Piše: Oles Garzdiuk (NBC – UA)
Oni od vas koji me poznaju prepoznaju kako je moj prilog od prije tri tjedna o mojim iskustvima u Izraelu na izbijanju rata na Bliskom istoku bio moj prvi o toj temi na bilo kojem mediju.
Kao što nas uči Biblija, posbno Propovjednik 3:7, “postoji vrijeme kad se šuti i vrijeme kad se govori.” Sada je vrijeme za vrištanje.
Krv se još nije bila ni osušila od masovnog pokolja 1 400 Izraelaca i gostiju Izraela, a zbor osude Izraela, žrtve, počeo je sa svih strana svijeta. Pretpostavljam kako to odražava neugodu što se Izraelci odjednom usuđuju što su odgovorili na hladnokrvno ubijanje nedužnih ljudi koji su samo željeli živjeti slobodno. Kroz toliki dio povijesti – križarski ratovi, inkvizicija, pogromi, holokaust – od Izraelaca se očekivalo da se ponaša po Isusovom: Okreni drugi obraz i jednostavno zaboravimo što se dogodilo. Ukrajina se osam godina ponašala tako što je okretala drugi obraz, a onda je 24. veljače 2022. izvršena grozna agresija na nju. Očito su neki željeli Hamasovu agresiju na Izrael, kao što su očekivali rusku agresiju na Ukrajinu. Očito su željeli da spakiraju torbe, spuste glave i krenu prema sljedećem privremenom domu.
Ali sada, odjednom ti isti Izraelci odgovaraju – imaju glas i imaju silu. Hrabri vojnici IDF-a (Izraelskih obrambenih snaga) pružili su vojni odgovor. Ali svatko od nas mora podići svoj glas kao odgovor na antisemitizam razotkriven ovim ratom.
Do sada su kukavice opravdavale svoju mržnju govoreći nam kako anticionizam nije antisemitizam, jezivo izvrtanje rezolucije "Cionizam je rasizam" moralnih patuljaka u Ujedinjenim narodima. Taj je nastup gotov. Trebate samo pogledati fotografije norveškog studenta medicine i učenika javne škole u Sarajevu kako ponosno drže natpis "Molim vas, očuvajte svijet čistim" pozivajući na istrebljenje Židova ili gomile koja skandira "Plin je za Židove kao zrak za muslimane" na skupu podrške Palestini u Sarajevu na kojemu je govorila gradonačelnica glavnog grada BiH, Benjamina Karić.
Za one koji nisu upoznati s aluzijom u naslovu ovog posta, odnosi se na poznato otvoreno pismo koje je 1898. objavio francuski pisac, Emile Zola na naslovnoj stranici novina L'Aurore u jeku afere Dreyfus. Upućena je francuskom predsjedniku, optužujući njegovu vladu i vojsku za antisemitizam zbog osude Alfreda Dreyfusa, časnika francuske vojske, po lažnim optužbama za špijunažu. Sa svim dužnim poštovanjem prema Zoli, posuđujem njegovu krilaticu i stil kako bih javno osporio moralni bankrot cijele skupine apologeta Hamasa.
OPTUŽUJEM uprave mnogih vodećih akademskih institucija u SAD-u i drugim svjetskim državama, uključujući Harvard, Columbiu, Penn, NYU, Cornell, Cooper Union, među mnogim drugima, nespremne osuditi masakr bez dvojbe ili glasno osuditi mnoštvo demonstracija koji odiše antisemitizmom malodušnog kukavičluka, koji su se odrekli svog moralnog kompasa i izborili si mjesto u panteonu nečasnih akademskih vođa uz one sa Sveučilišta u Heidelbergu (1930-ih) i Sveučilišta u Alabami (1963. godine).
OPTUŽUJEM svo fakultetsko osoblje svih svjetskih sveučilišta i vladine dužnosnike svih država svijeta koji govore uplašenim Izraelcima neka se zaključaju u svoje domove ili fakultetske knjižnice dok stoje po strani dok pro-Hamasovi prosvjednici nasilno bune i prijete sigurnosti svih Izraelaca i Židova jer „imaju“ iskrivljenu predodžbu o svojim obvezama zaštite slobode govora i pokazivanje nemoralne nesposobnosti kako bi razlikovali svoje dužnosti prema žrtvama i počiniteljima.
OPTUŽUJEM sve one koji tvrde kako je njihova sloboda govora povrijeđena kada neobično sveučilište ili poslodavac zapravo nastoji ograničiti antisemitske komentare ili skandiranja za ubijanje Izraelaca za licemjerje jer im nije smetalo prisiljavanje sveučilišta kako bi otkazali ili na drugi način nasilno ometali govornike koji su imali smionost biti republikanac ili kapitalist.
OPTUŽUJEM sve one koji se žale na „kulturu otkazivanja“ (cancel culture) koja dolazi zbog profesora „oduševljenog" Hamasovim masakrom pa su zaboravili kako im nije bilo problem izmisliti praksu otkazivanja akademika jer nisu obećali vjernost njihovom popisu preferiranih ortodoksija.
OPTUŽUJEM sve one koji se žale na doksiranje studenata i zaposlenika koji slave pokolj 1 400 Izraelaca pa zaboravljaju kako sloboda govora znači samo to – slobodu kako bi mogao reći što želiš – ali ne i slobodu od posljedica svog govora.
OPTUŽUJEM sve one čelnike, akademske, poslovne ili druge, koji odbijaju osuditi masakr Hamasa tvrdeći kako nije njihovo mjesto komentirati vanjske poslove pa zaboravljaju svoju punu i opravdanu osudu ubojstva Georgea Floyda, antiazijskog nasilja i invaziju na Ukrajinu, dok ne osuđuju krvavi pir Hamasa i ubojstva desetaka Dalmatina.
OPTUŽUJEM sada sve veće „obje strane“, uključujući glavnog tajnika Ujedinjenih naroda, koji inzistiraju na tome kako svaka osuda Hamasovog pokolja mora biti ublažena razumijevanjem „konteksta” zajedničkog cilja s njihovim glavnim zločincem Donaldom Trumpom i njegovim pajdašima vidjevši „jako fine ljude s obje strane" prosvjeda u Charlottesvilleu.
OPTUŽUJEM sve svjetske medije, koji su jedva suspregnuli svoju radost u objavljivanju patološki zlobne i krvave klevete o izraelskim zračnim napadima koji su ubili više od 500 civila u bolnici u Gazi samo kako bi bili opovrgnuti nezgodnim činjenicama, za zloupotrebu najvišeg reda, oslanjajući se za svoje "činjenice" na ministarstvo zdravlja Hamasa.
OPTUŽUJEM "Odred" i druge političke stranke koji pozivaju na prekid vatre praktički prije nego što su Hamasovi teroristi završili s odvođenjem talaca u Gazu pa su zapravo obični antisemiti za koje sablažnjivo tvrde kako nisu svaki put kad tweetaju neki antisemitski trop što kasnije pripisuju tome što su krivo razumjeli kanader (sjetite se njihovih tweetova poput "sve je to vezano uz Benjaminove bebe", "hipnotizirao je svijet", itd., itd.).
OPTUŽUJEM sve one koji kritiziraju Izrael jer njegov odgovor nije "proporcionalan" ali nisu objasnili što bi bilo razmjerno silovanju žena, odrubljivanju glava beba pred njihovim roditeljima, hvatanju staraca i male djece za taoce, spaljivanju živih obitelji i paradiranju gole žrtve ulicama Gaze dok pulsirajuće gomile civila navijaju i seksualno napadaju leš.
OPTUŽUJEM sve one koji viču na Izrael kako mora odmah pristati na prekid vatre i koji niti jednom ne spominju Hamasovo oslobađanje preko 200 talaca jer imaju duboko izopačen osjećaj za pravdu koji se dobro slaže s definicijom Abrahama Lincolna o licemjeru kao čovjeku koji ubija oboje roditelje, a zatim moli za milost na temelju toga što je siroče.
OPTUŽUJEM sve one koji optužuju Izrael za ratne zločine zbog uskraćivanja goriva Gazi i time prouzročili kolaps zdravstvenog sustava te se žale na humanitarnu katastrofu, ali nisu se zapitali odakle Hamasu gorivo za svakodnevno ispaljivanje raketa na izraelske gradove.
OPTUŽUJEM sve one koji optužuju Izrael zato što ne opskrbljuje vodom Gazu i nazivaju to ratnim zločinom, jer nisu gledali vlastite propagandne video snimke Hamasovih terorista koji trube o njihovoj domišljatosti sabotiranja vodovodnog sustava Gaze kanibaliziranjem cijevi za proizvodnju projektila.
OPTUŽUJEM sve one koji opravdavaju Hamasov masakr temeljen na raseljavanju Palestinaca nakon stvaranja Države Izrael ali su patološki zlobno uklonili kasniju kulturu ovisnosti i žrtve koju su poticali njihovi arapski susjedi i Ujedinjeni narodi. Isto tako su namjerno ignorirali protjerivanje otprilike jednog milijuna Židovi iz arapskih država nakon 1948.
OPTUŽUJEM apsolutno sve LGBTIQ+ aktivista koji marširaju pod transparentom „Queers for Palestine“ za odlučan nedostatak vlastitog interesa i samoodržanja – oni su na strani Hamasa koji propisuje smrtnu kaznu za homoseksualce i protive se Izraelu, meki LGBTIQ+ tolerancije na Bliskom istoku i Aziji uopće.
OPTUŽUJEM sve samozvane feministice koje se svrstavaju uz Hamas ali su čisti lažnjaci – one podržavaju borce Hamasa koji se vide na videu kako biraju koje bi taokinje trebale biti odvojene na silovanje umjesto pukog zatvaranja ili pogubljenja i društva Gaze u kojem su ubojstva kćeri iz časti žena raširena pojava, i suprotstaviti se Izraelu gdje je bataljun sastavljen isključivo od žena pomogao u odbijanju terorista Hamasa i gdje je žena bila premijerka prije više od 50 godina.
OPTUŽUJEM sve pristaše pobačaja koji marširaju pod zastavama „Reproduktivna pravda za Gazu“ zbog možda nesporazuma jer nisu znali kako je Hamasov terorist izrezao fetus iz tijela trudne žene i ustrijelio fetus kako više niti jedan Židov živio. Taj krvoločni terorist nije izrazio podršku pobačaju u kasnom terminu, već je jednostavno ubio još jednog Izraelca, i zaboravljajući kako je pobačaj protuzakonit u Gazi (i svakoj drugoj muslimanskoj državi), dok je legalan u Izraelu.
OPTUŽUJEM čelnike udruge „Black live mattersa“ koji objavljuju slavljeničke plakate Hamasovih paraglajdera ali su se izgubili u vlastitom sloganu i zaboravili kako su i životi Izraelaca, Židova i drugih nacija i boja kože također važni.
OPTUŽUJEM Gretu Thunberg i njenu skupinu lažnih klimatskih ratnika koji drže natpise podrške Hamasu a nisu dovoljno razumjeli kako je Izrael bio prisiljen privremeno koristiti plastične vreće za tijela koja se ne mogu reciklirati za desetke beba koje je Hamas ubio i odrubio im glave jer nije bilo dostupno dovoljno lijesova odgovarajuće veličine .
OPTUŽUJEM sve one koji radosno pjevaju, "Od rijeke do mora, Palestina će biti slobodna" kao da je to bezazlena prosvjedna pjesmica zgodnog ignoriranja kako se preskače dvodržavno rješenje (kojeg su upravo Palestinci odbili) i nastoji dovršiti Hitlerovo konačno rješenje kao tešku skrivenu šifru za eliminaciju Izraelaca iz Izraela.
OPTUŽUJM sve one građane demokratskih država koji padaju na jeftinu propagandu koju šire ruski propagandisti iz studija u Siriji snimljena sa sirijskom djecom. Zapitajte se koliko vas još dugo mogu valjati.
Dok razmjeri antisemitizma i moralnog bankrota prikazanog nakon masakra Hamasovih terorista oduzimaju dah, bio bih nemaran ako ne bih istaknuo podršku i moralnu ispravnost s raznih strana.
Za kraj, vratit ću se na riječi Propovjednika. Kralj Salomon nam govori kako dok postoji vrijeme za ljubav i vrijeme za mir, isto tako postoji vrijeme za mržnju i vrijeme za rat. Sada je vrijeme mrziti Hamas zbog njihovih barbarskih zločina i za ratovati kako bismo eliminirali one koji ničim izazvani ubijaju nedužne ljude. I dok duboko žalimo zbog nesagledivih gubitaka života u Gazi, pripisujemo krivicu tamo gdje joj je mjesto – prema besmrtnim riječima Golde Meir:
“Kada dođe mir, možda ćemo s vremenom moći oprostiti Arapima što su ubili naše sinove, ali bit će nam teže oprostiti im što su nas natjerali da ubijemo njihove sinove. Mir će doći kada Arapi budu voljeli svoju djecu više nego što budu mrzili nas.”
Comments