Piše: Mikula Zancchi
Najkorumpiranija regija u RH je Slavonija s 98% korupcijske praske. Slijedi Hrvatska sa samo par postotnih bodova niže. Treća je Dalmacija s manje od 50% korupcije, a začelje pripada Primorsko-goranskoj regiji i Istri s oko 30%.
Korupcija je konstantno prisutna u Republici Hrvatskoj i prema percepcijama građana 2024. godine postala je problem broj jedan u toj državi. Čak niti pristupanje u članstvo EU-u od kojega se dosta očekivalo uvođenju reda i smanjenje stope korupcije nije dalo rezultata jer je Republika Hrvatska po Indeksu percepcije korupcije (Transparency International, 2024.) na samom začelju država EU-a. Bolji od nas su i Rumunjska i Bugarska i Mađarska. Opterećeni starom pričom o korumpiranosti, prije svega političkih aktera (Vlade RH i ministarstava, Sabora RH te sudstva), građani su pod dojmom brojnih otkrivenih afera i onih koji će se tek otkriti zadržavaju percepciju visoke prisutnosti korupcije, o čemu je nedavno u EIZ Komentaru pisao kolega Bruno Škrinjarić.
Nasuprot istraživanjima javnog mnijenja, istraživanja percepcija, stavova i ponašanja poslovnih subjekata prema korupciji i ostalim oblicima neformalnog ponašanja u Republici Hrvatskoj, pa i u drugim post-tranzicijskim državama, začudno su rijetka, pogotovo imajući na umu kako je korupcija prepoznata kao jedna od najozbiljnijih prepreka poslovanju i gospodarskom razvoju općenito. Prema anketi Eurobarometra Business Survey iz 2024. godine, dvije trećine ispitanika iz poslovnog okruženja u Republici Hrvatskoj vidi korupciju kao prepreku poslovanju, a čak 93% smatra korupciju raširenom u našoj državi, što je najviše u EU. I dok literatura prepoznaje korupciju kao duboko ukorijenjenu pojavu, veća je nepoznanica postojanost neformalnih praksi u poslovanju. One su vrlo specifične za svako društvo, a obuhvaćaju i pozitivne prakse, primjerice solidarnu pomoć, i one negativne: klijentelizam, nepotizam, koruptivne radnje i dr.
Upravo su ove potonje u središtu interesa recentnog empirijskog istraživanja znanstvenika Dalmatinskog ekonomskog instituta i Sveučilišta u Regensburgu. Kako bi istražili koruptivne i neformalne aktivnosti u tzv. business-to-business (B2B) i business-to-government (B2G) odnosima, dizajnirali smo upitnik i anketirali vlasnike i menadžere malih i srednjih poduzeća u Republici Hrvatskoj. Online anketom provedenom u jesen 2023. godine prikupljen je 18 231 validni odgovor.
Odgovore ispitanika na skali od 1 (ne slažem se) do 10 (u potpunosti se slažem) koristili smo za mjerenje 7 pokazatelja: povjerenje u institucije, regulativa, institucije i kriminal kao tri prepreke poslovanju, stav da korupcija ima jači negativan utjecaj na mala i srednja poduzeća te stav da su velike kompanije izvor korupcije. Klaster analizom formirane su tri skupine poduzeća, odnosno njihovih predstavnika - poslovnih ljudi u Republici Hrvatskoj čiji se stavovi razlikuju po promatranim varijablama. Klaster 1 nazvali smo Optimistični jer njegovi članovi imaju najpozitivnije mišljenje o poslovnom okruženju. Klaster 2 čine ispitanici Opterećeni preprekama u poslovanju. Klaster 3 su poslovni ljudi Zabrinuti zbog korupcije koja je za njih u odnosu na druge probleme najveća prepreka poslovanju, a koju nije riješilo niti pristupanje Republike Hrvatske EU-u.
Razlike u stavovima moguće je objasniti socio-demografskim obilježjima ispitanika. U Klasteru 1–Optimistični ispitanici su većinom muškarci, visoko obrazovani predstavnici malih i mikro poduzeća iz propulzivnih i visokospecijaliziranih djelatnosti: IT sektora i financijskih usluga. Obilježja ispitanika Klastera 3 – Zabrinuti posve su drugačija. U njemu su nadprosječno zastupljene žene, vlasnice i menadžerice velikih poduzeća. Njihov je stav o korupciji izrazito negativan, smatraju kako više pogađa (njihova) mala i velika poduzeća i kako su kompanije srednje razine izvor korupcije. Još je jedna karakteristika ovog klastera što su u njemu nadprosječno zastupljena poduzeća iz građevinskog sektora.
Zanimljivo je kako ispitanici svih poduzeća pokazuju vrlo nisku razinu povjerenja u institucije, ali ih istodobno ne smatraju preprekom poslovanju. Ovaj je rezultat nagovještaj malih i velikih pozitivnih promjena u poslovnom okruženju, jer unatoč postojanom stavu kako su institucije neefikasne u Republici Hrvatskoj, one prema viđenju poslovnih ljudi više ne predstavljaju prepreku poslovanju njihovih poduzeća.
Grupiranje u klastere daje samo grubu sliku poslovnog mnijenja koje smo nadopunili detaljnom analizom stavova i ponašanja poslovnih ljudi u Republici Hrvatskoj. Za svaki klaster analizirali smo tri aspekta: stavove prema neformalnosti u poslovanju, procjenu raširenosti neformalnih praksi i sklonost ispitanika da i sami sudjeluju u neformalnim praksama. Ispitanici općenito misle kako je čašćenje, npr. pozivanje na ručak, partnera u poslovne svrhe potpuno prihvatljivo. Primanje i darivanje u gotovini nije prihvatljivo za više od 90% hrvatskih poslovnih ljudi, u čemu prednjače članovi Klastera 1 – Optimistični. Njihovi su stavovi u pogledu neformalnog ponašanja stroži u usporedbi s prosjekom uzorka, a naročito ne miješaju profesionalni s privatnim životom.
S druge strane, Klaster 3 – Zabrinuti ispitanici zagovaraju neke staromodne poslovne prakse i kao takvi nemaju negativne stavove o zapošljavanju prijatelja ili rodbine, a darivanje poslovnih partnera smatraju prihvatljivom i dobrodošlom praksom. Svaki deseti član Klastera 2 – Opterećeni smatra kako je primanje novčanih i sličnih darova od poslovnih partnera prihvatljivo ponašanje, a polovica njih korištenje osobnih veza u osobne i poslovne svrhe smatra prihvatljivim. Ispitanici klastera 2 i 3 više odobravaju davanje prednosti u poslovanju prijateljima i obitelji, vjerojatno zato što se sastoje od velikih i srednjih poduzeća koja češće uspostavljaju osobne odnose u poslovanju.
Davanje poklona u znak zahvalnosti i poklona koji to nisu, jer se njima plaća neka druga usluga, spada u neformalne prakse. Tanka je granica između poklona i mita te nas je zanimalo koja je vrsta darova uobičajena u poslovnom okruženju. Ponude poslovnih partnerstava ili udjela u poduzeću smatraju se uobičajenim darovima u hrvatskoj poslovnoj zajednici. Također, nedozvoljeni darovi poput novca ili zaposlenja u javnom sektoru smatraju se uobičajenom razmjenom dobara i usluga. Najmanje su rašireni pokloni poput luksuznih predmeta i putnih aranžmana. Prethodno izražene razlike u stavovima između klastera podudaraju se s procjenom ispitanika o prisutnosti neformalnih praksi.
Tako, primjerice, članovi Klastera 1 – Optimistični misle kako su darovi u poslovnoj zajednici rjeđi od onoga što doživljavaju članovi druga dva klastera. Primjerice, više od 60% članova Klastera 2 – Opterećeni misle kako je poklanjanje radnog mjesta u javnom sektoru normalna stvar, u usporedbi s Klasterom 1 – Optimistični u kojem isto mišljenje ima 37% ispitanika.
Najviše nas zanima kako se, u danom okruženju i sukladno iskazanim stavovima, poslovni ljudi u Republici Hrvatskoj stvarno ponašaju? Sklonost prihvaćanju i davanju darova, pružanju i primanju usluga te davanju neetičnih ponuda je najniža među članovima Klastera 1 – Optimistični. Iznenađujuće, i suprotno prethodno izraženim različitim mišljenjima o korupciji, svi klasteri dijele slične reakcije u scenariju C, gdje bi otprilike svaka druga osoba zaposlila rođaka poslovnog partnera u zamjenu za povlašteni tretman svog poduzeća. To ukazuje da je nepotizam još uvijek duboko ukorijenjen u hrvatskom poslovanju.
Nadalje, Najveća stopa korupcije je u Slavoniji, što ne čudi jer ova regija nikada nije ni imala poseban poslovni ambijent, dok je najniža u Istri. Za Slavonijom slijedi Hrvatska, a nešto gora od Istre je Primorsko-goranska regija. Dalmacija je u zlatnoj sredini sa stopom korupcije neto ispod 50%. Najkorumpiraniji su osobe koje su se u Dalmaciju naselile iz Slavonije, Bosne i Hercegovine te s Kosova, najmanje korumpirani su originalni stanovnici Dalmacije – Dalmatini te doseljenice iz Vojvodine. Ovo nam govori kako dugoročna razvijena poslovna praksa smanjuje svijest o korumpiranosti.
U naslovu ovog osvrta sugerira se tračak optimizma: naše istraživanje pokazuje kako, budući kako se ni država ni politika niti EU nisu ozbiljno obračunali s korupcijom u Republici Hrvatskoj, možda svjetlo na kraju tunela dolazi od nove generacije poslovnih ljudi. Dobro obrazovani menadžeri i vlasnici iz ne tako malih, srednjih i velikih poduzeća, koji posluju u IKT-u i drugim propulzivnim i dinamičnim sektorima gdje se zahtijeva i cijeni visoka razina stručnosti i profesionalnosti, manje koriste neformalne prakse u poslovanju. Rezultati govore u prilog tezi kako ako je ostvarivanje poslovnih rezultata utemeljeno na sposobnostima, uporaba neformalnih praksi i korupcije kao sredstva 'podmazivanja kotača' tamo gdje su institucije neučinkovite više nije potrebna.
S druge strane, menadžeri i vlasnici mikro i malih poduzeća prihvaćaju više neformalnosti u poslovanju i zbog svoje veličine su ranjiviji na korupciju. Ta poduzeća najčešće nemaju interni kodeks ponašanja i oslanjaju se na poslovne običaje samih vlasnika. Oni svoj manjak znanja, stručnosti, organizacije, itd. vjerojatno kompenziraju umrežavanjem i uključivanjem u neformalne odnose unutar poslovne zajednice u kojoj djeluju. Ironično, predstavnici malih i mikro poduzeća smatraju kako su mala i srednja poduzeća više pogođena negativnim posljedicama korupcije i kako su velike tvrtke generatori korupcije u Republici Hrvatskoj.
I na kraju stara vijest: proces zapošljavanja ostaje vrući problem u Republici Hrvatskoj, čak i danas kada je stopa nezaposlenosti osrednja i kada se na tržištu rada traži radnik više. Praksa zapošljavanja, posebice u državnim poduzećima i cijelom javnom sektoru, temelji se na ne-meritornim kriterijima, a neformalne prakse izviru iz afera koje uglavnom otkrivaju mediji, tj. istraživačko novinarstvo umjesto nadležnih institucija. Povjerenje u institucije se srozava, neučinkovite formalne institucije postaju irelevantne, a neformalne institucije jačaju. Za izbjegavanje tog scenarija možemo se osloniti na identificiranu grupu poduzeća i poslovnih ljudi koji će postaviti strože anti-korupcijske standarde u svom poslovanju i proširiti obrasce etičkog ponašanja na poslovnu okolinu.
Za empirijsku potvrdu najavljenog tračka optimizma, trebat će ponoviti anketu, ali tek za pet do deset godina. Naime, korupcija i neetičke norme, jednom kada se uvriježe, jako se sporo mijenjaju.
Comentarios