Piše: Antonio Ivanišević
U obrazovnom sustavu, u kojemu djeca na klupe ucrtavaju kukaste križeve i po hodnicima uzvikuju „Za dom spremni“, a nitko ih ne opominje u vezi s tim niti im je izrečena mjera preodgoja, normalno je da se događaju loše stvari.
Škole se pravdaju kako nemaju nadležnost postupiti na takav način. Što je notorna laž. Na primjeru brojnih dalmatinskih škola i ostalih odgojno-obrazovnih ustanova vidimo kako zaposlenici koji ne žele raditi svoj posao i ne žele ispunjavati standarde koji su pred njih postavljeni zakonskim ili podzakonskim rješenjima.
Škole su postale previše popustljive prema zahtjevima roditelja koji, by the way, ne odgajaju svoju djecu niti se njima bave. Djeca se ponašaju kao da su ovog trena sišli s grana i u izrazito negativnom okruženju razvijaju se u buduće kriminalce, naciste i potencijalne ratne zločince. O ovome govore brojne sociološke i psihološke studije.
Tako rezultati popisa stanovništva koji se proveo u jesen 2021. pokazuju nam kako je obrazovni nivo stanovništva prilično skroman. Ljudi s nižim stupnjem obrazovanja obično su, iz niza razloga, više skloni autoritarnoj, desnoj i populističkoj političkoj opciji. Istovremeno, obrazovanije osobe su, po prirodi stvari skloniji realnoj socijaldemokraciji, vladavini prava i liberalnom društvu.
Uz to, nemojmo imati na umu, kako je za manjak odgoja u dalmatinskim školama, krivo i zapošljavanje putem političkih veza – pretežno nesposobnih ali podobnih – najčešće preko članske iskaznice neke od političkih stranaka.
Stoga se moramo zapitati, je li to razlog za nedostatak demokracije u Dalmaciji?
Obrazovanje i demokracija
Osnovna zakonska zadaća osnovnih i srednjih škola u Republici Hrvatskoj je odgoj. No, niti jedna škola u našoj regiji ne odgaja djecu. Nastavnici govore kako nemaju vremena za to, jer moraju trčati kroz obrazovni plan i program. „Stručne službe“ također ne rade to, jer su zauzeti papirologijom. Istovremeno, po školskim zbornicama se najčešće čuje rečenica:
„Nisam ja dovoljno plaćen da odgajam tuđu djecu. Gdje su im roditelji? Što ih oni ne odgajaju?“
Ovo nije ništa drugo do li skidanje odgovornosti sa sebe i kršenje pozitivno-pravnih normi Republike Hrvatske, države u koju se tako svečano zaklinju. U normalnom, zrelom, demokratskom društvu – netko bi dobio otkaz. Ali, Republika Hrvatska nit je normalno, niti zrelo, a ponajmanje je demokratsko društvo. S ovakvim školama, ovakvim zaposlenicima škola i ovakvim školskim sustavom – logično je kako je RH nedemokratsko i nenormalno društvo.
Teorija sprege obrazovanja i demokracije
Postoji nekoliko teorija koje ukazuju na važnu vezu između demokracije i obrazovanja. Prvo, znanja o demokratskom poretku nisu intuitivna, kako bi se mogla lako naučiti i razumjeti ’’sama od sebe’’. Za to postoje neki preduvjeti – osnovna pismenost kako bi se mogle pratiti vijesti u medijima, potom površno poznavanje nekih izbornih procedura (npr. gdje i kako pronaći svoje biračko mjesto) i političkog života (npr. koje stranke učestvuju na izborima, po čemu se stranka A razlikuje od stranke B), ali i poznavanju zakona i ustavnih normi (npr. veličanje nacizma, a s time i ustaštva je zabranjeno).
Drugo, tijekom obrazovnog procesa dolazi do senzibilizacije prema građanskom sudjelovanju u upravljaju zajednicom putem izbora. Kada se pogledaju izlazne ankete, oni koji ne sudjeluju na izborima više su zastupljeni kod manje obrazovanih nego kod onih s višim formalnim obrazovanjem. Sudjelovanjem na izborima košta, barem kroz oportunitetni trošak u vremenu izdvojenom za samo glasanje ali i za otkrivanje političkih preferencija, kroz praćenje medija i političkog života.
Obrazovni sustavi služe tome kako bi usadili osjećaje građanske odgovornosti i kako bi zainteresirali ljude za političke procese, uključujući i glasanje na izborima te podršku demokratskom poretku i procedurama. Zbog toga imamo situaciju koja govori što je stanovništvo neke države obrazovanije, utoliko su demokratske procedure u njoj stabilnije i kako se dostignuta kvaliteta demokratskih procesa neće moći tako lako smanjiti. Eklatantan primjer za ovo je pokušaj državnog udara u Sjedinjenim državama 6. siječnja 2021., kada su pristaše Donalda Trumpa upali u zgradu Capitola u Washington D.C.-u.
Nadalje, dokazano je kako je obrazovano stanovništvo manje podložno indoktrinaciji i političkoj, medijskoj, crkvenoj i drugoj propagandi, jer imaju razvijeno kritičko mišljenje. Bar bi tako trebalo biti. Drugim riječima, obrazovano stanovništvo je osnova, glavni nosivi stup demokracije. Što je društvo obrazovanije, to je stup demokracije jači.
Obrazovni profil Dalmacije
Ako nam je za razvijenu demokraciju potrebno obrazovanje, onda se možda ni ne trebamo čuditi demokratskom proklizavanju i nazadovanju po međunarodnim mjerilima kvalitete zaštite demokratskih vrijednosti i stabilnosti demokratskih institucija. Tomu je razlog to što prosječan stanovnik Dalmacije nije baš obrazovan.
Sama školska sprema nije u potpunosti točna metrika razvoja demokratske svijesti pojedinca i društva, jer ne govori puno o kvaliteti obrazovanja. U regiji u kojoj postoji endemski problem inflacije visokih ocjena, u regiji kojoj se ocjene kupuju kao blitva i kapula na pazaru, pa je mnogo teže naći učenika sa zaključnom ocjenom dobar nego sa zaključnom ocjenom odličan, u regiji u kojoj postoji organizirana prodaja diploma (kako na privatnim, tako i na državnim sveučilištima), i u kojoj se 75% učenika srednjih škola, koji su u osnovnoj prolazili s 5,0, smatra funkcionalno nepismenim na osnovu rezultata PISA testova, ova metrika dosta gubi na svojoj korisnosti. Ali bolje podatke za sada nemamo.
I zaista, ovakav obrazovni profil dalmatinskih učenika prilično je pesimističan prema budućnosti demokracije u našoj zemlji. Izgleda kako njezin razvoj nema preduvjeta, i kako će se teško u skorije vrijeme išta dobro napraviti. Ali, ipak ima tu neka kvaka.
Dalmacija nikada nije bila obrazovanija nego danas
Kvaka je u tome kako i s ovako lošim profilom obrazovanja, Dalmacija zapravo nikada nije imala ovoliko obrazovano stanovništvo. Dosta je samo pogledati i usporediti rezultate Popisa stanovništva iz 2001., 2011. i 2021. kako bismo vidjeli veliki napredak. On je uglavnom ostvaren time što su starije, slabije obrazovane generacije umre, dok su nove generacije koje su se rađale imale više prilika za obrazovanje. Ta smjena generacija promijenila je obrazovnu sliku zemlje.
Ali, nije promijenila stupanj demokratičnosti društva. Prema indeksu demokracije, kojeg istražuje The economist, Republika Hrvatska je na 58. mjestu na svijetu prema stupnju demokracije i nalazi se između Indonezije (57.) i Namibije (59.) u skupini država s manjkavom demokracijom koja klizi prema hibridnom režimu. Bez obzira na rast stope visokoobrazovanih osoba, ovaj indeks pokazuje pravo stanje u hrvatskim školama, u kojima se ravnatelj postaje na prevaru i putem političkih veza, u kojima „stručna služba“ broji dlake po cijele dane, i u kojima redovito intervenira policija.
Sve dok dalmatinske škole ne budu imale kvalitetan kadar, na budu imale „stručne službe“ koje će klinički liječiti djecu, čak i od upliva nacističkih ideja u njihove mozgiće i ne budu imale nastavnike kojima tretrčavanje preko plana i programa neće biti prvi i jedini zadatak, već razgovor s djecom i njihov odgoj tada će ova regija i Republika Hrvatska u cjelini biti nedemokratsko društvo.
Dakle, ako je loš obrazovni profil stanovnika prepreka demokratizaciji društva, postavlja se pitanje kako smo onda imali demokratske procedure 2000. i 2011, kada je obrazovna slika bila mnogo lošija nego danas. Krivca možda treba tražiti izvan „krezubog naroda“, negdje drugdje, u zapošljavaju u školama putem političkih veza.
Comments