Piše: Miona Stefanelli
Član DAZU, Zuáne Commi ocijenio je kako RH ne koristi europski potencijal Dalmacije u dovoljnoj mjeri, jer to ne odgovara dijelovima političkih elita koji se boje kako bi time izgubili postojeći politički i ekonomski monopol.
U interviewu za portal Autonomija Commi kaže kako u velikohrvatskoj eliti zapravo postoji izvjesna doza straha i podozrenja prema Dalmaciji, koju vide kao konkurenciju.
– Na ekonomskom planu, monopoli se ograničavaju zakonskim propisima, dok su na političkom tržištu Republika Hrvatske stranke u kartelskom položaju. Poradi očuvanja te pozicije, one građanima nude nacionalni preporod prema modelu iz devetnaestog stoljeća, ali nemaju rješenja za konkretne probleme građana, jer „proizvode“ poražavajuće ekonomske rezultate. One onda nastupaju s maksimom kako je baš nerazvijenost i siromaštvo naša prednost u tom nacionalnom preporodu. I u tom ambijentu stvara se nova klasa moćnika koji najčešće nisu u prvom krugu politike, i koji su u prvoj fazi ovisni od garniture političke vlasti, dok u drugoj fazi vlast ovisi os njih i njihove ekonomske moći. U takvom ambijentu Dalmacija, kao dio Republike Hrvatske koji najviše uplaćuje u državni proračun, koja bi, da nije bilo nasilnog istjerivanje domicilnog stanovništva i dovođenja katoličkog stanovništva iz BiH, Srbije, Crne Gore, Kosova i Makedonije, sačuvala koliko-toliko vitalnosti i imala odgovarajuće infrastrukturne i organizacijske, kulturološke i druge pretpostavke za sudjelovanje na ekonomskom i političkom tržištu, ne uklapa u interese političkih elita u Zagrebu, odnosno oligrahijskom tipu vladavine koji ne trpi konkurenciju, – ukazuje Commi.
Koliko se takav odnos kosi s proeuropskom retorikom vlasti u Republici Hrvatskoj?
– Političke elite zapravo nemaju interes kako bi institucionalizirale postupak regionalizacije i decentralizacije, koja bi onda postala jedan od partnera, odnosno jedna od kota političke vlasti i koja bi bila i suradnik i akter u procesima solidarnosti prema nerazvijenima, ali i konkurent u toj ekonomskoj i političkoj utakmici. Zato se sadašnji odnos centralne vlasti prema regionalizaciji i decentralizaciji, prvenstveno prema Dalmaciji, zasniva na jednom predmodernom obrascu monopolističke vlasti. Međutim, taj obrazac ne može dugo opstati, jer nije kompatibilan s europskim standardima, koji podrazumijeva i vladavinu prava i podjelu moći kako na horizontalnom tako i na vertikalnom nivou. A to znači i spuštanje vlasti prema srednjem i lokalnom nivou.
Autonomija Dalmacije je objektivna potreba i povijesno ponuđena prilika u koju se ne bi smjelo sumnjati, jer se dalmatinska autonomija kroz povijest već pokazala pozitivnom kada je riječ o ekonomskim i socijalnim rezultatima. Povijest nudi, dakle, ne samo sjećanja građanima Dalmacije, već i iskustva kako je moguće efektivno upravljati svojim resursima. Ali, dokle god političke elite u Zagrebu budu mogle usporavati taj proces realne podjele moći, one neće dijeliti moć sa drugima. Čini se kako je, ipak, sve bliži trenutak kada to građani Republike Hrvatske više neće tolerirati. Naime, istraživanja javnog mnijenja pokazuju kako takvo raspoloženje nije većinsko samo u Dalmaciji, nego i u drugim dijelovima Republike Hrvatske, prvenstveno u Slavoniji.
Znači li to kako je Republika Hrvatska jako daleko od procesa regionalizacije i decentralizacije?
– Do stvaranja složene države, odnosno do regionalizacije i demokratizacije može doći samo u demokratski izgrađenim sustavima i državama u kojima nema monopola političkih elita. Jer, tamo gdje postoji organizirano civilno društvo, politički akteri moraju pristati na podjelu moći, te na procese regionalizacije i decentralizacije. Pogledajte samo primjer, npr. Austrije, demokratska, ekonomski i socijalno jaka država s devet zemalja.
Dalmacija će dobiti snagu jače institucionalne karte na karti Republike Hrvatske onda kad Hrvatska vlada prihvati standarde po kojima žive europske nacije, i kada je riječ o borbi protiv korupcije i kontroli financijskih tokova, vlasništva nad mandatima saborskih zastupnika, transparentnosti odlučivanja, prava lokalnih vlasti na sudjelovanju u donošenju odluka itd… U racionalnom interesu centralnih vlasti je prenijeti dio nadležnosti i odgovornosti te samoinicijativnosti na niže nivoe.
No, nemojmo se zavaravati. Problem je i u Dalmaciji samoj. Imamo li mi u Dalmaciji neovisne institucije, nevladin sektor koji prati sve parametre i pritišću li lokalne, županijske i državne strukture? Nemamo. Kod nas u Dalmaciji, a čini se i u drugim hrvatskim regijama imamo udruge i slične organizacije koje su formirane od strane političkih stranaka, što je direktan atak na proces demokratizacije Republike Hrvatske. S tom praksom treba prekinuti.
Znači li to što se ovdje godinama odlaže vraćanje imovine lokalnim samoupravama, govori o tome kako naše elite zapravo ne razumiju Europu, o kojoj inače tako mnogo pričaju, dok istovremeno demokratska pravila i procedure primjenjuju gotovo pod prinudom?
– Postoji jedan sloj ljudi u kulturološkim i ideološkim aparatima države koji žive u prostoru javnog mnijenja držeći monopol nad patriotizmom. Oni su zaštitnici stranaka od konkurencije drugih mišljenja i instinktivno se bore od svakog oblika vertikalne podjele vlasti, jer to urušava njihov monopol. A to se pokazalo i u polemici po pitanju Dalmacije, protiv kojeg su ustali i dijelovi univerzitetske klase. Obično se, naime, misli kako je regionalizacija podjela stvorenog, a rijetko kad se o regionalizaciji i decentralizaciji kod nas govori kao o instrumentu povećanja resursa nacije, što ti procesi u biti jesu, posebno kad je riječ o nerazvijenim državama.
Oduzimanje imovine i imovinske mase Zajednicama općima i lokalnim samoupravama početkom 90-ih godina smišljeno je kako bi se oduzeli resursi građanima Republike Hrvatske, bez obzira tko je osvojio vlast na lokalnim izborima u najvećim gradovima i općinama u Republici Hrvatskoj. To je jedan od razloga pobune Srba u ljeto 1990. Paradoksalno je kako otetu imovinu i imovinsku masu jedinicama lokalne samouprave i županijama do danas nije vratila ni „demokratska vlast“ koja je imala dva mandata, iako je riječ o procesu koji je i efektivan i simbolički. Jer, daje pravo ljudima biti suvereni građani u svojom lokalnim i regionalnim zajednicama, a, s druge strane, ta imovina može biti materijalna podloga za realizaciju određenih ekonomskih projekata na lokalnoj razini. Zato je zapanjujuće kako i demokratske strukture vlasti stalno odlažu realizaciju tog obećanja i ustavne obaveze prema lokalnim zajednicama, prvenstveno u Dalmaciji. A dok se taj zakon ne stavi na dnevni red, sva verbalna obećanja i proeuropska priča ostaje bez realnog uporišta.
Kako vidite to što se u Republici Hrvatskoj tema regionalizacije i decentralizacije najčešće obrazlaže potrebom kako bi se napravila ravnoteža u odnosu na moguću autonomiju Dalmacije?
– Regionalizacija i decentralizacija očigledno nisu u vrhu političkih prioriteta dosadašnjih garnitura vlasti. Ali, veći problem od toga su maniri simuliranja političke volje kako se Srbija regionalizira i decentralizira. U toj patologiji spominje se regija Zadar ili se izdvaja područje Dubrovačko-neretvanske županije iz sastava Dalmacije i ostale političko-patološke gadarije. Međutim, u postojećem ambijentu aktualna inicijativa nekih regionalnih stranaka i organizacija ne mora nužno biti loša. Zanimljivo je kako tu inicijativu pokreće HDZ, koja je u vladajuća stranka u Republici Hrvatskoj, a još je zanimljivije to što promoviranju ove ideje ta stranka ulazi u neobične koalicije na lokalnim i regionalnim nivoima, i to sa strankama čiji lideri nisu baš bili prepoznatljivi po pozitivnom odnosu prema regionalizaciji i decentralizaciji, ili pak autonomiji Dalmacije. Tu, prije svega, mislim na HSP ili Domovinski pokret, pa Most i druge stranke koji je svoje političke kredibilitete grade na potpuno drugačijoj platformi koncentriranoj na negaciju identiteta Dalmacije. To je sad izgleda eksperiment, ali koji bi ipak mogao biti korak naprijed i zbog činjenice što otvara pitanje mogućih ustavnih promjena. A tome će se morati izjasniti i ostali akteri vlasti, a pre svega SDP i Možemo, jer što se budemo dublje integrirali u Europsku uniju, pitanja decentralizacije i regionalizacije biće sve relevantnija. I u tom kontekstu ta inicijativa je pozitivna. Uostalom, i u interesu Dalmacije je pozitivan odnos prema svakoj ideji dobro projektirane regionalizacije i decentralizacije Republike Hrvatske koja uvažava specifičnosti njene autonomije.
Comments