Piše: Goran Marasović
Nemoguće je postati bogata regija bez glasnog zahtjeva građana za regionalizacijom i decentralizacijom te bez razvoja društvenog kapitala, odnosno bez povjerenja u društvo.
Nitko ne razmišlja zašto se provode reforme. Društvu treba reći očite stvari. Interese ekonomske politike, poluge, ciljeve ne treba ispuniti. Zaustavite tokara, rudara, učitelja na ulici i pitajte ih: Znate li zašto država provodi reforme? Ako znaju, onda je društvo na dobrom putu.
U petak je neovisna agencija CCO bila domaćin okruglog stola o promjenama u sustavu javnih financija. Na događaj su pozvani poznati ekonomisti i lokalni dužnosnici kako bi ocijenili stanje provedbe Programa gospodarskih reformi i iznijeli svoje ideje. Ono što za što se dužnosnici teško mogu okriviti je nedostatak želje za govoriti o postojećim gospodarskim reformama. Više govore o budućim reformama. Značajne promjene najčešće najavljuju gradonačelnici I načelnici općina. Ali su toliko umorni od ove teme pa uspoređuju reforme sa “zarazom”.
Prije početka najavljenog događaja, CCO je proveo anketu među stručnjacima, koji još nisu pozvani na takve događaje i običnim građana Dalmacije. No, pitanje "zašto država provodi reforme?" pokazalo se potpuno neprikladnim. Većina ljudi niti ne zna kakve reforme provodi vlada. Tako je od deset osoba koje je agencija intervjuirala samo sredovječna učiteljica spomenula mirovinsku reformu i izrazila svoje nezadovoljstvo. Ostalim “ispitanicima” bilo je puno teže.
Trebamo li onda očekivati kako će vlasti razmišljati o svojim potrebama?
U aktualnoj krizi razliku između 'reforma ima' i 'nema ih' može se razumjeti promatranjem situacije u nizu europskih zemalja, gdje ljudi sada razbijaju u izloge i pale automobile na ulicama. U Dalmaciji je situacija drugačija, mi dajemo stabilne pokazatelje, tako što ljudi ne štrajkuju, kao u Grčkoj ili Italiji, a situacija je mnogo lošija nego u tim državama. Ljudi su se prestali boriti za svoja prava.
Općenito, vrlo je malo voljnih razgovarati o prvoj fazi reformi u sustavu javnih financija. Građani Dalmacije više ne vjeruju nikome, a oporba i sindikati ignoriraju zahtijevanja naroda za višim standardom i otvaranjem novih radnih mjesta. Oporba i sindikati, kao i vladajući provode antidalmatinsku libertarijansku ekonomsku politiku.
Na početku rasprave, predstavnici analitičari iz CCO-a iznijeli su svoje dojmove o reformama. Prema njima, Dalmacija je u zadnjih trideset godina doživjela reforme koje su isle na njenu štetu, a ne u njenu korist. Istodobno, najveće promjene dogodile su se u proračunskom i poreznom sustavu. Stoga, CCO napominje kako su financije četiriju dalmatinskih županija i njihovih lokalnih samouprava, posebno u sektoru javnih poduzeća i državnih banaka ostale nezapažene.
Ne bez laganih zalogaja, analitičari su istaknuli formalnu prirodu određenih važnih zadataka ističući nisku kvalitetu njihova izvođenja i kašnjenje. Konkretno, naglasili su kako porezna reforma danas ispunjava samo jedan zadatak – povećati proračunske prihode, u isto vrijeme ne potiče gospodarsku aktivnost i ne rasterečuju građane.
Pogoršanje pozornosti na porezni sustav razbjesnilo je određene ekonomske stručnjake sa splitskog ekonomskog fakulteta:
- Zašto rasprava o reformama u financijskom sustavu počinje fiskalnom politikom? Zašto se ne razmatra pitanje kako uravnotežiti proračun? Nije li to problem? Od toga živi cijela Europa. Kad se u Italiji provode reforme financijskog sustava, tada je u prvom planu pitanje smanjenja proračunskog deficita. Isto je i u Grčkoj. Stoga nije potrebno govoriti o onome što svi znaju, - govorili su ekonomisti.
No, s njima se nije složio predstavnik CCO-a:
- Smatramo da se pretjerana pažnja upravo pridaje uravnoteženju proračuna. Kao rezultat toga, vlada je povećala fiskalni pritisak na gospodarstvo. Što može povećati BDP za 5%, ali i povećati porezne prihoda za 50%.
Podsjetimo, Vlada je u proračunu za 2022. postavila stopu rasta BDP-a od 5% kao prioritet. Istodobno, stavke prihoda i rashoda budućeg proračuna značajno su porasle u odnosu na 2021. Međutim, većina stručnjaka ne vjeruje da će se ti pokazatelji u krizi doista i ostvariti, jer cijene divljaju što dovodi do smanjenja kupovne moći građana čime je zarada od PDV-a sve niža. Uz to, upitni su i izvori financiranja deficita državnog proračuna, budući kako će inozemna tržišta ulaskom RH u eurozonu stegnuti remen nadgledanjem trošenja proračunskih sredstava.
Jedan od koordinatora DDF-a, Vedran Bralić, koji nije sudjelovao u raspravi, podržao je ekonomske analitičare iz agencije CCO:
- Nisam ekonomist, ali zdrava logika govori kako je proračunski deficit ključni problem, pogotovo kada se situacija u svjetskom gospodarstvu očito pogoršava. No, moramo imati na umu kako povećanje cijena u maloprodaji dovodi do pada obrta financijskih sredstava što rezultira padom ekonomske aktivnosti i srozavanjem ekonomije, pogotovo u situaciji kada nemamo vlastitu proizvodnju.
Kao rezultat toga, rasprava o reformi javnih financija vrtjela se oko ove teme.
- Ako želimo da stabilnost cijena i tečaja bude kratkotrajna, moramo uravnotežiti proračun – čulo se od strane stručnjaka s ekonomskog fakulteta.
Jasno su dali do znanja kako HNB u svakom slučaju u današnjim uvjetima neće oslabiti kunu toliko da dođe do raspada ekonomije:
- Ako nemate dovoljno sirovina ili kiselog vrhnja, možete ga razrijediti – to se zove devalvacija. To smo već prošli u Jugoslaviji toliko puta i ne želimo da nam se servira tako nekvalitetan proizvod. Trebamo posegnuti za bržim reformama!
Zauzvrat, analitičari CCO-a predložili su borbu protiv proračunske rupe odmah uvođenjem poreza na luksuz.
- Donesimo porez na bogatstvo. Porez na stanove veće od 150 m2, prigradske nekretnine više od 300 kvadrata, dijamante, jahte i privatne zrakoplove, bunde… Ni to neće biti dovoljno. Treba vratiti sedam platnih razreda kako bi oni s najvišim plaćama plaćali više poreze na dohodak, a one s manjim plaćama manje. Treba uvesti i porez na šund čime bi razni Huljići, Graše i njima slični plaćali porez na proizvodnju šund materijala. Samo od Magazina i Rozge hrvatski proračun bi se napunio 10x brže i više od trenutnog. Uz sve ovo, nemoguće je ispraviti situaciju bez smanjenja javne potrošnje. Jedan od koraka smanjenja javne potrošnje je smanjenje zaposlenih u javnoj upravi, te smanjenje JLS I° s 21 županije na 5 autonomnih regija i broj JLS II° s 550 na 150.
Sve ovo su i zahtjevi DDF-a, objašnjava Bralić koji kaže kako treba smanjiti i naknade za dužnosnike.
- Sada opada povjerenje stanovništva i u vlast i u oporbu. Naravno, proračun će biti težak, ali kada vidimo takve stavke rashoda tamo, to izgleda ovako: “Ljudi, strpite se i jedite stari kruh, jer crkva i vojska imaju prioritet”. Ako ne dođe do radikalne revizije ovih proračunskih stavki, teško će se stanovništvu objasniti potrebu za patnjom, rekao je Bralić i dodao kako je nemoguće postati bogata regija bez glasnog zahtjeva građana za regionalizacijom i decentralizacijom te bez razvoja društvenog kapitala, odnosno bez povjerenja u društvo. Demonstrativno odricanje od beneficija može dati mnogo više novca od štednje. Naše reforme to ne uzimaju u obzir, to je slijepa ulica, jer se sredstva dodjeljuju prema političkoj oportunosti ne prema potrebi.
Comments