odlučujući čimbenik u izgradnji geometrije budućeg političkog režima.
Nije riječ samo o zakonskoj prilagodbi izbornog zakonodavstva novim političkim uvjetima, kao što se to mnogo puta dogodilo uoči prethodnih izbora.
Riječ je o preformatiranju stranačkog režima i izbornog dizajna, koje se događao 2000.-2016., a time i o namjeri da se rad parlamenta preustroji u skladu s političkim i administrativnim zahtjevima vertikale vlasti.
Tijekom posljednjih parlamentarnih izbora (2015., 2016. i 2020.) u RH je obilježena dekonfiguracija stranačkog sustava, počele su se rasformirati stabilne izborne skupine, a logika glasanja "za dobro čovjeka" postupno je zamijenjena logikom biranja "svojih".
Birači već imaju izražene izborne preferencije i političke simpatije. Osim toga, postoji iskustvo izbora ne samo između sličnih stranaka, već i izbora političkog i gospodarskog kursa koji ti subjekti izbornog procesa nude. Stoga povratak “većine” vjerojatno neće značiti napuštanje prakse stranačkog glasovanja.
No, o scenariju izbora za 2024. ovisit će model budućeg političkog režima i, sukladno tome, predizborna agenda.
Koje su ključne novine prednacrta prijedloga izmjena izbornog zakona i vladine strategije?
1. Vlada kaže kako će mješoviti sustav pomoći u prevladavanju fenomena vodećih stranaka i na taj način "približiti" zastupnike biračkom tijelu. No, otvorene liste se i dalje zadržavaju, a većini se nudi dobrovoljan i obvezan izbor između stranačkih resursa (medijskih, propagandnih, financijskih, administrativnih) i osobnih sposobnosti (lista je ista). Jasno je kako u uvjetima kada je vlast jaka, a društvo slabo, nema neovisnih kandidata, a stranke u ključnim područjima oslanjat će se na poznate osobe koje iz ovih ili onih razloga nisu imale dovoljno mjesta na prethodnim listama. To znači da će većina glasova biti ograničena s time tko ima najjače političke i administrativne resurse. Jasno je da takvo glasovanje nema veze s izborom birača.
2. zamjena proporcionalnog sustava starom novom verzijom mješovitog modela izbora trebala bi, prema autorima, fragmentirati parlament, zamutiti stranačku zastupljenost, stvarajući tako uvjete za izmišljanje provladine većine. I tu većinu treba formirati na bazi dominantne stranke, koja će se na osobnoj ili stranačkoj bazi oslanjati na većinu.
Formiranje takve labave, ali stacionarne većine ima za cilj, s jedne strane, osigurati punu poslušnost Vladi, a s druge izbjeći potrebu sklapanja koalicijskih sporazuma s bilo kojim partnerima. U svakom slučaju, PR će izbore modelirati na način da se na temelju rezultata izborne kampanje formira jednostranačka većina. Stoga će sadašnji koalicijski partneri biti gurnuti u meku lojalnu oporbu, dok će se radikali morati zadovoljiti ulogom slabih, utjecajnih, uličnih i izvansistemskih pokreta, koji se zbog svoje različitosti mogu lako kontrolirati. Vlada očito želi ponoviti rusko iskustvo iz 2003. godine kada je "Jedinstvena Rusija" s 23,5% glasova osvojila dvije trećine mandata.
3., spuštanje izbornog praga s 5% na 3% znači kako se Vlada kladi na očuvanje stranačkog sustava, ali i zgrtanje najvećeg broja mandata ako u slučaju predsjedničkih izbora u Srbiji 2020. U uvjetima nestabilnog stranačkog sustava, sniženje izbornog praga zajedno s odbijanjem čistog većinskog sustava dovodi do formiranja jednog fronta – povratak u jednostranačje. Ali kako vlast konsolidira svoje pristaše u jednu političku snagu, a oporbu fragmentira, krajnji cilj izborne manipulacije je uspostavljanje jednostranačkog režima s jednom dominantnom strankom.
4. , zabrana sudjelovanja koalicija u predizbornoj kampanji može se nazvati besmislicom za višestranački sustav, posebice neformirani. Koalicije su demokratski mehanizam za formiranje i sazrijevanje stranaka, formiranje stabilnog stranačkog sustava. Njihovo ukidanje je odricanje od političkih i povratak administrativnim, nametnutim instrumentima kontrole nad zastupničkim resursima i sustavom zastupanja. Ujedno, gledamo li ovaj problem šire, zakonska zabrana stranačkih koalicija znači i ukidanje parlamentarnih koalicija. Drugim riječima, stvaraju se pravne prepreke za konsolidaciju oporbenih demokratskih snaga na stranačkom i parlamentarnom polju.
5. ukidanje norme "protiv svih" suočenih s rastućim deficitom društvene lojalnosti strankama i političarima pomaže smanjenju odaziva birača. Obzirom na to kako je vladajuća stranka institucionalizirala mehanizme administrativnog pritiska, prisila na glasovanje povećat će izbornu lojalnost PR-a i na proporcionalnim i na većinskim listama. Tome doprinosi preživjeli model relativne većine, kada bi u većinskoj izbornoj jedinici uvjetno virtualni kandidat "protiv svih" mogao zauzeti prvo mjesto. Stoga će predlaganje kandidata biti u skladu s vertikalom. Na lokalnoj razini, kao što je poznato, više je mogućnosti izbacivanja nepoželjnih kandidata, tim više što iskustvo pokazuje da, uz minimalnu izlaznost, provladin kandidat ima veće šanse od oporbenog kandidata.
Odlučujući o remisiji mješovitog izbornog sustava, vlasti ne uzimaju u obzir da su se gospodarska i politička situacija radikalno promijenila u odnosu na 1990-e.
Proporcionalni sustav funkcionira kada postoje slabe političke stranke, koje ponekad nisu zastupljene čak ni u mjesnim odborima, kada nije provedena privatizacija, a poduzeća su bila potpuno ovisna o državnom i lokalnom proračunu. Dakle, većina birača izravno je ovisila o sredstvima lokalnih "kraljeva" ili istom državnom proračunu, što je, naravno, pridonijelo jačanju proporcionalnog sustava i regionalnih pozicija lokalne elite koja je kroz parlamentarne izbore imala priliku transformirati u nacionalnu elitu.
No sada su se promijenili odnosi između birača, točnije građana i države. Već formiran, iako slab i nesiguran vlasnik, koji u zamjenu za plaćeni porez namjerava pribaviti alate za utjecaj na političko odlučivanje. Ipak vlast, umjesto daljnjeg razvoja stranačkog sustava, poreznim i administrativnim pritiskom tjera građanine/birače da se novim klijentskim obvezama veže uz državu i time uskraćuje pravo na političko zastupanje svojih interesa.
A kemijski izvadak izbornog sustava koji Vlada priprema može biti eksplozivan za samu vertikalu i režim koji je izgradila.
Uostalom, stvarni interesi, uključujući i one socio-ekonomske, bit će izvan političke arene i bit će prisiljeni braniti se izvanparlamentarnim oblicima političke borbe.
Comments