Piše: Goran Marasović
Pola koraka naprijed, a pet natrag – put je kojim dalmatinska privreda ide ovih sumornih trideset godina tranzicije. Tome su posebno kumovali HDZ i njegova tranzicija prepuna privatizacijske pljačke.
Ne samo što se nismo maknuli od početka već što smo još u biti na kraju osamdesetih godina prošlog stoljeća, to jest u 1989. - godini koja je prethodila hodu po mukama: dolasku povampirene velikohrvatske kriminalne organizacije na vlast, ratu, tranziciji, pljačkaškoj privatizaciji i sličnim manifestacijama zla. Usporedbe radi, treba reći kako je prije raspada SFRJ, Dalmacija imali tek nešto malo manji BDP (bruto društveni proizvod) od Slovenije. Sloveniju je krasila brojka od $32,560 p/c, dok je Dalmacija imala oko $30.000. Istovremeno, slijedila je SRH s $23.650, Vojvodina s $18.900... Zapadna Njemačka je te godine zabilježila BDP u visini od $18.500. Danas je situacija poražavajuće drugačija. Slovenski BDP je, pretpostavlja se, čak 21 puta veći od dalmatinskog.
Obzirom na to kako Dalmacija više nema svoj regionalni zavod za statistiku, pa tako nažalost nema ni preciznih podataka o bruto domaćem proizvodu, tako je do točnih podataka o BDP-u ove regije teže doći nego li do vojne tajne. Ipak ti se podaci ipak mogu posredno izračunati. Naime, prema službenim podacima Državnog zavoda za statistiku, a posljednji službeni podaci priopćeni su za 2019. godinu – BDP Republike Hrvatske iznosio je oko 68 milijardi dolara. Kada se tome pridoda pad od 15.7%, pa rast od 6%, dolazimo do toga kako je BDP na nivou RH za 2021. godinu iznosio oko 61,3 milijarde dolara. Obzirom na to kako je pao i u 2021. za najmanje 6% posto, dolazimo do zaključka kako je na kraju prošle godine BDP na nivou RH iznosio jedva – 57,6 milijardi dolara.
Sukladno tome, neslužbeno se procjenjuje kako Dalmacija generira dvije trećine BDP-a RH, pa se jednostavnim matematičkim proračunom dolazi do toga kako će ukupan BDP Dalmacije za 2021. Iznositi oko 38 milijardi dolara. Kada se to podijeli s brojem stanovnika, a njih je u Dalmaciji, prema posljednjem popisu stanovništva, oko 806.941, ispada kako dalmatinski BDP iznosi 47.111 dolara po glavi stanovnika, što je znatno više nego prije 32 godine.
No, je li to zbilja tako?
Ako je ovo točno, kako to da je životni standard ljudi u Dalmaciji znatno niži od onoga 1989.? Do srpnja 1990., kada je nova vlast oktroirala izmjene i dopune Ustava Socijalističke Republike Hrvatske, ova je bivša jugoslavenska republika imala razvijenu decentralizaciju, kako kroz sustav općina, tako i kroz sustav Zajednica općina koje su predstavljale svojevrsne regije. Sredstva su tada najvećim dijelom ostajala općinama u kojima su ista generirana, a samo 30% sredstava odlazilo je u zajedničku republičku kasu, dok je 30% sredstava odlazilo u zajedničku federalnu kasu. Od Izmjena Ustava u srpnju 1990., sva sredstva generirana u bilo kojem dijelu RH, osim u Zagrebu, odlaze u zajedničku kasu, pa Vlada udjeljuje koliko i kako kome želi. Uz to, Dalmacija je obvezna davati 3,5 mlrd € godišnje za Slavoniju. U zadnju 31 godinu, Dalmacija je za Slavoniju izdvojila 105 mlrd €.
Da je ovo točno, potvrđuju i u Gospodarskoj komori četiri dalmatinske županije, u kojoj kažu kako dalmatinska privreda još uvijek nije dostigla nivo iz 1989. godine iako je dalmatinski BDP viši nego prije 32 godine. Rak-rana ovdašnje privrede su preveliki uvoz, premali izvoz, nedovoljna tehnološka razvijenost domaće privrede, ekonomska monokultura koja se bazira isključivo na turističko-ugostiteljskoj djelatnosti… U Gospodarskim komorama dalmatinskih županija ukazuju na činjenicu kako samo novi i tehnološki konkurentni proizvodi mogu pronaći svoj put do međunarodnog tržišta, pa stoga država treba stimulirati tehnološki napredak domaćih proizvodnih poduzeća. Gospodarske komore podržavaju napore Vlade RH koja sufinancira uvođenje novih tehnologija u ovdašnje kompanije, ali nema zainteresiranih za pokretanje proizvodnih tvrtki.
“Mora se mnogo više ulagati u znanost, tehnologiju, energetsku efikasnost. Nije dovoljno samo imati niske plaće, jer one ne mogu pokriti našu nisku produktivnost,” poručuju iz GK dalmatinskih županija.
Brodogradnja, privredna uzdanica Dalmacije, naša je najveća šansa – kako, zbog ovogodišnjeg izvoznog rezultata, u posljednje vrijeme vole naglašavati političari – najgore predstoji. Udio industrijske proizvodnje u privrednoj strukturi Dalmacije smanjen je u odnosu na period od prije tri desetljeća, ali u GK ukazuju na činjenicu kako to je rezultat privatizacijskih pljački i nazadovanja u ovoj industrijskoj grani. Isto tako, ostaje činjenica kako su druge privredne grane još više propadale.
Poljoprivreda i prehrambena industrija je, na primjer, u nekim segmentima dalmatinskog gospodarstva danas puno manje razvijena nego prije 32 godine. A, kako reče konsultant FAO-a i nekadašnji ministar poljoprivrede u Vladi AP Vojvodine Goran Živkov, jadna je zemlja kojoj je poljoprivreda najmanja šansa. Nažalost, poljoprivreda je niskoakumulativna djelatnost. Već 32 godine, deficit kod izvoza prehrambenih proizvoda je svake godine sve viši. Velike su šanse kako će i u ovoj on biti viši nego li 2021.
Ni kožarsko-obućarsko-galanterijske djelatnosti više nema. Jugoplastika je zapošljavala više od 5.000 radnika u proizvodnji, od toga samo u Splitu oko 3.500 radnika. Jugoplastika je svoje proizvode izvozila u 48 država svijeta, među kojima su bile i SAD i SSSR. Japanke i natikače proizvedene u Benkovcu, redovito su odlazile u Italiju, da bi se tamo otisnula markica Made in Italy i vraćale u Dalmaciju po dvostruko višim cijenama. Zatvoren je i Jugovinil, a ni zadarski Folijaplast ne radi već desetljećima, o TLM-u ne treba trošiti riječi.
Kako je Dalmacija stigla do toga da ide kao rak, možda najupečatljivije govore podaci Europskog indeksa konkurentnosti. Kada je 2012. godine, na inicijativu Vlade RH izvršeno mjerenje konkurentnost, tzv. Europski indeks konkurentnosti četiriju dalmatinskih županija bio je na nivou 49,42 boda. Uspoređujući sa 115 europskih regija, Dalmacija je zaostajala za 53,6% za prosjekom Europske Unije (EU). Za ovu godinu naručeno je novo istraživanje, koje će obaviti stručnjaci splitskog Ekonomskog fakulteta. Osjećam kako će podaci biti još lošiji od prije deset godina.
Iz Upravnih odjela za prosvjetu, kulturu, tehničku kulturu i sport četiriju dalmatinskih županija objašnjavaju kako se ovakva istraživanja i u Europi rade na nivou regija, jer su to osnovne ekonomske jedinke i na tom se nivou pokazatelji mogu najlakše uspoređivati. U odjelima su ovaj put otišli korak dalje, jer su tražili nek se, pored europskog indeksa konkurentnosti za Dalmaciju, uradi identična procjena za ostatak RH, kako bi mogli doći do neophodnih saznanja gdje su županije i RH u cjelini u odnosu na aktualne pokazatelje EU.
Premda će doći do manjeg pada prosječnog europskog indeksa (102,73) – što se objašnjava činjenicama kako je tek nedavno završila velika svjetska ekonomska i financijska kriza, a u međuvremenu je došlo do pandemije izazvane coronavirusom – istraživanje bi moglo ukazati na još veće zaostajanje Dalmacije i RH. Najnoviji integralni indeks konkurentnosti Dalmacije mogao bi iznositi samo 42 boda, što je pad u odnosnu na razdoblje od prije deset godina i veliki odmak od prosjeka EU.
Europski indeks konkurentnosti sublimacija je četiri parcijalna indeksa. Stručnjaci s Ekonomskog fakulteta u Splitu vrednovat će potencijale Dalmacije u oblasti ekonomije, infrastrukture, obrazovanja i kreativnosti. U svakoj od ovih oblasti regija bi se mogla plasirati ekstremno nisko, što ukazuje na to kako se nalazi u posljednjoj skupini regija prema njihovom rangu.
Indeks konkurentnosti u oblasti ekonomije mogao bi iznositi jadnih 30,9, što je daleko ispod europskog prosjeka, koji iznosi 102,60. Najbolje je rangiran Luksemburg s indeksom 180. Kako je riječ o statističkom prosjeku, koji je objedinio procjenu nekoliko kriterija, važno je istaknuti kako bi se Dalmacija, kada je riječ o produktivnosti u sektoru transporta i komunikacija, mogla naći na solidnom 15. mjestu. Ovaj pokazatelj govori kako je regija interesantno investicijsko područje za sektor komunikacija i transporta.
Nažalost, na drugim punktovima, kao što su produktivnost u sektoru usluga u javnim ustanovama i javnim poduzećima ili nivo nezaposlenosti, Dalmacija je rangirana na posljednjem, 115. mjestu. Dalmacija ima najniži plasman po produktivnosti u javnim uslugama i javnim poduzećima. Iako je, značajnim angažiranjem EU i masovnim iseljavanjem posljednjih godina, smanjen broj nezaposlenih, postoji i drugi kraju ovog problema, tamo gdje se evidentira broj osoba koja duže od jedne godine traže posao, došlo je do pogoršanja. Do pogoršanja je došlo i kod zaposlenih koji duže od dvije, tri, četiri i pet godina traže posao.
Vrednovanje infrastrukture stavit će Dalmaciju s procjenjenim indeksom 5,9 na pretposljednje 114. mjesto. Ispod nas je samo Transnistria, moldovska regija već 31 godinu okupirana od Rusije. Europski prosjek je 102,92, dok je na čelu Belgija s nevjerojatnih 190 bodova. Zanimljivo je i to kako Dalmacija na dva bitna plana, duljini cesta i željezničkih pruga po kvadratnom kilometru, zaostaje za europskim prosjekom, što govori kako su posljednjih godina kapitalna ulaganja, uglavnom, zaobišla regiju. Izgradnja Pelješkog mosta i pristupnih mu cesta, neće podići ovaj rang.
Posljednji kriterij – kreativnost, vraća nas ponovo na začelje ljestvice. Dalmatinski indeks mogao bi iznositi je svega 6,4 boda, što je daleko od europskog prosjeka (102,94), a o zaostajanju za vodećom Finskom (180) da ne govorimo. Zanimljivo je i to kako je značajno smanjen broj patentnih zahtjeva, što pokazuje kako Dalmacija ima odlike pasivnog društva kad su inovacije u pitanju.
Uspoređujući ovo s realnom, postkataklizmičkom slikom u Dalmaciji, možemo reći kako su one istinite. Nitko više ništa ne uči niti radi, svi se samo žele obogatiti na lak način, postati vrhunski nogometaši i manekenke te se pojaviti na Splitskom festivalu kao vrhuncu nazadovanja ove regije za ostatkom Europe.
Yorumlar