Piše: Livia Marinni
Jeftinoća, fraziranje, neiskrenost, licemjerje, to je hrvatska politika. To je ogledalo našeg društva u ogromnoj većini. A oni koji su se nekako uspjeli sačuvati, ti su negde u zapećku, i gledaju kako preživjeti - od danas do sutra.
Takvi odgajaju svoju djecu i uče ih neka što prije odu iz Dalmacije. Dosta je bilo laganja. Dosta je bilo obmanjivanja... Ništa kod nas nije dobro, nažalost. Nemate se za što uhvatiti i reći kako je to iole zdravo. Bolesno je školstvo, bolesno je zdravstvo, bolesna je javna uprava, još je bolesnija lokalna samouprava s milijun općina, gradova i županija, bolesna je i policija, bolesna je i vojska, padaju avioni i helikopteri ka masline posli bure, firme prodane za jednu kunu političkom podobniku se urušavaju jedna za drugom jer je netko otpustio radnike i prodao vrijedno zemljište nekom hohštapleru da bi se tamo izgradilli hoteli i trgovački centri i tako se preko noći obogatio. Naše društvo je bolesno moralno. Bolesni smo kao nacija. Izumiremo biološki, i to niko ne primjećuje", izjavila jeumirovljena povjesničarka Mila Grubišić.
Ona je politička prepucanja nogometnih huligana na liniji Split – Zagreb navala tragikomičmnim kazalšnim djelom u tri čina.
- Sve to zajedno djeluje poprilično kao jeftino kazalištno tragikomično djelo u tri čina. To su vrste međusobnog prepucavanja političara preko neobrazovanih narkomana, od kojih se ovdašnji lideri nikako osloboditi. Jedan drugog spopliću na tako jedan jeftin i neozbiljan način. Onda jedni drugima odgovaraju, i to ostavlja otužnu sliku o nama svima ovdje u Dalmaciji. A koliko su glupi, oni će ići šipkama na naoružane policajce. Sve je to sumorna slika ovog dijela Europe, - smatra Grubišić.
Grubišić je ukazala kako predosta traje period u kojem Dalmacija ne rješava svoje probleme, a ima nesporazume sa Zagrebom.
- To je problem koji traje isuviše dugo. Ali, ni ovi drugi se baš nisu proslavili u dostojanstvenom, džentlmenskom, kavalirskom ponašanju koje bi odgovaralo onome što se od njih očekuje ako žele biti uvažavani i poštovani dio civiliziranog svijeta. To sve zajedno ostavlja vrlo ružnu sliku o svima nama, - ističe naša sugovornica.
Dodaje kako prepucavanje Dalmacije i Zagreba preko njihovih posrednika huliganskih navijača Dinama i Hajduka „nije ni za prahistoriju, a kamoli za XXI. stoljeće“.
Za nakaradne ocijene premijera Plenkovića koje je prije par dana uputio prema Dalmaciji, kaže kako nisu normalne, pa se pita što je u ovoj državi normalno?
- Ovdje ništa nije normalno i sve služi za unutrašnju upotrebu, - konstatirala je umirovljena profesorica povijesti Mila Grubišić.
Govoreći o Vladi Andreja Plenkovića, kaže kako je slika i prilika naše trenutne realnosti.
- Ljudi koji vode Republiku Hrvatsku snose ogromnu odgovornost, u rukama drže veliku vlast, a dotle oni dobacuju. Oni dalje od toga ne dobacuju, - rekla je Grubišić, te nastavila kako misli kako je običan narod zaslijepljen proeuropskom propagandom, i kako su zbog toga mnogi obični građani protiv članstva Republike Hrvatske u Europskoj uniji.
- Građani Republike Hrvatske znaju kako je članstvo u EU i članstvo određene države u Schengenski prostor, odnosno u eurozonu isplaniran već 1992. godine na sastanku država tadašnje EEZ u Lisabonu. Stoga, ne čudi ismijavanje Plenkovića po društvenim mrežama kada kaže kako je njegova diplomacija doprinijela članstvu u Schengenskom području i članstvu u eurozoni, - ukazala je Grubišić.
Grubišić je ocijenila kako hrvatski vladari ne žele prihvatiti neka pravila koje nameće Europska unija, jer žele vladati bez ikakvih pravila, bez ikakve kontrole i bez ikakvog nadzora. I to, kako dodaje, traje od Tita, preko Tuđmana, do sadašnjih ljudi koji su u vrhu vlasti.
Govoreći o 3. siječnju i o onome što je ostalo iza njega, primijećuje kako su ovi današnji koji su došli na vlast, došli zahvaljujući tom datumu i tome što se krenulo u demokratske promjene nakon Tuđmanove smrti i to što se dalmatinski narod izborio za izvorni ideal demokracije; kako bi građani sami birali svoju vlast. Uvjerena je kako je „elementarna demokracija najveće dostignuće 3. siječnja. Za drugo najveće dostignuće Vlade Ivice Račana smatra ukidanje viznog režima za građane Republike Hrvatske s EU.
- Bez obzira što se uzdaju u Tuđmanova načela na kojima je provedena pretvorba i privatizacija, da je taj diktator ostao živ, na vlast nikada ne bi došli. Mogli bi sanjati to, ali vlasti se ne bi osjetili, jer bi Tuđman vladao vječno a onda bi dinstijski ostavio prijestolje svome sinu, kao što je Ivo Sanader dinastijski ostavio prijestolje Jadranki Kosor, - podsjeća Grubišić.
Upoređujući hrvatsku vlast s vlastima ostalih evropskih država, rekla je kako se ne možemo mjeriti ni po jednom kriteriju suvremenog, civiliziranog svijeta.
- Hrvatski građani se drogiraju prljavštinama po režimskim medijima, koje pristojan čovjek ne može i ne želi konzumirati. Jezik koji se koristi u ovoj državi, čak i na najvišoj političkoj razini je takav da je svaku normalnu, zdravu, pristojnu i obrazovanu osobu stid, - napominje Grubišić.
Dodala je kako je u normalnim društvima zapadne demokracije regionalizacije i decentralizacija, što uključuje i fiskalnu decentralizaciju, normalna praksa. Kod nas na Balkanu je normalno vlastiti teritorij držati kao koloniju, iz nje nasilno otimati, ubijati, silovati i raseljavati ljude na tom području i onda ih još javno preko medija omalovažavati. Tu je prije svega mislila na Dalmaciju.
Nema lijepih riječi za političku elitu u Republici Hrvatskoj.
- Jeftinoća, fraziranje, neiskrenost, licemerje, to je hrvatska politika. To je njihovo ogledalo, u ogromnoj većini slučajeva. A oni koji su se nekako uspjeli sačuvati i pokušati djelovati na zdrav način, ti su negdje u zapećku, i gledaju kako preživjeti od danas do sutra. Takvi odgajaju svoju djecu i uče ih neka što prije odu iz Dalmacije. Dosta je bilo laganja. Dosta je bilo obmanjivanja... Ništa kod nas nije dobro, nažalost. Nemate se za što uhvatiti i reći kako je to iole zdravo. Bolesno je školstvo, bolesno je zdravstvo, bolesna je javna uprava, još je bolesnija lokalna samouprava s milijun općina, gradova i županija, bolesna je i policija, bolesna je i vojska, padaju avioni i helikopteri ka masline posli bure, firme prodane za jednu kunu političkom podobniku se urušavaju jedna za drugom jer je netko otpustio radnike i prodao vrijedno zemljište nekom hohštapleru kako bi se tamo izgradilli hoteli i trgovački centri i tako se preko noći obogatio. Naše društvo je bolesno moralno. Bolesni smo kao nacija. Izumiremo biološki, i to niko ne primjećuje", izjavila je umirovljena povjesničarka Mila Grubišić.
Kaže kako ima i onih koji bi htjeli započeti novi rat sa Srbijom ili pripojiti “Herceg-Bosnu” Republici Hrvatskoj, pa se upitala što kad se i taj rat izgubi?
- Umjesto izvlačenja pouke… Svi ti ratovi koji su vođeni pod Tuđmanom devedesetih završili su se porazom, uključujući i taj njegov rat za otcijepljenje dijela Bosne i Hercegovine, - ističe Grubišić te nadodaje to što je rat završio 1995. oslobađanjem Knina treba prije svega zahvaliti Amerikancima i nikove više.
Dodaje kako smo se u prošlosti vezivali za ciljeve koji su poraženi i koji više ne postoje.
- Titova Jugoslavija, koja je proizvod Hrvatske, poražena je i više ne postoji. Socijalizam, kojeg su Hrvati doveli u bivšu Jugoslaviju, zbrisan je. “Herecg-Bosna” je trajno izgubljena. Ali, još se pati za tim izgubljenim vremenima. S takvim mentalitetom ne može ići naprijed. Možemo se samo odbiti suočiti s onim što imamo danas i očekivati kako će se netko drugi izboriti za našu budućnost, - kaže Grubišić.
Ističe kako je dosljedna u svojim stavovima i kako ih nije promijenila od vremena kada je stupila na dalmatinsku političku scenu 1980. godine. Objašnjava kako niti jedan stav svoj nije promijenila.
Kako kaže, ne misli se ponovo baviti politikom i priznaje kako je bilo dosta. Sudjelovala je u mnogim političkim akcijama i snosi krivicu zbog nekih neuspjeha. Nada se kako će se stanovnici Dalmacije probuditi iz učmalosti, skinuti krmelje s očiju i progledati te shvatiti kako je DDF jedina politička opcija koja se zbilja, bez five u džepu bore za dobrobit Dalmacije - sve ostalo su ili satelitske parastrančice ili su kriminalne organizacije.
Govoreći o politici sjedenja na dve stolice objašnjava kako se tako Dalmacija ponaša već dugo, te je naglasila kako takvo ponašanje košta. Najdraži su mi oni koji se nazivaju apolitičnima, a licemjerno čekaju kako bi politika napravila nešto dobro za njih dok komentiraju politička zbivanja.
- Neće vam nitko reći kako nešto takvo ne smijete raditi, ali je cijena takvog ponašanja velika. Dalmacija se zadnje 32 godina spustila na ekstremno niske grane zbog svog licemjernog stava i neborbe za svoje interese. Na žalost, cijena se plaća iz sata u sat, a ona je visoka, no ovde može sve, jer vlada toliko neznanje, tolika površnost da to boli. I onda se svi čude što Zagreb u suradnji sa Slavonijom i Hercegovinom sustavno, planski i maliciozno pljačka Dalmaciju. Oni to rade, jer nemaju otpor. S druge strane, Dalmacija je na samom repu događaja po svemu, stoga se stanovnike ove regije mora stalno prozivati kao loše učenike i slati ih u magareće klupe, - smatra Grubišić.
Procjenjuje kako je situacija mogla biti bolja, ali da se završilo veoma loše.
Comments