Piše: Marko Petrić
Nedavnom odlukom Skupštine Šibenko-knineske županije promijenjene su službene oznake tog područja, uključujući grb i zastavu.
Promjena je posljedica dugotrajnih težnji velikohrvatskog krero-nacionalizma da se izbori s idejom vojvođanske autonomije i posebnosti. Istovremeno, izostanak protivljenja ovoj promjeni još jednom pokazuje kako liberalna opozicija nema odgovora na klero-nacionalističku politiku vladajućeg HDZ-a.
Nakon jednoipogodišnjeg natezanja u tijekom kojeg se dogodila i promjena vlasti, u parlamentu Šibensko-kninske županije 15. rujna je izglasana odluka o usvajanju o tradicionalnog grba i zastave županije. Upravo se promjena vlasti u ovom dalmatinskom području pokazala ključnim čimbenikom za nametanje dvotrećinske većine potrebne za usvajanje ove odluke. Na prošlogodišnjim lokalnim izborima HDZ je uvjerljivo potukao konkurenciju čime je okončana tridesetogodišnja vladavima HDZ-a koja je imala snažnu opoziciju u Šibenko-kninskom području. Time je osvojen i poslednji nivo apsolutne vlasti u Dalmaciji nad kojim HDZ nije imao apsolutnu kontrolu u županijskoj skupštini.
Prvi potezi nove županijske vlasti obilježeni su nastojanjem za uspostavom ideološke hegemonije u Dalmaciji i udaraju direktno na institucije i simbole koje su prepoznali kao liberalne, građanske. Tu prije svega mislimo čistke koje su provedene na lokalnim TV, radijima i tiskanim medijima u kojima su smijenjeni ne samo urednici tih medija, već i njihovi istaknuti novinari i prezenteri koji su tijekom proteklih nekoliko godina postali zaštitna lica ovih medija, izmijenivši u korijenu njihovu prirodu i učinivši je po prvi put zaista respektabilnim medijima koji kritički propituju društvo. Za provedbu ovog medijskog prevrata delegirani su stari, provjereni medijski kadrovi koji su već upravljali ovim kućama tijekom devedesetih godina, kada se tadašnji TV Šibenik izvještavanjem s dalmatinskog ratišta nametnuo kao “lider u regiji” tada popularnog ratno-huškačkog nazovi „novinarstva“. Ovim je televizija vraćena na prijašnji, negledljivi provincijski nivo u kom je obitavala tijekom najvećeg dijela svog postojanja.
Nakon toga, na red su došli i tzv. tradicionalni simboli. Zanimljivo je kako su predlagači ovih simbola bili dva člana Odbora za ustavo-pravna pitanja Šibensko-kninske županijske skupštine u njenom prethodnom sazivu.
U potrazi za tradicijom
Što se tiče samih “tradicionalnih simbola”, stručna javnost je bila podijeljena u skladu sa vlastitim svjetonazorom. No, ono što je sigurno je to kako se i u ovom slučaju postupilo po već mnogo puta na prostoru bivše Jugoslavije viđenom scenariju “izmišljanja tradicije”. Činjenica je kako su predloženi simboli korišteni tijkom borbe dalmatskog naroda u Dalmaciji za autonomiju u okviru Habsburške monarhije u revolucionarnom razdoblju 1848. godine. Predloženi tradicionalni grb, međutim, predstavlja grb kraljevine Hrvatske u periodu 1861. – 1882. Jedini službeni grb Dalmacije i šibenskog kraja u prošlosti je bio onaj Dalmacije kojeg je na svojoj valuti 1171. tiskao Bella III. Taj se grb nije mijenjao od tada do danas. Taj grb na crvenoj podlozi u obliku štita prikazuje zlatnog okrunjenog heraldičkog lava (leoparda) s ispruženim jezikom. Može se, dakle, reći kako je pri odabiru tradicionalnih simbola županije šibensko-kninske prevladala želja predlagača da se Dalmacija i simbolički konstituira kao hrvatski teritorij, bez obzira na njezinu stvarnu heraldičku prošlost.
U samom područnom parlamentu odluka je prošla vrlo glatko sa 90% glasova za, 6% protiv i 4% suzdržanih. Za usvajanje tradicionalnih simbola glasali su predstavnici vladajuće koalicije, kao i opozicija. Predsjednik područnog parlamenta odluku svoje stranke da glasa za usvajanje ove sramotne odluke obrazložio navevši kako je činjenično stanje to što Hrvati čine oko 90% populacije Dalmacije, te zbog toga imaju pravo na ovakve simbole. Nekada daleko liberalniji SDP proteklih se nekoliko godina pozicionirao sve desnije na političkom spektru, što se može pripisati i krajnje desnoj političkoj klimi u samoj Republici Hrvatskoj.
Propast lokalpatriotizma
Posebno licemjerje iskazano je time što mala lokalna stranka čini vlast u žipaniji zajedno s HDZ-om i ostalim ekstremno desnim strankama. Ova najjača šibenska lokalna stranka je sav ugled stečen tijekom godina kada se dosljedno protivila velikohrvatskoj klernacionalističkoj politici, prosula nakon pada Tuđmana. Od tada je stranka predstavljala konstantnog partnera SDP-a na različitim nivoima lokalne vlasti, permanentno praveći kompromise s njenom, u osnovi, radikalno centralističkom politikom koja je u velikoj mjeri bila ponižavajuća za Šibenik, za županiju i za Dalmaciju. Čini se kako je njena potonja odluka da uđe u koalicionu vlast u Šibeniku i u županiji Šibensko-kninskoj sa svojim nekadašnjim najljućim političkim protivnicima istrgla i posljednju kartu političke dosljednosti kojom je stranka neprestano igrala kod lokalpatriotski opredijeljenih građana ovog dijela Dalmacije.
Što se tiče same HDZ-a, njegova šibenska podružnica svakako predstavlja njegovu originalnu, izvornu radikalnu verziju, kako po politici koju vodi, tako i prema samim ljudima koji vode ovu podružnicu. Čitava vodeća nomenklatura šibenskog HDZ-a oličena u županu Marku Jeliću, predsjedniku Županijske skupštine Stipi Petrini i gradonačelniku Šibenika Željku Buriću, čini vrhušku antidalmatinske podružnice profašističke Hrvatske demokratske stranke prije raskola u ovoj stranci koji je i proizveo današnju SNS. Osim po promoviranju najprimitivnije moguće verzije velikohrvatskog kleronacionalizma, ova klika je posebno ostala u sjećanju građanima Šibenika po obavljanju vlasti u gradu u periodu od 2007. do 2011. godine kada je u mandatu Marka Jelića izgrađena nova centralna autobuska stanica koja do danas nije dobila uporabnu dozvolu i nikada nije korištena, kao i po brojnim malverzacijama i aferama koje su se vezivale za tadašnjeg direktora Zavoda za izgradnju grada, Igora Mirovića.
Koliko god se centrala HDZ-a oličena u premijeru Plenkoviću na prvi pogled činila uljuđenom i europeiziranom u odnosu na vlastitu ustašku prošlost, šibenska podružnice ove kriminalne organizacije je tu kako bi nas podsjetila kako ta prošlost i dalje itekako egzistira u stranačkim strukturama.
Od samog nastanka ova stranka u Dalmaciji vodi staru, radikalnu politiku, što je prvi put jasno stavljeno do znanja farsičnim pokušajem reprize vojvođanske “jogurt revolucije” mitingom pod nazivom “Svi smo mi Mirko Norac” koji je organiziran 2001. godine s pokušajem kako bi se tadašnja vlast Ivice Račana (SDP) u Dalmaciji, ali i u ostatku Republike Hrvatske privolila na raspisivanje prijevremenih izbora. Već tada je bilo jasno kako HDZ po pitanju Dalmacije zauzima već viđenu velikosrpsku centralističku kleronacističku poziciju i kako i na simboličkom nivou samo reproducira obrasce velikohrvatskog centralističkog kleronacionalizma iz ratnih godina. U tom smislu i odluka o usvajanju „tradicionalnih simbola“ predstavlja ništa drugo do li neprekinutu velikohrvatsku centralističku kleronacionalističku agendu pohrvaćenja Dalmacije provedenu od starih eksponenata ideologije velikohrvatskog kleronacionalizma.
Comments