Piše: Meri Laurentis
Ususret turističkoj sezoni i utrci poslodavaca za nekadašnjim zaradama, u drugi plan gurnute su prijetnje već kritičnim ekološkim te infrastrukturnim opterećenjem, kao i nedostatkom kvalificirane radne snage.
Najave i očekivanja u osvit nove turističke sezone u Dalmaciji kreću se uglavnom negdje oko rekordnih rezultata. Na temelju rezervacija te iskazanog agencijskog zanimanja pretpostavlja se kako bi sezona mogla nadmašiti i onu ne tako davno, ali već gotovo i mitsku, predpandemijsku 2019. godinu, no teško će se moći ostvariti najbolja sezona – ona iz 1987.
Ipak, fokus na masovnost posjete i maksimalizaciju profita automatski isključuje neke druge aspekte planiranja turističkog sektora. Prije svega to su dramatična opterećenja u pogledu ekologije, prometne i komunalne infrastrukture, socijalnih pitanja. O tome se prije nekoliko godina još i govorilo, a danas kao da je zaboravljeno.
Pritom nije riječ o pomaku isključivo o Dalmaciji, kao ni isključivo u turističkom sektoru, nego je sličan trend zabilježen i u poljoprivredi, energetici, transportu, itd. Dojučerašnji bauk klimatskih promjena i raznoraznih onečišćenja pao je u drugi plan, dok industrija diktira novi strah tome usuprot, onaj koji se tiče gubitka tržišne konkurentnosti nacionalnih ekonomija.
No, baš je u slučaju Dalmacije to fatalno spojeno – ako nastavlja ugrožavati ekološku osnovu, riskirat će generalnu održivost turizma koji joj dandanas bez dvojbe predstavlja glavnu privrednu granu.
Fokus na masovnost
„Postpandemijski oporavak turizma svakako će imati svoju tamnu stranu u vidu obnovljenog pritiska na okoliš i prirodu“, rekao nam je Adrian Biondi, voditelj programa zaštite prirode iz organizacije Dalmatinski klub.
Biondi smatra kako, iako se ulažu određeni napori kako bi se hrvatski turizam „ozelenio“, između ostalog i na poticaj samih turista koji postaju ekološki sve osvješteniji, strateški problem opstaje.
„Glavne tendencije u planiranju razvoja ovog sektora i dalje su fokusirane na privlačenje što većeg broja turista, produživanje sezone, turistički razvoj onih dijelova zemlje koje su turisti do sada uglavnom zaobilazili itd.“
Biondi ističe kako infrastruktura u mnogim dalmatinskim mjestima, pogotovo onima uz obalu, već sada ne može pratiti toliki broj turista, što su posvjedočili i lanjski problemi s vodoopskrbom u dijelovima Dalmacije, posebno u okolici Makarske.
„Zahvaljujući 'klimatskim promjenama'“, dodao je, „očekivati je kako će takvih situacija u budućnosti biti sve više i sviše. Sve veći problem s aspekta zaštite okoliša predstavlja i zbrinjavanje otpada i otpadnih voda koje proizvodi sve veći broj turista, a tu je i uništavanje ekosustava zahvaljujući betonizaciji, apartmanizaciji i izgradnji ostale turističke infrastrukture“.
Toga nisu pošteđena niti zaštićena područja.
"Čak i ako se pokaže kako planirane mjere i ulaganja za 'ozelenjivanje' predstavljaju nešto više od pukog 'greenwashinga', te zaista uspiju smanjiti pritisak na okoliš po svakom pojedinom turistu, ukupan okolišni pritisak ovog sektora i dalje će nastaviti rasti dokle god neograničeni rast broja posjetitelja i noćenja budu glavni ciljevi razvoja“, smatra ovaj aktivist iz jedne od prodalmatinskih građanskih organizacije koja se zalaže za bolji i kvalitetniji život u Dalmaciji. Nažalost, povrh svega toga sporna pitanja nisu samo ekološka i komunalna, nego i ona koja se odnose na rad u turizmu.
Uvoz sirotinje
Dalmaciji u ovom trenutku, prema procjenama Hrvatskog zavoda za zapošljavanje, nedostaje oko 60 tisuća radnika za konobarski, kuharski, sobarski i slične poslove. Poslodavci, izuzev stabilnijih, u pravilu većih hotelijera, i dalje im ne nude adekvatne plaće, pa ne mogu zadržati osoblje iz prethodnih sezona.
Poznato je kako zbog toga već godinama stanovnici Dalmacije u velikom broju emigriraju na sjeverozapad EU-a, dok se u Dalmaciju pozivaju nekvalitetni radnici s područja Balkana, srednje i istočne Azije, spremni raditi za bitno niža primanja. No, zatim iskrsava problem njihovih stručnih kvalifikacija i održanja standarda usluge, a sve to zbog krunskog prioriteta vlasnika turističkih kapaciteta – profita.
„Nedostatak radne snage ove godine je naročito izražen, ali definitivno nije posrijedi nikakva novost, nego problem koji već dugo postaje sve veći i složeniji“, naglasio je za „Autonomiju“ koordinator jedne od prodalmatinskih inicijativa DDF, Vedran Bralić.
Bralić je unutar DDF-a sudjelovao u radnoj skupini za izradu Strategije razvoja održivog turizma do 2030. godine, kada je zadano kako bi Dalmacija morala ciljati na platežno moćnije goste umjesto masovnosti.
„Ne budimo ludi, francuska Azurna obala, na kojoj vile imaju brojni svjetski jet setteri, ima 92% hotela s dvije zvjezdice. Ono što mu i Dalmaciji trebamo napraviti je kavalitetan spoj bogatih gostiju i masovnog turizma. Ovaj spoj se može dobiti isključivo različitim sadržajima i različitom vrstom usluga. Za vrijeme izrade DDF-ove Strategije razvoja održivog turizma, rekao sam “, prisjeća se, „kako bez očuvanja i razvoja kvalitetne radne snage koja nestaje, ne možemo ništa.“
Bralić drži kako poslodavci, ne samo u turizmu već općenito, jednostavno moraju shvatiti kako se trebaju odreći dijela svojeg ekstra profita u korist plaća zaposlenih, ili će ostati i bez njih i bez planirane zarade. Također, kada bi mogli odgoditi investicije koje nisu totalno neophodne, ako ne žele ulagati u nešto što bi moglo propasti jer nisu dovoljno uložili u svoje ljude.
„Nekima se čini kako ima dovoljno sirotinje u Aziji kojoj je sve dobro, pa evo uvoze se i radnici iz Indije, Pakistana, Kazakhstana koliko vidim. Očito je potražnja za radnicima iz Srbije, Ukrajine i Rumunjske prošlo, jer ovi radnici ne žele raditi po šesnaest sati dnevno za sitne pare,“ objasnio je Bralić.
Nužna regulacija
„S druge strane“, nastavlja koordinator DDF-a, „takvi lakomisleni poslodavci moraju uvidjeti kako se radi o politici kratkog daha, kako će im se kvaliteta polako, ali sigurno snižavati, i kako ionako neće zadržati istu razinu profita. A dovođenje stranih radnika, pak, prepušteno je agencijama koje ih zakidaju i bogate se na njihov račun“, podsjetio nas je Bralić na činjenicu koja je nedavno razotkrivene u hrvatskim medijima, uz upravo frapantne podatke o zaradi posrednika. Država ne poduzima ništa kako bi regulirala takvo stanje, pa je agencija za strance u Dalmaciji sve više, a zadovoljnih domaćih radnika sve manje.
„Prostora za regulaciju ima previše. Kada bi se na zakonit način uvela reda i pomoglo svima, pa i poslodavcima kroz porezne olakšice u dizanju plaća radnicima, umjesto što korist nalaze samo oni koji zlorabe državnu pasivnost. Tako opasno raste i udio sive ekonomije“, zaključio je koordinator DDF-a Vedran Bralić.
Commentaires