Piše: Anton Strashko
Da stvari u svijetu štimaju ne bi bilo gladi u Africi i Aziji, ne bi Rusija napala Ukrajinu, Dalmacija bi bila slobodna, LGBT osobe imali bi svoja prava... Ali ne štimaju
Prije nešto više od mjesec dana u Torinu je održano 66. izbor za pjesmu Eurovizije na kojem je pobijedio ukrajinska pjesma „Stefania“, koja je prema glasovima publike bila prva u 28 država. U njih sedam je završila na drugom jestu.
Oleh Psiuk nikada nije mogao zamisliti koliko će simboličan postati nastup njegovog banda Kalush Orchestra na ovogodišnjoj Euroviziji. Pjesma „Stefania“ posvećena je njegovoj ovoj majci. Danas, u svjetlu onoga što se događa u Ukrajini, pjesma je poprimila mnoga nova značenja, a njezin je utjecaj sada jači među publikom koja podržava borbu ove miroljubive države dobrih ljudi protiv ruske agresije. “Stefania” tako predstavlja ne samo majku, već i domovinu, te snagu i otpornost ukrajinskog naroda protiv nametnute mu nepravde i patnje.
Dok se pripremao izaći na pozornicu tijekom humanitarnog koncerta u Varšavi, Psiuk je za odgovorio na neka pitanja o sebi i njegovom bendu, sudjelovanju na ovogodišnjem natjecanju za pjesmu Eurovizije. Cijeli intervju pročitajte ovdje:
- Za početak predstavite publici iz Dalmacije vas i vaš band?
- Kalush, čije je ime inspirirano malim industrijskim gradom u kojem sam se rodio, nastao je 2019. godine, kada su se članovi Igor Didenchuk i MC CarpetMan (KylymMen) odazvali na moju objavu na Facebooku preko koje sam tražio osobe za banda. I tako je nastao band koji je stvorio jedinstvenu mješavinu rapa s narodnim motivima i ukrajinskom autentičnošću – ili kako to vole zvati: folk 'n' groove. Za veću postavu, Kalush se pretvara u Kalush orchestra, stječući moć dva dodatna multiinstrumentalista: Tymofii Muzychuk i Vitaliy Duzhyk. Naš prvi singl “Shtomber Womber” objavljen je u prosincu 2021.
- Kako to da ste se odlučili nastupiti na Vydbiru (ukrajinski izbor za Euroviziju)? Što vas je ponukalo na taj potez?
- Na jednoj od proba u studiju, kada odsvirali smo “Stefaniju” i još dvije pjesme, koje smo također prijavili na Nacionalni izbor za Euroviziju 2022., obje su prošle, ali prema propozicijama jedan izvođač može izvesti samo jednu pjesmu, pa smo odlučili neka se baš ova pjesma čuje u cijelom svijetu.
- Vaš žanr nije baš eurovizijski. Tamo se države predstavljaju s jeftinim sladunjavim slutty pop pjesmuljcima.
- U pravu ste. Prema našim zapažanjima, na Euroviziji nije bilo mnogo hip-hop pjesama, a sigurno ni jedne rap grupe kao pobjednika, osim Estonije 2001. pa smo sretni što donosimo ovaj novi zvuk na natjecanje.
- Kakvi su vaši dojmovi o natjecanju kao takvom? Mnogi kažu kako ste povijedili upravo zbog rata u Ukrajini i kako je netko (ne zna se tko) namjestio pobjedu kao opomenu Rusiji.
- Sve je moguće. Ja nisam među onima koji odlučuju o tome. Ali, Ukrajina ima već dvije pobjede i desetak puta je bila u TOP 5. Dakle, nije baš sve namješteno kao što neki tvrde, ali da je možda bilo političke igre oko naše pobjede. Sve je moguće.
Dojmovi, pozitivni. Ovakvi festivali ujedinjuju ljude, vide se ljudi raznih sklonosti, ne samo glazbenih već i osobnih i ako hoćete seksualnih. Ja volim sve ljudi i čak sam prije nekoliko godina sudjelovao u gay prideu u Kijevu. Bilo je strašno, letjele su boce, kamenja, ali nismo se dali. Ja uvijek stojim uz slabije i one kojima treba pomoć – tako sam stajao i tada i tako ću stajati i u buduće.
- Čemu se najviše veselite?
- Svi čekamo samo jedno – kada će ovaj rat završiti i kada će se uspostaviti mir u Ukrajini. Podrška našoj zemlji sada je važna u svim mogućim aspektima. Ja pomažem koliko mogu, moj alat je glazba. Ljudi koji su sposobni ili misle da su sposobni vojno braniti Ukrajinu otišli su u rat s puškom na ramenu. Mnogi rade diplomatske akcije kako bi došlo do prekida vatre mirnim putem, što je jako bitno. Znate, u Republici Hrvatskoj rat je trajao četiri godine, dok nas traje već osam. Nadam se da neće biti kao u Vijetnamu da traje skoro dvadeset godina.
- Znači li to kako podržavate napore predsjednika Zelenskog?
- Nisam političar, ne razumijem se u to. No, mislim kako radi dobru stvar za Ukrajinu. Ukrajini u ovim trenucima treba čovjek poput Zelenskog koji želi demokratizirati državu i povesti je prema EU i NATO-u. To je bitno za sve državljane Ukrajine. Vidite, namjerno sam rekao državljane Ukrajine, a ne Ukrajince, jer je to razlika između demokracije i nacionalizma. U Ukrajini osim Ukrajinaca žive i: Rusi, Tatari, Bjelorusi, Gruzijski, Moldavci, Turci, Rumunji, Poljaci, Židovi… Ako kažem Ukrajinci umjesto građani Ukrajine nekoga bi izostavio. I tu je razlika između demokratskog pogleda na svijet i nacionalističkog. Zato podržavam Zelenskog – jer je demokrat i sve ljude gleda na isti način.
- Činite mi se nervozni. Zbog čega?
- Nervozan sam jer trebam nastupiti i proveseliti malo ljude, a malo prije sam na vijestima vidio kako je moj prijatelj s fakulteta poginuo. Vjerojatno nisam dovoljno elokventan kako bih sada opisao sva ta emocionalna iskustva koja proživljavam. Ako je Tymur poginuo tko zna tko će sve još. Zbog toga postoji osjećaj stalnog stresa, ali navikneš se na to. Mislim kako će se kontrast osjetiti kada rat prođe. Ponekad postoji nešto što je stresno, a kao da nije za kreativnost. Postoji takav osjećaj tjeskobe. Samo sam možda navikao na to. I nemam samo ja taj osjećaj – imamo ga svi. Sve te eksplozije, sve te granate i ne znaš u koju će kuću odletjeti. Probudiš se ne znaš je li tvoja obitelj živa. Normalno da sam nervozan.
- Vaša umjetnost koristi puno tradicionalne ukrajinske glazbe i slika. Pjesma “Stefania” koja govori o vašoj majci također je vrlo osobna. Kakav je bio osjećaj podijeliti ovo na eurovizijskoj pozornici?
- Da, “Stefania” je pjesma napisana za moju majku, davno prije rata. Mali Tymur kojeg sam maloprije spomenuo, koji je jučer poginuo nedaleko Kharkiva pomogao mi je u tome. Bilo je sasvim slučajno. Profesor nije došao taj dan, bio je bolestan. Tymur me podsjetio da je majčin dan i sasvim slučajno sam zapisao riječi na papir. Nikad joj nisam pokazao pjesmu, jer sam mislio da je glupa. Kada sam se preselio u Kyiv, ponio sam i tu tekicu, jer su u njoj bile neke meni bitne stvari. Vrtio sam jednog dana po njoj i naišao na pjesmu, čitao je u navjerici i shvatio kako je dobra. Tako smo je odlučili uglazbiti.
Nakon ruske invazije, mnogi su u njoj počeli tražiti dodatno značenje. Na primjer, oni koji su tužni što trenutno ne mogu vidjeti svoju majku. Zato je pjesma sada u srcima i ušima Ukrajinaca. Također, “Stefania” je proširila svoje značenje na sve majke koje brinu o svojoj djeci i štite ih od ratne pošasti. Od pjesme o majci postala je pjesma o domovini.
Sve pjesme banda Kalusha i Kalush orchestra napisane su iz vlastitih iskustava. Dijeliti svoju kreativnost znači biti otvoren prema svojim slušateljima. Zato naša pjesma kao nikada prije prenosi duh i snagu ukrajinskog naroda.
- Što za vas znači predstavljati Ukrajinu na tako velikoj pozornici, u svjetlu aktualnih događaja?
- Sudjelovanje na Euroviziji prilika je za predstiti našu kulturu na međunarodnoj razini i pokazati snagu ukrajinskog duha i hrabrosti i u glazbenoj areni. Predstavljati Ukrajinu u ovom trenutku – vrlo je odgovorno.
Sada smo još jedan glasnogovornik Ukrajine. Iako je ovo glazbeno natjecanje, pokazujemo svoju estetiku, svoju kulturu. Ovo je još jedna info priča o Ukrajini, da se svi sjete što smo bili, što jesmo i što možemo biti.
- Koju poruku se nadate prenijeti svojim nastupima?
- Naša misija, u ovom trenutku, je biti glas ukrajinskog naroda i ono što se mora reći o boli i patnji uzrokovanoj invazijom. Također, želimo pokazati Ukrajincima u mjestima koja su odsječena od matične domovine kako nisu sami, kako je nas cijela Ukrajina, cijela Europa, ako hoćete cijeli svijet uz njih. Želimo poručiti našim vojnicima kako imaju podršku šest milijardi stanovnika ove naše Zemaljske kugle.
- Producenti vas zovu da se popnete na pozornicu, stoga samo kratko: Što biste savjetovali ljudima u Dalmaciji?
- Dajte sve od sebe kako biste ostvarili svoj san. Nemojte se bojati udružiti se u obranu svojih vjekovnih snova, nemojte se bojati istaknuti se, to je vaša razlika i čini vas posebnim. Također, budite iskreni prema sebi i ljudima oko sebe i pred ljudima koje zastupate. Znam kako Dalmacija sada strašno pati kao što je patila i Ukrajina pod Sovjetskim savezom i poslije pod vladavinom Viktora Yanukovicha, ali zato samo svojom borbom možete reći okupatorima neka odjebu od vas.
Stvari u svijetu ozbiljno ne štimaju, jer da štimaju stvari bi bile drugačije. Ne bi bilo gladi u Africi i Aziji, ne bi Rusija napala Ukrajinu, Dalmacija bi bila slobodna, gay osobe imali bi svoja prava – od braka do posvajanja. Ali ne štimaju. To je još jedna stvar zbog koje sam nervozan i koja me žalosti.
Bình luận