Piše: Petra Ivanišević
Iako su europski i američki dužnosnici više puta naglasili kako je process disolucije na području bivše Jugoslavije završen s otcjepljenjem Republike Kosovo, ti isti dužnosnici govore kako je došlo vrijeme devolucije.
Diljem hrvatskih države i svih njezinih regija u zadnjih nekoliko mjeseci imali smo prilike vidjeti razne transparente, tipa: „33 godine ovoga“, „33 godine onoga“, ali svi imaju istu poruku: „33 godina Republike Hrvatske“.
Treba napomenuti kako Republika Hrvatska nije nastala prije 31 godinu nego je konstituirana 8. listopada 1991. i priznata od većine europskih država 15. siječnja 1992., a postala članica Ujedinjenih naroda 24. svibnja 1992.. Sve do tada, to je bila paradržavna tvorevina, isto kao i druge republike/države na prostoru Socijalističke Federativne Republike Jugoslavije, koja je svoju karijeru skončala 1994., Washingtonskim sporazumom. Kako ne bi bilo zabune, u preambuli Ustava Republike Hrvatske piše kako Republika Hrvatska nastavlja svoj suverenitet i svoju državotvornost zahvaljujući narodnooslobodilačkoj borbi i Ustavu SFRJ iz 1974. na temelju kojeg je i ostvareno pravo na samoodređenje i otcjepljenje.
Ipak, budući kako visokopozicionirani HDZ-ovi političari iz RH na čelu s Andrejem Plenkovićem upravo žele reći kako je Republika Hrvatska stara 33 godine, uzet ćemo to u obzir. Upravo ćemo se tako ponašati. Znači, Republika Hrvatska postoji 33 godina.
Zamislite da je Nezavisna Država Hrvatska nastavila djelovati poslije Drugog svjetskog rata. Kako bi se osjećali logoraši koji su preživjeli logor Jasenovac, ili još bolje: zamislite da je nacistička Njemačka nastavila djelovati poslije zatvaranja Auschwitza. Bi li za Židove u Saveznoj Republici Njemačkoj i za Dalmatine, Srbe i Rome u Republici Hrvatskoj bilo sigurnog opstanka? Bi li se oni ikada s tim pomirili?
Kolegica Irena Antić je u Helsinškoj povelji napisala tekst: „Zločin nad mrtvima još uvijek traje.“ U potpunosti bih se složio sa njom, jer institucije Republike Hrvatske su nemoćne, a pravosudna vlast u je u potpunosti nezainteresirana za provođenje istraga. A svakim otkrivanjem zločina i ekshumacijom žrtava iz masovnih grobnica dokazuje se nastajanje Republike Hrvatske – iz genocida.
U RH nitko više nema ništa protiv samog postojanja ove države, ta s 94% za su građani 19. svibnja 1991. glasali za neovisnost. Nitko više ne govori kako Republika Hrvatska ne bi trebala imati svoju državu; biti članica EU i NATO-a te samostalno kreirati svoju budućnost. Problem koji postoji s Republikom Hrvatskom je druge naravi. Usitnio se u mnogo tema: pitanje povratnika na njihova stoljetna ognjišta, pitanje propagande o vitalnom nacionalnom interesu, pitanje regionalizacije i decentralizacije te uporno lažiranje izbornih rezultata. I da… ne smijemo zaboraviti pitanje klerikalizacije nacije.
Prije nekog vremena, u ured predsjednika Vlade RH, Andreja Plenkovića stiglo je upozorenje iz veleposlanstva SAD u Zagrebu, u kojem mu se po tko zna koji put izričito kaže kako Vlada RH mora dosljedno provoditi Ugovor o pristupanju EU, te izvršiti regionalizaciju i decentralizaciju države što prije. Da zlu bude još gore, bivši prvi čovjek HBK kardinal Josip Bozanić izjavljuje kako je Europska unija sjecište zla i kako Hrvatska (!?) ne treba provoditi nikakve ugovore s EU već isključivo ugovore s Vatikanom. Zamislite, vjerska organizacija koja bi trebala pozivati na mir i moral, poziva na tešku psihopatologiju, isto onako kako je kardinal Kuharić devedesetih blagoslovio hrvatske vojnike aka pripadnike HVO-a na polasku u sveti rat protiv muslimana.
Pod nazivom HVO, odnosno „vojske Hrvatske Republike Herceg-Bosne“ kako se neko vrijeme ova paravojna formacija zvala dogodili su se genocidi na mostarskom Heliodromu i na drugim mjestima po Hercegovini i Srednjoj Bosni. Odgovor u Republici Hrvatskoj na ovakva pitanja dobit ćete identičan kao i od Plenkovića, kada je gledatelju malih televizijskih ekrana poručio: „Daj, ne seri!“
No, BiH je ipak neka druga priča. Pitajmo se kako se Dalmatin ili Srbin može vratiti u Knin ili pak Benkovac, Obrovac ako se u ove gradove svake godine dovode plaćenici iz Slavonije i Hercegovine kako bi uznemirivali lokalno stanovništvo ustaškim pjesmama. Kako se neko može vratiti u Vrliku, ako u tom gradiću između Sinja i Knina stoji veliki transparent na kojem piše: „33 godina vrličke brigade HOS-a“. Kako se neko može vratiti u bilo koje mjesto, ako u gotovo svakom gradu tog entiteta postoji spomenik diktatoru i ratnom zločincu Franji Tuđmanu, a tu su i ulice Bruna Bušića i Mile Budaka.
Za rehabilitaciju ratnoga zločinca Ante Pavelića u Republici Hrvatskoj navijaju prije svega pripadnici velikohrvatske kleronacističke nacionalnosti iz Slavonije ili pridošli iz Hercegovine. Upravo pod ustaškim obilježjima su ubijani i protjerivani stanovnici ne samo gore navedenih mjesta bukovičkog kraja, nego i iz Splita, Makarske, Metkovića, Sinja, Imotskog, Zadra, Šibenika, Dubrovnika…
U svakom dalmatinskom mjestu, na ulazu postoji samo hrvatska zastava usvojena izvan ustavne procedure. Za njih su zakon i pravednost odavno umrli. Jer, šta će im zakon i pravednost, što će im ustav i propisi kada ih se ni suci Ustavnog suda ne drže.
Prije nekog vremena, kolega iz Šibenika putovao je po Slavoniji i zaustavio se pored jedne kavane u nekoj selendri bogu iza nogu nedaleko od Virovitice. Ušao je i kulturno pozdravio te isto tako kulturno (kako to samo Dalmatini znaju): „Jednu tursku kavu, moli bih“. Konobar mu je odgovorio: „Ovdje ima samo hrvatske kave.“ Moj kolega, Dalmatin po nacionalnosti, odgovorio je: „Onda neću nikakvu.“ te se okrenuo i izašao.
Vječno pijani Vladimir Šeks, koji je odavno trebao ići u mirovinu, izjavio je za medije kako je konačno došlo vrijeme da Hrvat bude gradonačelnik Borova. Ako je Šeks htio da gradonačelnik Borova bude Hrvat, zašto je 1992. razdvojio Borovo od Vukovara u dvije posebne lokalne samouprave? Da je Borovo ostalo pod Vukovarom, sada bi mu gradonačelnik bio Hrvat, a možda bi svi učenici bili pomiješani, bez obzira na nacionalnost, vjersku pripadnost, jezik i pismo.
Da zlu bude još gore, Marko Pavić zabranjuje po Drnišu ispisivanje riječi genocid. Sve žrtve znaju koju poruku ta zabrana nosi. Međutim, ako je do sada osuđeno 30 ratnih zločinaca s područja Knina, onda se ja sve redom pitam: Šta to treba značiti? Je li ubijanja staraca nakon Oluje bio demokratski put stvaranja stoljetne državotvornosti Republike Hrvatske? Jesu li silovanja Ivora i Karla Morosina te ubojstvo njihovih roditelja i bake od strane pripadnika ZNG-a bili humani način čišćenja Biograda? Za Marka Pavića očito je to bio najhumaniji put protjerivanja i brisanja dalmatinskih Dalmatina i Srba. To što nema presude, ne znači kako nema genocida. Je li to znači kako nije bilo genocida u Argentini, Kambodži ili pak genocida nad Armenima u Turskoj?
Slobodan Popović iz Stankovaca u otvorenom pismu građanima traži u ekshumaciju iz jezera Vrana. On naime tvrdi kako su mnogi ubijeni i bačeni u jezero Vrana. Ako je županija Zadrska toliko demokratska, pa ulijeva nadu i sigurnost svim građanima, zašto se onda još uvijek po zadarskim medijima ne ide s pričom o spaljenim ljudima u Islamu i Pridrazi. Zašto općina Pakoštane ne bi dala svoj novčani doprinos izgradnji muzeja za te žrtve.
Pa eto, to su razlozi zašto Republika Hrvatska postoji 33 godine. Upravo tako, nikada više Dalmatini neće biti na Jadranu, a nikada više Srbi na Bukovici. Republika Hrvatska ipak je država samo jedne političke stranke – HDZ-a.
Da je kojom prilikom to država hrvatskog naroda, kao što neki žele upisati u Ustav, davno bi ti građani pristali biti s Dalmatinima i Srbima u istoj zajednici. Kada bi postojalo imalo želje hrvatskih političara da se nađe suživot i tolerancija u RH, pa da županije spoje u povijesne regije s povijesnim granicama, bilo bi mnogo lakše. Takvu konstrukciju preimenovanja Ustav RH dopušta. Ali, posle takve reforme više se ne bi moglo pričati o nekim nebulozama, ili pak ujedinjenju BiH kantona s RH, a to je ipak želja vladajućih političara u Zagrebu, koji ove godine proslavljaju svoje 33 godine na političkoj sceni.
Međutim, „Posao nije završen“, kako to kažu američki i europski diplomate. RH će doživjeti katarzu, a prije toga devoluciju.
Comments