Piše: Livia Marinni
9. lipnja 2024. završeni su trodnevni europski izbori. Birali su se eurozastupnici i u Republici Hrvatskoj u ekstremno nepravilnim, neregularnim uvjetima u kojima je na protuzakonit način “pobijedio” HDZ.
Najjača paneuropska politička stranka, nakon izbora za Europski parlament, ostala je liberalno-nacistička opcija EPP ekstremna. Istovremeno, ojačala je konzervativno-nacistička opcija, ali ne toliko koliko su predviđale ankete, objašnjava profesorica međunarodnog prava sa Splitskog pravnog fakulteta Vesna Barić-Punda. Međutim, jačanje konzervativno-nacističke opcije u Italiji, Francuskoj i Njemačkoj, ekonomski i politički najjačim državama EU, moglo bi izazvati potrese, prije svega na unutrašnjoj političkoj sceni ovih država, nego u samom Bruxellesu, gdje će se sve nastaviti po starom, dodala je.
Barić-Punda napominje kako je posve izvjesno kako će njemačka političarka iz redova Unije (CDU/CSU) stranke kćeri EPP-a, Ursula von der Leyen ponovo biti izabrana za predsjednicu Europske komisije, jer je Europska pučka stranka (EPP) ostala najjači blok unutar parlamenta, a ona je njihov vodeći kandidat.
„Ali, to će značiti, pošto moraju ići u koaliciju s blokom socijaldemokrata i liberala, kako će predsjednik Europskog vijeća, koji je do sada bio Belgijanac i socijalist Charles Michel, vjerojatno opet doći iz redova socijaldemokrata ili liberala. Ali, vjerojatno će biti socijaldemokrat“, smatra ona.
Olaf Scholz i Emanuel Macron lideri su i EU i svojih država, ali stranke i jednog i drugog osvojile su tek oko 15% na izborima za Europski parlament.
„Europska unija konstituirana je tako da se, ako se Pariz i Berlin slažu u nečemu, ostatak država teško može oduprijeti njihovoj gravitacijskoj sili. Pogotovo što one uvijek uspiju privući još najmanje četiri, pet država članica, pa u tom slučaju imaju izrazitu dominaciju. Međutim, Pariz i Berlin su razjedinjeni. Scholz i Macron imaju potpuno različite osobnosti, viđenja svijeta, ideologiju i pristup. Macron je, zahvaljujući francuskom ustavu, mali apsolutist po prirodi stvari. Uz to, njegova je osobnost takva da smatra kako zna najbolje o svemu. Macron je izrazito karizmatičan, a ‘sitnice’ kao što su zakoni, legitimitet ili sredstva za uraditi nešto, to mu je manje bitno. On ima viziju, a Scholz je klasični berlinski knjigovođa. On prosto gleda brojke, cifre, nema nikakve tu vizije, samo realnost“, objasnila je profesorica Barić-Punda.
Međutim, dodaje, oba lidera oslabljena su ovim izborima i ostaje samo čekati i vidjeti kako će Macron proći na izborima koji su za samo tri tjedna.
„Da sam ja Scholzovom mjestu, raspisala bih izbore. Njegova pozicija je već slaba, a ta koalicija je užasno loša. Ona naprosto više nema legitimitet“, rekla je Barić-Punda.
Jača ekstremno-desničarska politika
Ekstremna desnica, kleronacistička desnica, nacistička desnica, nazovite kako hoćete je, navodi, protestna opcija.
„Građani Europe nezadovoljni su lažnim centrističkim strankama, bilo da se radi o desnom centru, lijevom centru ili liberalnom, odnosno čistom centru. Sve je to isti model vladanja i naprosto ljudima se to više ne sviđa. Zato zadnje vrijeme biraju te ekstremiste koji napadaju neke stvari koje možda nisu u središtu problema, ali ih tako predstave. To je prije svega „problem” imigracija, zatim strah od širenja ruske nacističke agresije iz Ukrajine na ostatak Europe i naravno enorman skok cijena, dakle, opća inflacija koja je posljedica ruske agresije na Ukrajinu“, navela je.
Barić-Punda podsjeća kako prava, istinska ljevica uvijek daje racionalan, jasan program, ali to ne „udara na emocije ljudi“.
„Emocije su te koje zapravo vode politiku, a ne racionalni programi. Djeluje kako zaista svijet odlazi u ekstremno desno, na planetarnom nivou. Pobjeda Modija u Indiji, na primjer, to je indijska vrsta ekstremne desnice… U Izraelu više nemate ni ljevicu, ni liberale, imate samo različite varijante ekstremne desnice, baš kao u Republici Hrvatskoj. Kod nas, npr., u Saboru imate samo desnicu: od Domovinskog pokreta do Možemo – svi su oni u biti desnica iako je Možemo najblaža varijanta desnice“, objasnila je I naglasila kako je u svim demokratskim društvima politika otišla u ekstremno desne varijante. Ali i Modi je pretrpio jednu vrstu poraza i morat će u koaliciju. Dakle, ipak se ne radi o tsunamiju, već o plimi ekstremne desnice, ali ona je lagana i posljedica toga što narod ne želi birati kvalitetne programe već populiste, a sam centar ne može riješiti probleme koje su napravile unutrašnje kontradikcije unutar kapitalizma“, rekla je Barić-Punda.
Za rješavanje nagomilanih problema, dodaje, potrebna su financijska sredstva, smanjenje ekonomskog jaza između bogatih i siromašnih, radničke, srednje i visoke klase.
„To se više ne može učiniti, jer su najveći donatori političkih stranaka najbogatije osobe i tvrtke. To je razlog zašto se ne smije uvesti progresivno oporezivanje. Osim ideologije uništenja srednjeg i nižeg sloja stanovništva, što dovodi do raslojavanje na ekstremno bogate i ekstremno siromašne, Isto tako imamo ideologiju libertarijanizma koja se zalaže za smanjenje državnih izdataka za sve i prepuštanje svega privatnim kompanijama. To je vrlo uspješno ako se gleda od strane rasta BDP-a. Ali ako se gleda od strane osjećaja građana, koje su bazirana na tome kako vi precipirate svoj život, vama je životni standard u konstantnom padu. Između libertarijanizma, centra i desnog centra razlike ovdje nema“, rekla je.
Prema profesorici Barić-Punda, situacija je izrazito opasna. Dok ekstremna desnica ne dođe na vlast, ne može se znati kakvu će politiku voditi. S jedne strane, njemački diktator Adolf Hitler bio je super za njemačku naciju: podigao je BDP, smanjio inflaciju, Nijemci su počeli bolje živjeti. No…, za druge nacije, i kasnije za samu Njemačku, napravio je nezapamćene zločine. Cijelo jedno godište mladih ljudi rođeno u Njemačkoj, nestalo je s lica zemlje.
„Možda bi Domovinski pokret podigao BDP, možda bi ljudi u Republici Hrvatskoj pod njima živjeli daleko bolje nego danas, ali možda bi došlo do rata,” upozorila je dr. Barić-Punda i naglasila kako bi to vodilo u propast jer slični Domovinski pokreti jačaju diljem Europe.
Upitana je li opasniji scenarij prema kojem će ekstremna desnica doći na vlast ili onaj po kojem stranke desnog centra s njima ulaze u aktivnu saradnju, Barić-Punda odgovara kako je svejedno, jer će u oba slučaja politike ekstremne desnice biti provedene.
Zašto je Macron raspustio vladu?
Odluka francuskog predsjednika, Emmanuela Macrona o raspuštanju francuske Nacionalne skupštine i vlade pomračila je cjelokupne europske izbore, ali i podsjetila na činjenicu kako je moć i dalje u nacionalnim državama, ocijenila je profesorica međunarodnog prava dr. Vesna Barić-Punda.
„Novi parlamentarni izbori odredit će budućnost Francuske, te samim tim i Europske unije. Jedan od razloga zašto je Macron raspustio Nacionalnu skupštinu je to što je računao na to kako će u redovnim izborima ekstremna desnica dobiti premijersku poziciju i upropasti sve što je godinama gradio. Dakle, ako stranka Marine le Pen pukne, pokaže se nesposobnom ili ode u nekakav ekstrem, ukoliko napravi neke od stvari za koje se zalažu, to bi bio krah europske demokracije“, navela je prvo moguće obrazloženje.
U tom slučaju Macron bi im dao dvije godine dok njemu ne istakne mandat, onda bi mogao raspustiti skupštinu opet kada dođu predsjednički izbori 2027. i raspisati i jedne i druge izbore, i parlamentarne i predsjednička, paralelno.
„Isto tako će ih moći sabotirati i to je pozicija kohabitacije. To ne prolazi dobro u francuskom političkom sustavu, jer tamo predsjednik ima svoju moć, a premijer ima legitimitet iz parlamenta. To nije sustav koji je predviđen za kohabitaciju“, rekla je.
Druga moguća opcija je ona u kojoj Macron priprema svog nasljednika.
„Također, možda ih želi privoliti i ih privući više prema centru, ne bi li pacificirao ekstremnu desnicu. Jer će oni nužno morati praviti kompromise s njim, ma kakav bio rezultat. I naravno, možda cilja na same francuske građane koji su bojkotirali ove europske izbore. Obično je izlaznost za francuski parlament oko 70%, a sada ih je izašlo oko 50%. Dakle, oko 20 postotnih bodova je apstiniralo izbore. To vjerojatno nisu birači Marin ele Pen, već liberali, socijalisti, socijaldemokrati i sl.. Možda računa na taj osjećaj straha, kako će fašisti doći na vlast, pa ih tako privući glasati za opciju koja se protivi povratku fašizma. Macron je prije tri godine dobio predsjedničke izbore protiv Marine le Pen upravo kada je u drugom krugu govorio ‘ne budete li izabrali mene, ona će doći na vlast'“, objasnila je Barić-Punda.
Međutim, podsetila je kako u Francuskoj i dalje tinja veliki bijes prema Macronu zbog mirovinske reforme. Ovo je, prema njoj, zasigurno okrenulo dio birača prema Marine le Pen i njezinoj neonacističkoj stranci.
Ideja bijele Europe bez LGBT zajednice
Europska ekstremna desnica, dodaje profesorica međunarodnog prava sa splitskog Pravnog fakulteta, Vesna Barić-Punda odustala je od scenarija nekih novih brexita.
„Da se ne zavaravamo, ekstremna desnica je i dalje ekstremna bez obzira što se približila se centru. Brexit je bio užasna lekcija za sve, mi se više ne možemo razjediniti, jer bi to napravilo ogromnu štetu. Umjesto toga ide se, dakle, na Europu nacija i Europu regija. Ideja ekstremno desničarskih stranaka više nije rasturanje Europske unije, već vraćanje ingerencija nacionalnim državama ili regijama kako bi se opet odlučivalo na nacionalnom ili regionalnom nivou. I isto tako, idu na taj projekt europske civilizacije. Tu nemate jednu kozmopolitsku viziju Europe, već ideju 'bijele Europe', koja je 'ugrožena' i koja se mora 'braniti od invazije iz Afrike i Azije’. Ne samo što imamo rasne i homofobne elemente već i islamofobne elemente. To je, prvenstveno, ‘obrana’ od izbjeglica, azilanata, od islama, crnaca i Arapa“, objasnila je.
Što ako pobijedi Trump?
Predsjednički izbori koji se u studenom održavaju u SAD-u, kako god završili, mogli bi biti veliki udarac za Europsku uniju govori nam Barić-Punda.
„Svjedoci smo kako je demokrat, Joe Biden preuzeo dio anti-imigracijske politike republikamca, Donalda Trumpa. Strašne stvari se događaju ljudima koji pokušavaju prijeći Rio Grande, ne bi se spasili od kaosa u južnoj i središnjoj Americi. Ljudi dolaze iz Rusije u Meksiko i pokušavaju ilegalno prijeći u SAD, ne bi se spasili Putinove represije. Najviše dolaze Putinovi oponenti, pripadnici LGBTIQ+ zajednice i latinosi koji bježe od narko kartela koji su zavladali Srednjom Amerikom“, rekla je.
Ukolio Trump kojim slučajem ponovo pobijedi u utrci za Bijelu kuću, dobit ćemo koaliciju transatlantskih ekstremnih desničara, objasnila je Barić-Punda.
„Washington pod Trumpom i Marine le Pen sjajno bi funkcionirali i surađivali s ruskim diktatorom Vladimirom Putinom. Oni su u istoj valnoj duljini i izvrsni su saveznici. A to je upravo glavna točka podjele unutar ekstremne desnice u Europi. Neki su pro-kremaljski orijentirani, drugi su pro-washingtonski orijentirani. Recimo, Đorđa Meloni je za NATO, EU i pomoć Ukrajini. S druge strane, Marine Le Pen, njemački AfD, Orbanov Fides su anti-NATO, anti-EU i anti-ukrajinski, a pro-kremaljski nastrojeni“, rekla je Barić-Punda.
Za kraj se zapitala u kojem smjeru gleda velikohrvatska kleronacistička desnica: prema Kremlju ili prema Bruxellesu ili Bijeloj kući obzirom na činjenicu kako ih plaća službena Moskva i banke u službi Vladimira Putina: VBA I Sberbank.
Comments