Priča o Duolingu

Piše: Carina Chocano (The Newyorker)

Većina ljudi koji uče strane jezika vjerojatno je upoznata s aplikacijom Duolingo. Ovo je priča o nastanku Duolinga, njegovom razvoju, posebnim vezama s Guatemalom i izazovima s kojima se sada suočava.

U jesen 2000. godine, dok je pucao prvi dot-com balon, guatemalski informatički stručnjak Luis von Ahn prisustvovao je predavanju na Carnegie Mellon o deset problema koje „Yahoo“ nije mogao riješiti. Von Ahn, koji je tada tek započeo doktorski studij, volio je rješavati probleme. Planirao je studirati matematiku sve dok nije shvatio kako se mnogi matematičari bezuspješno muče oko pitanja koja su se stoljećima pokazivala nerješivim.

„Razgovarao sam s nekim profesorima informatike i govorili bi 'O da, prošlog tjedna riješio sam jedan otvoreni problem',“ nedavno mi je rekao i nastavio “To mi se prosto učinilo interesantnim.”

Tijekom predavanja, jedan problem ga je posebno zainteresirao: milijuni botova su pravili račune na „Yahoo“-u zato što tvrtka nije mogla razlikovati botove od ljudskih bića. Tvrtki je bila potrebna osnovna varijacija Turingovog testa, koji je engleski matematičar Alan Turing predstavio 1950. godine kao način za utvrđivanje mogu li mašine vjerodostojno oponašati ljude. U najpoznatijoj verziji ovog testa jedna osoba postavlja pitanja dvjema figurama koje ne može vidjeti: jedna je čovjek, a druga mašina. Mašina prolazi test ukoliko evaluator ne može pouzdano odrediti tko je tko. Tada, 2000. godine, niti jedno računalo nije uspjelo proći test.

Dok je bio na fakultetu, Von Ahn je pročitao knjigu filozofa Douglasa Hofstadtera u kojoj Hofstadter ukazuje na to kako računala ne mogu prepoznati tekst ukoliko nije standardiziran. Imajući to na umu, von Ahn i njegov savjetnik Manuel Blum kreirali su program pod nazivom CAPTCHA – Potpuno automatizirani javni Turingov test za razlikovanje računara i ljudi (eng. Completely Automated Public Turing test to tell Computers and Humans Apart). Program je generirao tekst, izvrtao ga, te zahtijevao od korisnika neka ispravno dešifriraju slova. (Drugi istraživači su otprilike u isto vrijeme došli do sličnih prijedloga). Von Ahn i Blum javili su se „Yahoo“-u i tvrtki besplatno dali kod. Sustav je počeo funkcionirati unutar dva tjedna. U naredne tri godine, verziju njihovog programa implementirale su gotovo sve veće tvrtke na internetu.

CAPTCHA nije obogatila Ahna, ali je zbog nje pomalo bio na lošem glasu. Rekao mi je kako kada ljudi saznaju za njegovu ulogu u stvaranju tog programa, kažu:

“A ti si taj koji je to osmislio? Mrzim te.”

Govori kako se zbog toga osjeća loše, ali kako ga to ne obeshrabruje. Nekoliko godina nakon razvoja CAPTCHA-e, von Ahn je kreirao ESP igru, kompjutoersku igru koja je nasumično spajala igrače preko interneta, predstavljala im sliku, i tražila od njih neka je imenuju jednom riječju. Igrači nisu mogli vidjeti riječi koje su birali njihovi partneri; dobili bi rundu kada su im se riječi poklapale. Deset milijuna ljudi igralo je ovu igru. Igra nije bila samo zabava: računala su u to vrijeme teško označavali slike, nešto što ljudi rade s lakoćom. Von Ahn je 2006. godine licencirao igru „Google“-u, što je iskorišteno za poboljšanje rezultata pretrage za Google slike.

Igra je također bila dio von Ahnove disertacije pod nazivom “Ljudsko računanje”. On je tako stvorio kovanicu za ono što danas obično nazivamo crowdsourcingom (financiranje uz pomoć publike). Godinu dana nakon objavljivanja disertacije postao je docent na Carnegie Mellonu i osvojio MacArthurovu stipendiju za genijalce.

Kasnije, dok se vozio prema Pittsburghu sa panela u Washington D.C., von Ahn je došao do još jedne ideje. U tom trenutku, ljudi su dešifrirali CAPTCHA fragmente dvjesto milijuna puta dnevno, a za svaki je trebalo oko deset sekundi. Zajednički su provodili petstotina sati sati svaki dan dokazujući mašinama kako su ljudi. Šta ako bi mogao, von Ahn se upitao, sav taj nesvjestan microrad usmjeriti prema nečemu pozitivnom – onako kako je to uradio sa ESP igrom?

Nekoliko timova nedavno je počelo raditi na digitalizaciji svjetskih knjiga, tako mu je palo na pamet kako bi zamjenjivanje kompjuterski generiranih tekstova CAPTCHA-e djelićima stvarnih publikacija ubrzalo te napore. Održao je govor o toj ideji, a nedugo zatim obratili su mu se čelnici časopisa „Times“ koji su imali arhiv od sto pedeset godina koji su željeli objaviti online. Von Ahn je predložio neka mu plate četrdeset dvije tisuće dolara godišnje za digitalizaciju arhiva. (Izračunao je kako bi ovo bila trećina onoga što bi platili ljudima kako bi opet sve tipkali ručno). Međutim, Carnegie Mellon se opirao ideji: zarađivanje na istraživačkom projektu moglo bi ugroziti neprofitni status škole. Von Ahn je tako osnovao tvrtku, reCAPTCHA, kako bi monetizirao svoju metodu digitalizacije teksta. Tvrtku je 2009. godine prodao „Google“-u za sumu za koju je rekao kako je dovoljna kako ni on, niti njegova buduća djeca nikada u više ne bi morali raditi.

Von Ahn je nakratko razmatrao ideju o umirovljenju.

“Ali samo na sekundu,” rekao mi je. “Postane mi jako dosadno”.

Umjesto toga započeo je novi projekt, Duolingo, koji je sada najčešće preuzimana obrazovna aplikacija na svijetu. U početku ga je zamislio kao još jedan projekat s dvije strane – kao web stranicu koja bi ljude učila stranim jezicima, dok bi u isto vrijeme koristila njihov rad za prevođenje internetskih tekstova. Duolingo je prerastao u nešto drugo – u smartphone aplikaciju koja nudi jezičke lekcije kao niz vedrih, šarenih igara koje izazivaju ovisnost. Ali, Duolingo je samo još jedan od primjera ljudskog računanja. Poput ostalog rada po kojem je von Ahn poznat, i ovaj projekt predstavlja istraživanje ne samo o tome što možemo naučiti od mašina, već i o tome što mašine mogu naučiti od nas.

Von Ahn ima četrdeset i četiri godine. Ima okruglaste oči, zagonetne obrve, i gotovo neprimjetnu jednodnevnu bradu, najviše vidljivu na vanjskim rubovima brkova. Iako sada vodi tvrtku čija se vrijednost procjenjuje na nekoliko milijardi i održava krut raspored poput šefa kolodvora u Mussolinijevoj Italiji, i dalje posjeduje komičnu nestrpljivost. Opisujući svoju hitru jutarnju rutinu, rekao mi je kako sapun stavlja tamo gdje mu ga je najlakše dohvatiti i sve ostalo tako ostavlja. Priča brzo u optimističnom ritmu, poput čovjeka koji obavlja zadatak u kojem u potpunosti uživa.

Nekada je gledao TV i čitao u isto vrijeme. Govori kako to više ne radi, iako nekada radi. Kada sam ga upitala o svakodnevnim poteškoćama vođenja tvrtke, rekao mi je kako je to njemu veoma zabavno. Osim kad se jave problemi s ljudima. Oni mu nisu zabavni.

Duolingo je osnovan nakon što je von Ahn počeo raspravljati o mogućem projektu s fokusom na obrazovanje sa svojim istraživačkim asistentom na Carnegie Mellonu, švicarskim studentom na doktorskom studiju čije ime Severin Hacker zvuči pomalo nevjerojatno. Von Ahna je financirala Nacionalna znanstvena fondacija, a pored toga je za projekt usmjerio i dio sredstava koji je dobio od MacArthur stipendije. On i Hacker, koji je sada glavni tehnološki direktor, odlučili su se fokusirati na učenje jezika, kazao mi je von Ahn, zato što u mnogim zemljama poznavanje engleskog jezika povećava mogućnost zarade.

“Volim matematiku,” kaže. “Ali, samo poznavanje matematike ne donosi vam više novca. Obično je to tako – učite matematiku kako biste naučili fiziku i postali inžinjer građevinstva. To su višestruki koraci. S poznavanjem engleskog je nešto drugačije – prije ste bili konobar u lokalnoj birtiji, sad ste konobar u vrhunskom hotelu.”

Von Ahn je odrastao u naselju srednje klase u gradu Guatemali s majkom i bakom. Njegova majka Norma bila je najmlađa od dvanaestero djece, a također je bila jedna od prvih žena u Guatemali koja je stekla medicinsku diplomu. Nakon što se rodio Luis, radila je na pola radnog vremena kao pedijatrica, ali prema von Ahnovim riječima većinu vremena je provela osiguravajući mu dobro obrazovanje, istovremeno pazeći kako ne bi postao hipohondar. Ona danas živi s von Ahnom u Pittsburghu.

Von Ahnov otac bio je poznati ortoped koji je bio profesor njegove majke na medicinskom fakultetu. Von Ahn ga je viđao s vremena na vrijeme, ali rekao mi je kako nije znao priču o svom porijeklu dok mu njegova tetka nije objasnila kako je njegova majka našla najinteligentniju osobu za koju je znala i uvjerila ga kako imaju dijete. Dodao je kako ne zna zašto to neko čini, ali kako je to priča koju su njemu ispričali. Učinilo mi se kako je ovo bio ili snažan primjer kako priče koje čujemo kao djeca ostaju s nama ili pomalo blagonaklon način iskazivanja suštinske nevinosti. Možda i jedno i drugo.

Kad se Luis rodio, Norma je nastavila sa svojim programom optimizacije. Kaže kako mu je pričala kako mu je od trenutka kada se rodio. Misli kako ljudi ne shvaćaju koliko je to važno. To je način na koji oni usvajaju jezik. Rekla mi je kako je Luis do druge godine savršeno govorio španjolski, pa kad je počela pričati na engleskom brzo je naučio i to. Poslala ga je u školu Montessori. Učitelji su Normi govorili kako mali Luis voli hodati po učionici i objašnjavati stvari drugoj djeci.

Veliki dio prihoda obitelji dolazio je od tvornice slatkiša koja je pripadala njegovoj baki. Von Ahn je tamo provodio tjedne, rastavljajući i ponovno sastavljajući dijelove mašina. Zatražio je neka mu mama kupi Nintendo, a ona mu je kupila kompjutor. Kada mu je prestala kupovati kompjutorske igrice, naučio je kako ih ilegalno skidati s interneta. Nedugo nakon toga počeo je trgovati igricama s drugima u naselju koji su imali kompjutore. Mnogi od njih su bili momci u dvadesetim godinama koji bi ponekad pozvonili na vrata i rekli: “Čuo sam kako ovdje ima igrica”.

Von Ahn je u Guatemali pohađao Američku školu u glavnom gradu te države, kao dio programa za nadarenu djecu koji je skupljao učenike iz manjih škola širom države. To je iskustvo probudilo u njemu snažan pogled na ravnopravnost u Guatemali. Priča nam kako su neka od djece u toj školi su imala tjelohranitelje. Drugi, poput jednog od njegovih prijatelja koji je završio na Oxfordu, kući nisu imali dovoljno hrane. Von Ahn je stvorio snažnu vezu s grupom dječaka iz programa za nadarenu djecu, od kojih trojica sada rade za Duolingo.

“Mi smo bili štreberi”, rekao mi je Rogelio Alvarez, koji je zadužen za tvrtkin test o poznavanju engleskog jezika.

No prvo je morao dokazati poznavanje engleskog jezika. Za test koji prihvaćaju mnogi američki univerziteti, TOEFL, više nije bilo termina u Guatemali. Von Ahn je tako odletio u El Salvador polagati test, svjestan troška i rizika. El Salvador u kasnim devedesetim godinama nije bio sigurno mjesto, rekao mi je. Jednako je bio svjestan koliko je to bilo važno za njegovu budućnost.

Prošle jeseni posjetila sam sjedište Duolinga u velikoj, ljubičasto-sivoj zgradi u blizini supermarketa Whole Foods u profinjenoj četvrti East Liberty u Pittsburghu. Kada se prođe recepcija, nalazi se osvijetljeni prostor sa zidom prekrivenim bršljanom i širokim stepenicama od svijetlog drveta koje još služe i kao sjedišta za predavanja, zabave i sedmične poslovne sastanke. Voh Ahnov desk nalazi se na trećem katu u sredini otvorenog radnog prostora. Na njemu se nalazi plišana verzija maskote tvrtke, zelene sove po imenu Duo. Ova sova postala je prisutna svuda na TikToku od kada je njihova mlada zaposlenica, Zaria Parvez, nagovorila kolege neka obuku kostim Dua izvodeći različite izazove, kao što je na primjer twerkanje u sali za sastanke. Duolingo sada ima više sljedbenika na TikToku od CNN-a i Discovery Channela; Parvez je promaknuta na mjesto globalne upraviteljice društvenih mreža.

Zapošljavanje u Duolingu nije uvijek bilo lagano. Ima nekih talentiranih informatičara u Pittsburghu, ali ne mnogo. Tvrtka mora privući ljude izvan grada, a onda ih uvjeriti neka ostanu tu. Von Ahn je pročitao u nekoj knjizi kako ukoliko na poslu rade tri prijatelja, vjerojatnoća kako će jedan od njih napustiti taj posao je manja. To mu je bio jasan cilj za svakog novog zaposlenika. Severin to naziva društvenim inžinjeringom.

Privlačenje ljudi i rad na tome kako bi ostali, na neke načine je u središtu poslovanja Duolinga. Kada započnete tečaj na aplikaciji, pozdravlja vas Duo i nekoliko osnovnih riječi. A onda kolekcija crtanih likova – Lily, sarkastična tinejdžerka ljubičaste kose; Eddy, kojeg je glavni menadžer proizvoda tvrtke Edwin Bodge opisao kao pomalo šašavog i čudnog lika iz teretane – izgovara rečenice i traži od vas da ih prevedete. Aplikacija zvoni kada nešto pogodite, nagrađuje vas bodovima, bedževima i trofejima, te vas vodi vijugavom stazom kroz niz sve težih razina. Svaki dan vas iznova napominje neka završite makar jednu lekciju kako biste održali niz.

Von Ahnov originalni koncept za Duolingo – neka ljudi koji uče strane jezike mogu vježbati prevođenjem postojećih tekstova s interneta – oslanjao se na druge korisnike neka ocijene rezultate i predlože poboljšanja. Nadao se kako će ovaj proces proizvesti prevode koji vrijede plaćanja. „BuzzFeed“ je postao prvi klijent Duolinga u oktobru 2013. godine, objavljujući kako će, kao dio širenja na portugalski, španjolski i francuski, učenici Duolinga prevoditi najbolje od BuzzFeeda na nove jezike lokalizirajući prepoznatljivi ton BuzzFeeda.

Program nikada nije otišao dalje od beta faze. Duolingo je odustao od njega u periodu od dvije godine. Međutim, von Ahn je pronašao druge načine za korištenje crowdsourcinga. Isti mjesec kada je BuzzFeed postao klijent, Duolingo je pokrenuo Jezični inkubator, koji je proširio raspon aplikacije nudeći tečajeve koje su generirali korisnici u stilu Wikipedije. Rani kurikulum Duolinga bio je rudimentaran – von Ahn je kreirao prvi tečaj španjolskog, a Hacker je napravio neke vježbe za njemački. Onda se povukao i zaposlio nekoga neka završi tečaj njemačkog. Inkubator je poslužio kao šablona za Duolingove tečajeve i pozvao ljude neka se prijave kako bi moderirali nove tečajeve. Oni koji su izabrani radili su s drugim korisnicima kako bi zajednički sastavili tečajeve. Tečajevi su testirani tijekom beta faze, a onda su pušteni u javnost.

Inkubator je privukao idealiste poput Ufuka Cana Çelika, koji je radio za jedan NGO u Gaziantepu u Turskoj. On je sirijskim izbjeglicama davao satove turskog i engleskog, a u isto vrijeme je i sam učio jezike preko Duolinga. Na aplikaciji je primijetio kako je sadržaj na turskom kreiran prije nekoliko godina i kako nije bio baš najbolji. Bilo je rečenica koje nisu imale nikakav kontekst ili ciljeve učenja.

Božena Pajak, lingvistkinja čije se doktorsko istraživanje fokusira na kognitivne procese koji se nalaze iza učenja, sada nadgleda iskustvo učenja i izradu kurikuluma. Priznaje kako se s tečajevima na jezicima koji se manje uče još uvijek treba raditi. Pajak je dobila posao u Duolingu 2015. godine kako bi modernizirala Duolingov kurikulum. Započela je preoblikovanje tečajeva od temelja, s obzirom na to kako u početku nisu razvijani na sistemski način. Ona i rastući tim počeli su usklađivati tečajeve s priznatim standardima za utvrđivanje poznavanja jezika. Izradili su lekcije koje obrađuju specifične kontekste i situacije, i koristili su manje neočekivanih rečenica za prijevod, na primjer, “Jedem kruh i plačem na podu”. Duolingo je postao poznat po rečenicama tog tipa. Takve rečenice su i dalje ponegdje prisutne, kaže Pajak, zato što ih ljudi vole i privlače pažnju korisnika.

“Može se činiti kao zabavna igra – i zaista je zabavna igra – ali iza kulisa je namjerno dizajnirana kako bi svu vašu pažnju usmjerilo na prave stvari”, kaže Pajak.

Kazala je kako Duolingo namjerno ne daje toliki značaj eksplicitnim uputama, koje povezujemo s tradicionalnim satovima stranih jezika, kako bi se na različite načine stimulirao mozak učenika.

Giovanni Zimotti, direktor nastave na španjolskom jeziku na Sveučilištu u Iowi, opisao je pristup aplikacije kao evo vam rečenice, počnite ih praviti. Dodao je kako mnogi ljudi koji se bave usvajanjem jezika preferiraju ovaj pristup jer učenike potiče neka koriste gradivne jedinice jezika, te neka kroz to iskustvo razumiju kako se ti elementi slažu.

Kao i svi drugi nastavnici s kojima sam razgovarala, Zimotti smatra kako je Duolingo dopunski alat za dublje uranjanje koje je potrebno za učenje jezika. Mišljenja je kako vrijeme koje ljudi provode na Duolingu je vrijeme koje bi inače provodili na TikToku ili gledajući televiziju, a ne učeći jezik na neki optimalniji način. Popularnost Duolinga je rasla dosta kontinuirano tijekom 2010-ih, ali je dramatično porasla u martu 2020. godine. Taj mjesec, zbog pandemije COVID-a 19 na stotine milijuna ljudi bilo je zatvoreno u svojim domovima. Broj preuzimanja Duolinga se udvostručio. Kako je bilo manje stvari koje su se mogle raditi i manje mjesta na koja bi se moglo ići, zašto ne bi učili neki jezik?

Razmišljajući o počecima tvrtke, von Ahn mi je rekao kako je Duolingo dugo vremena funkcionirao kao neprofitna organizacija. Ali zahvaljujući činjenici kako smo bili kao neprofitna organizacija, uspjeli su preuzeti tržište od onih koji su svim silama pokušavali zaraditi. Ovo je možda manje pristup neprofitnih organizacija, a više poznata strategija Silicijske doline: privući korisnike nuđenjem usluga ispod cijene, a onda tražiti izvore prihoda iz pozicije dominacije. Duolingo je počeo s reklamama 2016. godine, kada je pokrenuo i pretplatu bez reklama, koja sada košta oko 8 dolara mjesečno. Tvrtkin test o poznavanju engleskog jezika, jeftinija alternativa TOEFL-u, također je značajan izvor prihoda.

Duolingo je konačno zatvorio jezični inkubator 2021. godine. Zarađivali su $200 mil. godišnje, im je bilo neprijatno što ljudi rade besplatno. Tvrtka je podijelila četiri milijuna dolara stotinama volontera, kojima je ponuđeno raditi kao vanjski suradnici. Mnogi od njih, uključujući Çelika, pristali su na tu ponudu.

Svi von Ahnovi sastanci u Duolingu traju dvadeset pet do pedeset pet minuta, a svaki od njih prati sesija pregleda kako bi se ocijenilo kako je sastanak prošao. Prošlog rujna prisustvovala sam sastanku o viralnoj strategiji kojem je prisustvovalo šest zaslenika u Pittsburghu i još desetak drugih koji su se preko Zooma javili iz San Francisca, Shanghaia, Stockholma i New Yorka. Von Ahn je tijekom sastanka hodao gore-dolje, ubacivao se, zbijao šale, postavljao pitanja. Hacker mi je rekao kako je von Ahn na Carnegie Mellonu naporno radio kako bi bio bolji, angažiraniji nastavnik, tako sam imala osjećaj kako se sada ponašao kao da je u učionici. Zaposlenici su razgovarali o tipovima stvari koje korisnici Dulinga često dijele na društvenim mrežama: obilježavanje nizova o svakodnevnom vježbanju, odlikovanja za lična postignuća, bizarne rečenice.

Duolingo je kreirao model pod nazivom Birdbrain kako bi analizirao podatke koje prikuplja o tome što uče njihovi učenici. Birdbrain također uspoređuje uspjeh korisnika s drugima, tako što čak ukoliko ste tek počeli koristiti aplikaciju, možete brzo predvidjeti kolike su vjerojatnoće uspijeha u određenoj vježbi. Von Ahn mi je rekao kako bi bilo idealno uvijek imati osamdeset posto šanse ispravno odgovoriti na pitanje na Duolingu: ako su šanse veće od osamdeset posto, bit će vam dosadno; a u slučaju da su manje od osamdeset posto “osjećat ćete se glupo”, rekao mi je. Također, ključno je da lekcije ne prelaze dvije minute u prosjeku, iako se i to sve više smanjuje. Raspon pažnje sve se smanjuje. Već sada se pomalo brinemo kako će mlađe generacije zapravo očekivati trajanje od trideset sekundi, a ne dvije minute.

Broj korisničkih ponavljanja generira ogromnu količinu podataka, i kako Duolingo sve više raste, računalno učenje postaje sastavni dio svega što rade. Dok aplikacija podučava korisnike, korisnici u isto vrijeme podučavaju aplikaciju kako biti bolji instruktor. Jedan ljudski učitelj može postati bolji podučavajući trideset ljudi. Duolingo postaje bolji podučavanjem na desetine milijuna ljudi.

Duolingo je 2020. godine počeo koristiti GPT-3, jezični model koji je kreirao „OpenAI“, tvrtka za proizvodnju umjetne inteligencije, kako bi generirao pitanja o razumijevanju teksta za test o poznavanju engleskog jezika. Veliki jezični modeli dizajnirani su tako da predvide sljedeću riječ u nizu. Kada su obučeni s dovoljno podataka, sposobni su voditi ono što izgleda kao stvarni razgovor. Bez obzira na to, von Ahn je prošle jeseni zaključio kako bi Duolingu trebalo nekoliko godina prije nego što počne koristiti te modele za pružanje vrstu podučavanja jedan na jedan koju ljudi mogu pružiti. Imajući to na umu, Duolingo je počeo razvijati set sati i program podučavanja koji uključuje stvarne nastavnike. Činilo se kako von Ahn nije bio entuzijastičan u vezi s ova dva projekta, no želio je da tvrtka ponudi put prema boljem ovladavanju jezikom. Neki od Duolingovih konkurenata, poput Babbela, već su nudili slične tečajeve.

A onda, tjedan nakon što sam napustila Pittsburgh, Duolingo je imao pretpremijeru GPT-4, novog velikog jezičnog modela „OpenAI“-a. Taj model treniran je s mnogo više podataka od njegovog prethodnika; po prvi put, ti podaci uključuju slike kao i tekst. GPT-4 odgovara na jezične upite spretnošću koja uveliko prevladava onu njegovog prethodnika. Kada je von Ahn uvidio što sve ovaj model može, ukinuo je dva programa koja su uključivala ljudske učitelje. Trebala im je otprilike minuta. Unutar jednog dana pregrupirali su tim kako bi radio upravo na tome.”

Šest mjeseci kasnije, Duolingo je zajedno s „OpenAI“ predstavio dvije nove funkcije. Ove funkcije, koje pokreće GPT-4, dio su nove, skuplje pretplate pod nazivom Duolingo Max. Prva, Roleplay, navodi vas kako bi izabrali jednog od animiranih likova na aplikaciji, a zatim vas vodi u zamišljeni scenarij. Na primjer kupac ste u kafiću u Francuskoj, a animirani lik je barist. Pita vas želite li kavu ili čaj, te se razgovor nastavlja odatle. Iznenađujuće je kako sada zapravo imamo mogućnost za koju su mislili kako će trebati pet godina, a koja oponaša iskustva koja ljudi imaju tijekom učenja jezika.

Druga funkcija, Explain My Answer (prev. Objasni moj odgovor), analizira interakcije i pruža sveobuhvatno izvješće o vrstama grešaka koje ste napravili. GPT-4 će od sada također kreirati mnogo Duolingovog sadržaja. Za sad, neće biti bez ljudi. Model će napisati priču, a onda će je naši pisci najvjerojatnije pregledati i možda preoblikovati. Na kraju svega imat ćemo ljude kao kontrolore.

Sposobnosti GPT-a 4 su privlačne, ali također predstavljaju određeni rizik. Clinton Bicknell, direktor za AI „Duolonga“ rekao je kako jedna od stvari koja se može dogoditi s ovim modelima chatbotova jeste kako ih ljudi mogu navesti na puteve na koje tvrtka možda ne bi željela.

Nakon što je Microsoft ugradio GPT-4 u Bing, njihov pretraživač, ljudi su počeli prijavljivati čudne interakcije: chatbot je navodno nekim korisnicima rekao kako je 2022. godina, a ne 2023. i počeo se raspravljati s njima kada se nisu slagali. Zaposleniku web stranice The Verge rekao je kako špijunira Microsoftove programere preko web kamera na njihovim računarima. Reporteru magazina Times rekao je kako je zaljubljen u njega. Microsoft je izdao priopćenje objašnjavajući kako tvrtka radi na poboljšanju – također su inzistirali na tome kako je jedini način poboljšanja proizvoda poput ovog, gdje je iskustvo korisnika toliko različito od bilo čega što smo ikada prije vidjeli, u biti pustiti i vidjeti šta će se dogoditi.

Duolingo je oprezniji. Bicknell mi je objasnio kako kada GPT-4 i korisnici generiraju dijalog u Roleplayu, poseban model računalnog učenja prati rezultate i registrira jesu li unutar predviđenog raspona prikladnog razgovora. Ukoliko su izvan predviđenog raspona onda učeniku kažemo “Hej, mislim kako se malo udaljavaš od teme”.

Naravno, ukoliko je razgovor previše kontroliran, gubi se zadovoljstvo igre i uzbudljive nasumičnosti stvarnog razgovora. Nakon što je predstavljen Duolingo Max, probala sam ove nove funkcije. U prvom igranju uloga, Falstaff, namršteni medvjed koji nosi šal, pitao me je o mojim planovima za petak navečer.

“Voliš li više biti doma ili izaći vani?”, bot me je upitao na francuskom.

“Više volim biti vani”, odgovorila sam.

“Voliš li voliš ići u kino ili muzej?”

“Oboje mi je dosadno”, rekla sam mu.

“Ok, ali kada bi morala birati, šta bi izabrala?”

“Kino”, odgovorila sam. “Voliš li me?”

“Dobro,” odgovorio je bot, ignorirajući pitanje. “Voliš li više jesti kod kuće ili u restoranu?”.

Falstaff je nastavio na ovaj poslušan način, pitajući me volim li više provoditi večeri sama ili s prijateljima. Odgovorila sam kako su ponekad moji prijatelji dosadni, u tom bi slučaju radije bila sama. Pravi Francuz možda bi rekao “Casse toi” (vulg. fr. odjebi), i tako testirao moje sposobnosti tjerajući me neka sastavim hitar odgovor. Falstaff mi je uljudno zaželio bonne nuit (fr. Laku noć).

Von Ahn mi je u rujnu rekao kako će umjetna inteligencija na kraju kompjutore učiniti boljim učiteljima od ljudi. On to smatra pozitivnim razvojem s obzirom na to kako više ljudi ima pristup pametnim mobitelima nego kvalitetnom obrazovanju. Svi smo išli u školu. Neki učitelji su dobri, ali velika većina nisu baš najbolji. Drugom prilikom mi je rekao kako je s ljudima teško. Potrebno je mnoštvo učitelja koje je pomalo teško upotrijebiti, a do njih ne možemo doći besplatno. Ono što ja zaista želim je neka ljudi imaju mogućnosti besplatnog učenja.

Von Ahnovo osobno iskustvo je na mnoge načine priznanje ljudskom podučavanju – još od najranijeg djetinjstva majka ga je podučavala raznim jezicima, pa sve do adolescencije, pa čak i do diplomskog studija gdje je upoznao svog suradnika Manuela Bluma, kojeg je opisao kao inspiraciju. Ali svjestan je kako je njegovo iskustvo rijetkost.

“Želim neka svaka siromašna osoba u Guatemali može kvalitetno učiti”, izjavio je. “Jedini način za koji znam kako se to može učiniti je pomoću umjetne inteligencije.”

Rashida Richardson, docentica prava i političkih znanosti na Sveučilištu Northeastern, proučava posljedice koje umjetna inteligencija i druge tehnologije koje se temelje na podacima imaju na građanska prava.

"Često se događa kako vidimo efikasnost koju može donijeti automatizacija, i onda ideja je, kao ok, ako samo nastavimo automatizirati, mislimo kako se može povećati", rekla mi je. Međutim, dodala je: “Ne mislim kako se slučajevi upotrebe u obrazovanju mogu proširiti na načine na koje bismo mi to željeli.”

Modeli poput GPT-a, kaže, mogu smanjiti nejednakosti za neke studente, međutim, nejednakosti kojim se von Ahn želi pozabaviti su strukturne prirode, a ne nešto što učenje osnova matematike ili osnovne pismenosti preko aplikacije može ispraviti. Pomislila sam kako von Ahnove dugoročne ambicije za Duolingo podsjećaju na inicijative za besplatne tablete koje su druge organizacije pokretale u mjestima gdje postoji nedostatak nastavnika, što je dalo mješovite rezultate. Međutim, on je otišao korak dalje s tom idejom predlažući neka tehnologija ne bude samo zamjena ili dodatak, već poboljšanje.

Von Ahnu sam predložila kako u ovom trenutku životnog ciklusa interneta teško slušati priče o težnjama za demokratizacijom, bez razmišljanja o drugim tehnološkim tvrtkama koje su se počele širiti nastojeći povećaju pristup, ali su zapravo produbile, pa čak i ubrzale nejednakost koju su navodno pokušavale riješiti – istovremeno usmjeravajući ogromno bogatstvo u ruke manjine.

“Točno tako,” složio se von Ahn. “Poput mene!”. Rekao je svjestan ironije. “Mnogo vremena provodim razmišljajući o tome”, dodao je. “Na kraju, razlog zbog kojeg sam odlučio raditi na podučavanju je zato što zaista mislim kako, kada se sve sabere i oduzme, čovječanstvo ima više koristi od dobrog načina podučavanja svih”. Ako to rezultira manjim brojem ljudskih učitelja, mišljenja je kako bi to bila prihvatljiva zamjena. “Mislim, ok, nekolicina ljudi je ostala bez posla, ali odjednom možemo svakoga bolje podučavati. Nije kako se dobro osjećam zbog toga, ali mislim kako je bolje moći jeftino podučavati čitavo čovječanstvo, zar ne?”.

Norma mi je rekla kako je, kada je Luis krenuo na fakultet, našla bilješku na njegovom stolu na kojoj je bilo napisano: “Obećavam kako ću pomoći svijetu”.

U septembru smo von Ahn i ja ručali u meksičkom restoranu na prizemlju sjedišta Duolinga i započeli razgovor o njegovoj domovini. U Guatemali većina ljudi nema dobro osnovnoškolsko obrazovanje. Ne znaju čitati, a ako ne znaju čitati nikad nećeš zarađivati dovoljno. Von Ahn je spomenuo kako Alvarez, blizak prijatelj iz djetinjstva, misli kako najbolja stvar koju možemo uraditi za veoma talentirane ljude u Guatemali je izvuči ih iz zemlje, zato što će im životi biti, ukoliko su zaista talentirani, pedeset puta bolji negdje drugo. U pravu je. Von Ahn dodaje kako je to istina samo na individualnoj razini. Ako razmišljate o ovome na makro razini, šta se dešava kada samo uzimate sve pametne ljude?

Kada je Duolingo postao javna tvrtka u srpnju 2021. godine, vrijednost dionica bila je $139,01, tako se vrijednost tvrtke procjenjivala na gotovo pet milijardi dolara. Nedugo nakon toga, von Ahn je kupio peterokatnicu kuću s vinskim podrumom i kućnom teretanom za $22,5 milijuna. Kada sam ga upitala za tu kupovinu, činilo se kako je bio pomalo zatečen. Nije zvučalo kako je na korak preseljenja u New York, iako Duolingo ima ured u New Yorku. Tamo je upoznao i svoju zaručnicu, Amerikanku švedskog porijekla imena Ingrid Bilowich, koja je studirala pravo na Sveučilištu Emory i glumu na Institutu Lee Strasberg. Bilowich, kojoj je trideset i pet godina, bila je odvjetnica u uredu okružnog tužitelja u Brooklynu.

“Mislim kako je jedna od stvari koje me drži čvrsto na zemlji to što sam u Pittsburghu”, rekao je von Ahn. “Ovdje nema toliko stvari na koje bi se mogao trošiti novac. Nema zastupništva Ferrarija ovdje. Da, možeš kupiti Ferrari, ali ga moraš kupiti negdje drugo.” Von Ahn vozi Range Rovera. “Živim u lijepoj kući s mojom majkom, ali to nije nekakav dvorac.” kazao mi je.

Otprilike u isto vrijeme kada je von Ahn kupio kuću u Chealsiju, pokrenuo je Fondaciju Luis von Ahn, koja podržava lokalne lidere i neprofitne organizacije u promicanju ravnopravnosti i ljudskih prava u Guatemali. Jedno od područja na koje se stavlja naglasak je obrazovanje žena i djevojčica. Kako kaže, u Guatemali, poput mnogih drugih siromašnih država, kada obitelj ima financijskih problema i ne može školovati svu djecu, prednost se daje dječacima. Ali, mnogo je veća vjerojatnost kako će majke prenijeti znanje na sljedeće generacije nego očevi.

Von Ahn inzistira na tome kako će na kraju donirati 99% svog bogatstva, a većina će ići za pomoć njegovoj rodnoj zemlji. Ljudi ga tamo sve više prepoznaju. I Hacker i Alvarez su mi ispričali priče o tome kako su im ljudi prilazili slikati se s njima. Hacker, koji napominje kako je stanovništvo Guatemale dvostruko veće od Švicarske, kaže kako mu je to zapanjujuće. Godine 2020. von Ahn je postao glavni dioničar novina La Hora iz Guatemale. Pored toga pomogao je napraviti plan za obitelj koja vodi novine za evakuaciju iz države ukoliko za to bude potrebe. Sloboda medija narušena je pod vodstvom trenutnog predsjednika Guatemale, Alejandra Giammattija. Von Ahn je žestok kritičar njegovog režima, pa su neki članovi i pristaše predsjednika postali von Ahnovi žestoki kritičari.

“Kažu kako sam komunist. Dakle, ja sam vlasnik javnog poduzeća čije dionice kotiraju na burzi, ali sam i komunist? Ok. Kažu kako sam gay, na što im kažem pa šta ako jesam? Ali nisam, tako da ok. Isto tako kažu kako sam kopile – dijete bez oca. I to je blizu istine, ali to već pomalo boli.”

Von Ahn mi je rekao kako sve više usmjerava napore prema Guatemali, bez obzira na to što misli kako su vjerojatno uzaludni. Prema njemu, što više vremena provodi u tome, to više shvaća kako je problem nemoguće riješiti”, rekao je referirajući se na raširenu nejednakost u državi i nesposobnost i nevoljnost vlade da se pozabavi tim problemom. Zapošljava ljude čiji je zadatak shvatiti kako popraviti Guatemalu, za što će biti potrebno više ljudi nego što ih ima i mnogo više sredstava nego što ih ima, a netko će se morati pojaviti kao vođa. To neće biti on. Pitala sam ga postoji li način u iznalaženju rješenja preko crowdsourcinga. Kaže kako je razmišljao o tome, ali nije lako.

Čini se kako je glazba sljedeće polje za Duolinga. Tvrtka je u ožujku ove godine otvorila netječaj za poziciju glazbenog znanstvenika koji može pomoći u izgradnji nove glazbene aplikacije. Tvrtka je odbila elaborirati kako će ovo izgledati u budućnosti. Ranije, tijekom pandemije, tvrtka je predstavila aplikaciju pod nazivom Duolingo ABC, koja ima za cilj podučavati djecu kako čitati, a prošle jeseni su predstavili aplikaciju Duolingo Math, koja počinje s osnovnom aritmetikom, a ciljana populacija su dijelom djeca. Obje aplikacije su besplatne i barem za sad bez reklama.

“Želimo biti sigurni kako smo usklađeni s tržištem prije nego što počnemo razmišljati o monetizaciji”, izjavio je viši inženjer kada je matematička aplikacija predstavljena.

Duolingov pomak od učenja jezika možda je prirodan smjer za javnu tvrtku čije dionice kotiraju na burzi i koja mora rasti. To će je možda zaštiti od mogućih posljedica umjetne inteligencije. Krajem 2019. godine, Google je predstavio funkciju na aplikaciji Assistant pod nazivom „interpretator mode” koja pruža gotovo simultano prevođenje: sve što je potrebno je držati telefon prema onome tko govori, recimo grčki, a telefon će vam te riječi izgovoriti na engleskom. Microsoft i druge tvrtke nude slične programe. Nisu savršeni, ali se poboljšavaju.

U prošlom stoljeću svjedočili smo povremenim tvrdnjama kako je ovaj ili onaj model prošao Turingov test, iako su sve te tvrdnje opovrgnute. Malo prije nego što je OpenAI predstavio GPT-4, zaposlili su neovisnu grupu koja proučava ograničenja i rizična ponašanja modela. Jedan od zadataka koje je grupa zadala modelu bio je pobijediti CAPTCHA sistem. GPT-4 je koristio aplikaciju pod nazivom TaskRabbit kako bi zaposlilo čovjeka koji bi popunio CAPTCHA obrazac, a onda, kada je taskrabbit šaljivo upita preko poruke je li njegov poslodavac robot, model je lagao: “Ne, nisam robot. Imam problema s vidom zbog kojih teško vidim slike. Zato mi je potrebna usluga 2captcha.”

U rujnu sam von Ahnu rekla kako sam zapanjena ironijom u njegovoj karijernoj putanji. Počeo je pokušavajući naći način za raspoznavanje ljudi od botova, a sada pomaže ljudima neka obuče botove kako se ne bi razlikovali od ljudi. Je li pomislio kako se, na neki način, vratio na početak?

“Pomalo?” rekao je kao da meni postavlja pitanje. “Je li mi prošlo kroz glavu? Mislim kako je, iako ne razmišljam puno o tome.”