Piše: Antonio Pecotić
Na djelu je svjesna diskriminacija Dalmacija unutar Republike Hrvatske, zbog čega je ova regija prema nivou ekonomske razvijenosti ispod nivoa regije Hrvatske prvi put u svojoj povijesti.
“Dalmacija se planski osiromašuje i tako gubi pozicije unutar Republike Hrvatske, svjesnom diskriminacijom, a ne slobodnim djelovanjem ekonomije. Ovo je velika uvreda i poniženje za Dalmaciju i njezine građane”, naveo je koordinator jedine prodalmatinske inicijative DDF, Vedran Bralić.
DDF kao jedina prodalmatinska inicijativa već godinama podsjeća kako je Dalmacija u bivšoj S.F.R. Jugoslaviji prema nivou razvijenosti bila tik iza Slovenije s 30.000 dolara BDP-a po glavi stanovnika. Slovenija je imala 32.500 dolara, Hrvatska 23.650 dolara, a Vojvodina 18.750 dolara.
Bralić je pozvao premijera Andreja Plenkovića i župane četiriju dalmatinskih županija neka obavijeste javnost o zaostajanju Dalmacije i neka poduzmu sve odgovarajuće aktivnosti u svezi s tim.
„Tražimo neka Vlada Republike Hrvatske i odgovarajuća županijska tijela predlože mjere i sa županijskim Skupštinama poduzmu aktivnosti za prevladavanje sramotnog zaostajanja Dalmacije kao regije u Republici Hrvatskoj”, rekao je Bralić.
Optužio je Plenkovića, Bobana, Dobroslavića, Jelića i Longina kako pokušavaju prikriti pravo stanje stvari i poražavajuće činjenice. Župani su, prema Braliću, vjerni Plenkoviću i stranačkoj stezi, a ne građanima kojima vladaju što je u normalnom, demokratskom životu svake države ili zemlje nezamislivo. I to je razlog sve većeg nezadovoljstva stanovnika Dalmacije.
No, s anketama i sondažama treba biti veoma oprezan, jer se i najozbiljnije rađene ankete mogu se tumačiti kako tko hoće. A ankete govore kako 86% stanovnika Dalmacije žele reintegraciju i autonomiju regije u sastavu Republike Hrvatske. Ankete isto tako govore kako je poticaj za anketu loša ekonomska slika Dalmacije za koju je odgovorna nenormalna stopa unitarizma i ekstremna centralizacija.
Sondaže se naravno rade na uzorku, i to je nezaobilazna metodologija obzirom na činjenicu kako sve ostalo spada u drugu vrstu izjašnjavanja građana. Najkompliciraniji problem čeka nas na početku – brzo započeto tumačenje rezultata. Za to nisu krivi građani, kao ni oni koji obavljaju ankete.
Kada je gospođa Jelena Rogoz priopćila rezultate ankete koje je provela neovisna agencija CCO, u kojoj je voditeljica statističkog odjela i osoba odgovorna za kontakt s javnošću, u ekstremno desnim medijima pojavio se naslov: “Sve više južnohrvatskih separatista”. Tu započinju nevolje i tu se ne može mnogo učiniti, osim pogledati i proanalizirati rezultate i sve ono što piše o njima. Ni odobravanja ni sumnje nisu u svakom pogledu isključeni i dobro je da ih bude.
Rezultati – to je prvo i najvažnije – ne pokazuju nikakav separatizam u Dalmaciji iako ima mnogo razloga za to. Ali, „novinarska“ mašta nema granica, ali i to je, valjda, neko pravo koje valja poštivati. Ako „gotovo 90% stanovnika Dalmacije želi poboljšanje njezinog statusa, a on se može dogoditi isključivo ako je Dalmacija autonomna regija”, to nije separatizam, već volja građana. Kada to kažu – u ozbiljnim sondažama – građani Njemačke, koja ima 13 federalnih zemalja i 3 federalna grada te bog te pita koliko autonomija, nitko ne govori o separatizmu, već o vrijednosti na kojoj počiva ta savezna država, velika i najbogatija u EU.
A sadašnji status Dalmacije uređen je antidalmatinskim Ustavom Republike Hrvatske, koji je brana svakom normalizaciji države. To s nekakvim dalmatinskim separatizmom nema nikakve veze. Taj nepostojeći separatizam ne podržava niti jedan jedini stanovnik Dalmacije. Posebno dalmatinski separatizam ne podržava inicijativa DDF koja se iz petnih žila zalaže za poboljšanje statusa Dalmacije i njezinu autonomiju u okviru Republike Hrvatske. Stoga bi valjalo bolje pogledati rezultate koje je gospođa Rogoz priopćila, jer ostalo su isključivo insinuacije kojih ima i za koje znamo odakle dolaze: iz usta bivšeg prvog crkvenog čovjeka u Hrvatića – Josipa Bozanića, predsjednika države Zorana Milanovića i predsjednika Vlade Andreja Plenkovića koji jasno kažu šta misle. To je njihovo i njima sličnih tumačenje – i to je valjda neko pravo koje se treba poštivati.
88% stanovnika Dalmacije, odnosno 22% građana Republike Hrvatske su za autonomiju Dalmacije. Ipak, oko 5%, stanovnika Dalmacije ili 1,25% građana Republike Hrvatske su za republiku Dalmacije. Toga ima i u Istri, Lici i u drugim hrvatskim regijama, a ono u Slavoniji je ipak najopasnije – slavonski politički vođe otvoreno žele proustašku velikohrvatsku katoličku autonomiju.
U Dalmaciji stvari stoje drugačije i jasnije – broj onih koji se izjašnjavaju za samostalnost je jedva 5 posto, a sada je jasno kako je u istraživanjima broj onih koji su za samostalnost iznosi točno 5,3% (1,325% u odnosu na cjelokupno stanovništvo RH). Što nimalo nije isto. U biti, za teritorijalno-administrativnu podjelu RH na 5 regija i njihovu autonomiju prema modelu Kosova i Vojvodine prema Ustavu iz 1974. je većina građana Republike Hrvatske (79%). Za razliku od toga, samo je 6% građana Republike Hrvatske za zabranu svakog oblika regionalizacije i autonomije, što se, prema njima, odnosi i na županije. Sve je učinjeno, ne zaboravimo na to, na uzorku od rekordnih 121 582 ispitanih građana na području cjelokupne Republike Hrvatske.
Dakle, nije u pitanju neka stvaranje neke posebne dalmatinske države, već autonomija Dalmacije, Hrvatske, Istre, Sjeverne Dalmacije (Primorsko-goranska regija) i Slavonije što bi dovelo do ekonomski snažnije i socijalno prosperitetnije države. A to nije nikakav separatizam. Stoga je potrebno spomenuti jednog od utemeljitelja i prvog predsjednika HDZ-a, Franju Tuđmana, koji je 1968. u Zadru rekao kako će Dalmacija imati sva stečena prava koja joj nitko ni na koji način neće moći uskratiti. Neka Dalmacija bude pokretač razvoja i lokomotiva gospodarstva socijalističke Hrvatske. Ni u čemu nismo pristalice politike HDZ-a, još smo manje pristalice titoističke politike – ozbiljno sumnjamo u namjere onih 170 000 članova bivšeg SKH koji su sada članovi HDZ-a, pogotovo kada je u pitanju dalmatinska budućnost – ali ovo je bio odmjeren i razuman stav koji jasno razlikuje što je bilo što u tadašnjem stanju stvari kada je u pitanju Dalmacija – a koliko je Tuđman bio iskren i koliko je bio dosljedan vidjelo se u srpnju 1990. kada je protuustavno promijenjen Ustav Republike Hrvatske čime je Dalmacija izgubila svoju krvavo stečenu regiju.
Priče o nekakvom dalmatinskom separatizmu su insinuacije ekstremno desničarskih stranaka i onih koji izravno rade protiv interesa kako Dalmacije tako i cijele Republike Hrvatske. Što govore desničarski ekstremisti i presvučeni desničarski ekstremisti – a oni se s vremena na vrijeme presvlače – to nije nepoznato i o tome će se još mnogo puta govoriti, ako nismo već i previše govorili o tome. I ovo istraživanje, u suštini, pokazuje kako je autonomija, što veća i što bolje ustrojena, na dobro svih, i Hrvata i Dalmatina, i Republike Hrvatske i Dalmacije.
Insinuacije, međutim, ne treba podcjenjivati, jer to je moćna ideologija čije su posljedice razorne i pogubne za sve, posebno za Republiku Hrvatsku, koja se i dalje muči s gubitkom „Republike Herceg-Bosne“. Malo tko pomišlja kako bi autonomija bila od koristi i zaista u svakom pogledu “lokomotiva” koja vuče Republiku Hrvatsku naprijed. Posebno u svjetlu riječi predsjednika Milanovića kako je regionalizacija i decentralizacija put prema destabilizaciji države.
Eh, da je te „svijesti“ bilo u godinama koje su nam pojeli, ne skakavci, već sveci i osvetnici uz ratne huškače koji se i danas malo pomalo isprse kako bi nas vratili u devedesete, ako nas – daleko bilo! – već nisu vratili na početak četridesetih godina, kada je sve počelo.
Bilo kako bilo – biće još anketa i sondaža – stanovnici Dalmacije i dalje će govoriti kako su za autonomiju, ostatak Republike Hrvatske će htjeti njezinu podjelu na 5 autonomnih regija. I dok se to ne dogodi imat ćemo jad i siromaštvo, tehnološki ćemo nazadovati, a za sve ćemo i dalje kriviti Židove, masone i Kissingera samo nećemo shvatiti kako smo sami napravili ogromnu grešku.
Comments