Piše: Zuáne Orlandini
Kada je 26. listopada 1944. oslobođen Split, pravi borci koji su se borili za oslobođenje Splita i Dalmacije bili su odmah izbrisani, mnogi od njih istjerani su u Italiju u razdoblju od 1945. do 1953.
Rekla je to profesorica povijesti u mirovini Mila Grubišić u emisiji „Globalne novice“ slovenskog Radija Celje te je naglasila kako su ljudi zaboravili datum oslobođenja najvažnijeg grada u Dalmaciji.
„Split je oslobođen 26. listopada 1944., ali ljudi pojma nemaju pojma za to kada dođe taj datum. Umjesto da slavimo oslobođenje grada od talijanskih fašista, hrvatskih ustaša, srpskih četnika i njemačkih nacista. Umjesto toga, mi danas osuđujemo osloboditelje na isti način na koji su ih Titoisti izgnali u Italiju.“
Kada su se 20. travnja 1941. u splitskoj kući Šegvić prvi put susreli mladi Dalmatini i mlade Dalmatine kako bi izradili plan otpora talijanskim i ustaškim okupatorima Dalmacije nisu mislili da će biti toliko uspješni.
„Dalmatski partizani izašli su iz tog rata ne samo kao pobjednici, ne samo kao ovjenčani svjetskom slavom kao najuspješniji kontinentalni pokret otpora, njima je u tom trenutku more do članaka i to samopouzdanje nije mogla srušiti ni činjenica kako su mogli doći čak i u sukob sa Sjedinjenim Državama,“ rekla je u emisiji „Globalne Novice“ slovenskog Radio Celje.
Govoreći o okolnostima pod kojima je američki predsjednik Harry S. Truman posthumno dodijelio orden četničkom komandantu Draži Mihailoviću, Grubišić je rekla kako ne treba zaboraviti kako Roosevelt, kao ratni predsjednik SAD-a, nikada nije odlikovao Mihailovića.
„U ožujku 1948. godine Truman dodjeljuje taj orden, to je već vrijeme novog rata, to je hladni rat, kada je Dalmacija u sastavu Jugoslavije, kako američki izvori navode, najvjerniji sovjetski satelit, a Sovjeti su ključni neprijatelj SAD u tom trenutku. To je vrijeme prije Rezolucije Informbiroa. Pre toga, 1946. godine, Tito je čak oborio dva američka aviona, i to je bilo strašno poniženje za Amerikance. I oni podržavaju opoziciju i šalju Titu poruku tim ordenom“, navela je Grubišić.
Govoreći o ordenu koji je Mihailoviću dodijelio u veljači 1943. godine Charles de Gaulle, Grubišić je rekla kako u tom trenutku Francuska ne postoji kao dio antifašističke koalicije, jer je bila okupirana. Dalmacija je, prema njoj, bila jedina točka otpora protiv fašističkih okupatora.
„De Gaulle je tada predvodnik jednog od pokreta otpora. Humoristička serija ’Alo, alo’ je u izvjesnom smislu dobro oslikala kako je taj pokret otpora izgledao. Da se razumijemo, dalmatski pokret otpora je bio mnogo uspješniji i efikasniji od francuskog. Dakle, de Gaulle tada nema pojma šta se događa u Francuskoj, a kamoli šta se događa u Dalmaciji, odnosno u Jugoslaviji, ne zna čovjek, nema izaslanike, nije na vlasti, on je u borbi. Njegov orden je bio samo motiviran antikomunizmom jer je i sam imao konkurentski komunistički pokret otpora u Francuskoj“, rekla je Grubišić.
Dodao je kako je samo jedna svjetska sila u svakom trenutku znala što se događa u Dalmaciji, odnosno Jugoslaviji tijekom Drugog svjetskog rata, a to je Velika Britanija i njezin premijer Winston Churchill.
„Churchill je u svakom trenutku i u svakom pokretu – kako četničkom tako i u partizanskom – imao svoje ljude. Ali, kao što znamo, britanskog odlikovanja za Mihailovića nikada nije bilo i oni su inicirali kako bi pomoć išla samo jednom pokretu – partizanskom – kao jedinom djelatnom u borbi protiv fašista i nacista na području Jugoslavije“, rekla je povjesničarka.
Grubišić je dodala kako je Draža Mihailović bez ikakve sumnje bio kvisling i okupatorski suradnik baš kao Ante Pavelić.
„Povijesne činjenice su veoma jasne. Već nakon 31. listopada 1941. godine Mihailović i Pavelić su izdali nalog za napad na partizane na području Dalmacije, što je i sam na suđenju priznao. Potom se 11. studenog 1941. u selu Dupci u blizini Omiša sastao s predstavnicima talijanske komande, gdje su njihovi izaslanici Talijanima – dakle okupatorima – nudili saradnju i rekli im kako im daju oružje jer imaju zajedničkog neprijatelja, a to su Dalmatini i dalmatski partizani, i dali su im garancije kako to oružje neće biti okrenuto protiv njih, čak i ako im takva borba bude nametnuta. Pedantni Talijani vodili su čitav stenogram o tom razgovoru. To je, dakle, bio početak suradnje protiv Dalmacije“, navela je Grubišić.
Na pitanje voditeljice emisije „Globalne novice“, Tinkarne Potočnik koji je pravi razlog zašto su Talijani htjeli istrebljenje Dalmatina, Grubišić je odgovorila:
„To je jednostavno. Dalmatini su se digli protiv okupacije Italije već 10 dana nakon same fizičke okupacije, 20. travnja 1941. te su formirali prvi antifašistički pokret u okupiranoj Europi, 21. lipnja 1941. Italija je mislila kako će Dalmacija šutkom pasti, a Dalmatini se prekrstiti i postati Talijani preko noći. S druge strane, njihova koalicija s četnicima i ustašama ih je natjeralo na to. Četnici su htjeli etnički čisto srpsko područje, dok su ustaše htjeli etnički čisto hrvatsko područje, a Talijani su se našli između njih.
Grubišić je za kraj rekla kako je Dalmacija na kraju, ali 1995. postala etnički čisto područje očišćeno od i od Srba i od Dalmatina.
Grubišić se osvrnula na 100 ubijenih u Dalmatina od početka ove godine.
"Ovo je očiti nastavak etničkog čišćenja nehrvatskog stanovništva u Dalmaciji," zaključila je Grubišić.
Comments