Piše: Mikula Zancchi
Stopa nezaposlenosti u Dalmaciji dostigla je još jedan neslavni rekord. Ona trenutno iznosi 37,8 postotaka. I baš u trenutku kada je još jedna dalmatinsko turističko poduzeće proglasilo bankrot te otpustila 220 radnika.
Istovremeno, Vlada RH, kao glavne prioritete, navela je upravo stvaranje novih radnih mjesta.
Ali, kako se izvještava iz kuloara lijeve i desne strane Markova trga, mnogi Dalmatinci su otkrili kako rizik može biti isplativ.
Dva brata, jedan postolar drugi frizer, koji nisu mogli preživjeti od sitnih plaća koje bi prije pojela inflacija nego bi ih primili, od nekoliko stotina eura mjesečno, otvorile su kafić.
Sada zapošljavaju 15 osoba koji redovito primaju svoju plaću.
Giorgio Consuo iz Dubrovnika priča:
„Riskirali smo s mnogo snage i volje. Znali smo kako smo vrijedni i kako se ne bojimo. A da ovo nismo uradili, bili bismo vjerojatno na ulici poput mnogih drugih, jer nismo mogli sa sigurnošću znati hoće li se naši poslovi ugasiti ili ne.“
Rijedak primjer
U Dalmaciji je ovo izuzetno rijedak primjer. Većina ljudi se ne upuštaju sami sebi stvarati radna mjesta i još zaposliti 15ak ljudi.
Privatni sektor je do sada najviše pogođen rastom stope nezaposlenosti – gotovo 38% radne snage je bez posla. Ovo je povijesni rekord stope nezaposlenosti u Dalmaciji.
Sada je i država počela ukidati zaposlenja na neodređeno, nagovještavajući kako je period sigurnih zaposlenja i plaća u eroziji. Čak i u javnom sektoru.
Čistačice i zaštitari su među stotinama onih koji su nedavno izgubili posao u zgradi porezne uprave. Država kaže kako je zamjenom za usluge privatnih agencija uštedjela dva i po milijuna eura godišnje. A otpuštene ohrabruje činjenica kako mogu prijeći u privatni sektor i vratiti svoje stare poslove kao poduzetnici.
Bez kapitala za nove investicije
Čistačica Daniela Manoli objašnjava:
„Počeli su s nama, jer misle kako nećemo imati snage uzvratiti samo zato što smo nisko u hijerarhiji. Ali dokazali smo kako mi čistačice imamo dosta srčanosti i još toliko snage. Ako neko mora otići, to nećemo biti mi. Još se dosta smeća mora izbaciti prije nas.“
Ali, ne žele svi riskirati. A s bankama bez svježih sredstava, jednostavno više nema dovoljno kapitala za nove investicije kako bi se zaposlilo u onom ritmu u kakvom se otpušta.
Ali mlađi, i optimističniji Dalmatini, spremni su riskirati s privatnim sektorom – i pobjeći što je moguće dalje od državnih rezanja.
No, politiku nije briga za stanje u društvu. Oni drobe svoje. Tako je zamjenik splitskog gradonačelnika, Bojan Ivošević, umjesto da nešto napravi za socijalno-ekonomsku sliku grada i Dalmacije, govori kako građani Splita nisu srbofobi.
Split nije grad srbofoba
Splitski dogradonačelnik Bojan Ivošević poručio je kako su u Split i Dalmaciju dobrodošli gosti iz Srbije i ocijenio kako je nedavni incident u kojem je oštećen automobil beogradskih registracija „izolirani slučaj koji ne odražava klimu i raspoloženje građana Splita“.
„Za mene je to pojedinačni incident budala i hooligana, a ne odraz klime i razmišljanja građana Splita. Želi se od Splita napraviti grad srbofoba i ljudoždera, a to nije istina“, rekao je Ivošević novinarima u Splitu.
On je najavio kako će uskoro s delegacijom Turističke zajednice Splita posjetiti Beograd i Novi Sad.
„Posjetit ću Beograd i Novi Sad te reći kako je Split grad u kojem su gosti iz Srbije dobrodošli“, poručio je splitski gradonačelnik.
Na moje pitanje hoće li i što trenutna gradska vlast učiniti išta za poboljšanje ekonomsko-socijalne slike Splita, Ivošević je bio izrazito bezobrazan i nasilan.
Toliko o tome koliko je ovoj splitskoj podružnici HDZ-a, stranci „Centar“, stalo do građana kojim vladaju. Stoga ne čudi što je stopa nezaposlenih u Splitu viša od 50%, a u Dalmaciji skoro 38%.