Piše Petra Ivanišević
Jesu li više na šteti građani Republike Hrvatske ili pak štete više ima elektro-distribucija, točnije klijentelistička stranka HNS koja drma HEP-om već pune 33 godine? Ali, opet smo na gubitku svi zajedno, kako god okreneš.
Svakog mjeseca HEP na više od milijun adresa pošalje račune za struju, a da se ne zna je li količina koja je osnovica za obračun točna. Naime, utrošak energije mjeri se brojilima koja ne bi smjela biti u upotrebi. Razlog tome je činjenica što njihova ispravnost u zadnje trideset tri godine nikada nije potvrđena.
Kada se želi znati je li neko normalan, to jeste jesu li mu sve ovce na broju, pita se: jesi li ti baždaren? Ne cijenim normalnost kao neki omjer zdravorazumskog prosuđivanja, jer je ta normalnost – kao i zdrav razum uostalom – toliko profanirana i izvitoperena raznim malograđanskim viđenjima normalnog da je izgubila svaku smisao. Ali to je stari problem koji se konstantno ponavlja samo u novim okolnostima.
Malograđanska svijest kriva je za mnoge nepravde i stradanja ljudi, uzmimo samo prošlo, dvadeseto stoljeće, i ta fatalna normalnost bila je omjer svekolikog uniformiranja gdje je sve što je štršilo moralo biti odstranjeno – totalitarni sustavi nacizma i fašizma, pa i komunistički režim bivšeg SSSR-a ili Mao Tse Tungove Kine itd. Pozvati se na normalnost često znači odustajanje od pobune, kritike vlasti; biti normalan znači ne sukobljavati se sa sustavom; biti normalan znači biti poslušan, ne isticati se ničim; biti siva sredina. Biti normalan znači podržavati zločinački režim koji protiv volje građana vlada jednim gradom, jednom regijom, jednom državom…
E sad, u Republici Hrvatskoj ovi malograđanski aspekti normalnosti, kao psihologije većine toliko su izvitopereni i suludi, da, bez obzira što toliko godina pokušavam razumjeti ovu našu papazjaniju od građanske (ne)svijesti, još uvijek se iznenadim koliko smo ne-normalni. Francuski filozof Michel Foucault držao je predavanja na čuvenom Collège de Franceu, tamo negdje sedamdesetih godina prošlog stoljeća, koja su kasnije objedinjena u knjizi pod nazivom „Nenormalni”. Foucault ukazuje na to kako vlast/moć manipulira standardima normalnosti i kako institucionalizacija ludila i asocijalnog ponašanja krije u sebi beskrajno mnogo mogućnosti za kontrolu ljudi.
Republika Hrvatska sjajan je primjer kako se od standarda normalnosti koje je društvo baštinilo u jednom sustavu vrijednosti kakav je bio u socijalističkoj Jugoslaviji – a koji je, ruku na srce, ipak u sebi nosio snažan proeuropski i prozapadnjački duh i bio na zavidnom nivou naspram onog što će doći poslije – najedanput našla u kaosu i noćnoj mori vlastite nacionalne mitologije koja je pak uništila i ono malo građanske svijesti koja se ukorijenila u bivšem režimu. Ovdje se prije svega misli na Dalmaciju, koja ja bila nositelj mediteranskog, dakle građanskog duha u Socijalističkoj Republici Hrvatskoj. Misli se prije svega na Dalmaciju koja je bila najpismeniji i ekonomski i socijalno najrazvijenija regija u S.R. Hrvatskoj.
Kao da je naslućivala što bi se moglo dogoditi, bivša gradonačelnica Splita, Gordana Kosanović je govorila – mislim kako je u pitanju bila Skupština Zajednice općina Dalmacije – kako je bilo dosta vrućih i hladnih (aludirajući na biblijsko-božanski savjet: „moraš biti hladan ili vruć, ako si mlak, Bog će te ispljunuti iz usta svojih“) i kako su nam potrebni mlaki, to jeste racionalni političari zapadnog kova kojima će zdrav razum biti vodilja, a ne jednopartijska ideologija ili pak nacionalna mitologija. Nekoliko godina kasnije Republika Hrvatska tone u ludilo i bezumlje gdje su svi standardi stare normalnosti i racionalnosti uništeni, a na njihovo mjesto je došla suluda svijest plemenskih ratnih huškača. S ekrana HRT-a čulo se „Imate pravo ubiti bilo kojeg nehrvata i proći ćete nekažnjeno“. Ovaj citat izrečen je 13. rijna 1991. u emisiji „Dnevnik“ u 19.30 od strane voditeljice i urednice Ljiljane Bunjevac-Filipović.
Dobro, sve republike bivše Jugoslavije imale su svoje verzije ludila i iskakanja iz šina, ali su ipak koliko-toliko uspjele vratiti se na europski kolosijek, prvenstveno Slovenija, dok je Republika Hrvatska tonula sve dublje i dublje u svoje specifično samo-ludilo, i nažalost to traje do danas.
Anakroni nacional-romantizam pomiješan s političkim interesima i biznis-kriminalom stvorio je famu o (ne)normalnom Hrvatu („Hrvati su ludi i ratnički narod!“) koji se nikoga ne boji, svima prkosi i gine za svoju „Južnu Hrvatsku”, gdje god ono bilo. Ovaj (ne)normalni Hrvat je neko polu-građansko polu-mitsko biće (hermafrodit) koji bi htio braniti Dalmaciju (ili kako oni kažu Južnu Hrvatsku), ali bi želio imati životni standard kao Norvežani. Htio bi da ga ne zovu ustašom, ali bi htio nositi majicu s natpisom „ZDS“. Htio bi revidirati povijest, ali na bi htio da ga nazivaju revizionistom…
Raspolućena svijest građanki/građana Republike Hrvatske glavinja negdje između jave i sna i nema snage urazumiti se, doći k sebi i vrati se u tijekove zdravog razuma. Još bi uvijek radije silazili s uma i više voljeli „vedar dan“ antidalmatinske velikohrvatske kleronacističke mitologije nego racionalnu zapadnoeuropsku „tminu” koja nas ubija svojom igrom obrnute psihologije i zamjene teza kao glavom logikom polupismenog naroda zadojenog mržnjom, lažnim informacijama te revizijom povijesti. Ne vole oni baš onu Hegelovu sovu što leti u sumrak, mi smo više za našeg „svjetlo-dnevnog” bjeloglavog supa što ponosno i prkosno ždere strvine.
I tako svaki mjesec HEP na više od milijun adresa u Republici Hrvatskoj pošalje račune za struju a da se ne zna je li količina koja je osnovica za obračun točna. Naime, utrošak energije mjeri se brojilima koji ne bi smjeli biti u upotrebi, jer nije potvrđena njihova ispravnost. Mnogima od ovih neispravnih brojila davno je istekla garancija još prije mnogo desetljeća, to to što su trebali biti baždareni još tamo davnih devedesetih godina prošlog stoljeća, a nisu – koga to briga. Kako ova brojila bilježe potrošnju struje i koliko više ili manje plaćamo električnu energiju – prosudite sami.
Jesu li više na šteti građani Republike Hrvatske ili pak štete više ima elektro-distribucija, točnije klijentelistička stranka HNS? Pa opet smo na gubitku svi zajedno, kako god okreneš.
– Stara, indukcijska brojila, kad nisu ispravna, mjere manju potrošnju od stvarne i rade na štetu HEP-a, – naglašava profesor sa splitskog FESB-a, koji želi ostati anoniman, i dodaje kako na osnovi krađe struje i neispravnih brojila HEP godišnje zaradi oko 60 milijuna eura.
S druge strane, potpredsjednik udruge „Potrošač“, Ilija Rkman kaže kako se općenito ne postavlja pitanje je li zbog neispravnih brojila na gubitku EPS ili potrošači, jer to nitko ne može reći kad uređaj nije baždaren.
– Ali, logika govori kako su potrošači na gubitku. Takvi uređaji ne bi uopće smjeli biti u upotrebi, jer nisu pouzdani. Potrošači imaju pravo osporiti račun koji mu je stigao kad je već istekao rok za provjeru ispravnosti brojila, – ističe Rkman.
U Republici Hrvatskoj danas je nešto više od milijun građana učlanjeno u neku od političkih stranaka i to samo govori o stupnju naše zaluđenosti partijskom sviješću koja nas lako potkupi i prevede na svoju stranu logikom šutnje i sitnog interesa: šuti gdje si, kakav si, ni za bolje nisi…
Jadni smo i bijedni, ali svejedno služimo političkim “elitama” koje se nisu promijenile od devedesetih, štoviše dobile su nove forme nakazne pretvornosti koja se širi po nama kao neko maligno oboljenje. Nismo baždareni na vrijeme, što ćeš…
Comentarios