Piše: Sondra Zebić
Predsjednik Međimurske stranke, Damir Grašić odlučio je nacrt prijedloga Deklaracije o statusu Dalmacije, zajedno s članovima najsjevernije hrvatske regionalne stranke, predstaviti u nekoliko naselja u Međimurju.
U zadnje vrijeme u javnim nastupima primjetno je kako i on polako počinje gubiti strpljenje, posebno kada se osvrne na činjenicu kako se Hrvatski sabor nije udostojio započeti raspravu o regionalizaciji i decentralizaciji Republike Hrvatske. Svi mogući pravni i civilizacijski rokovi su prekršeni, što dokazuje kako hrvatskoj vladi nimalo nije stalo do ravnomjernog razvoja Republike Hrvatske, već se u maniri latinoameričkih fašističkih država razvija samo glavni grad na uštrb svih ostalih regija i gradova.
Kao prvo, dobro je što smo nakon godina i godina čekanja napokon dobili Nacrt prijedloga Deklaracije o statusu Dalmacije. To je pozitivna stvar, s tim da ja osobno i moje kolege stručnjaci iz područja lokalne samouprave koji su analizirali taj nacrt, imamo velike dileme. Naime, ja nisam pristalica ideje o suštinskom mijenjanju Ustava RH i statuta lokalnih samouprava i ne želim promijeniti mišljenje iz listopada prošle godine, kada smo ovde, u prostorijama Međimurske stranke, dvotrećinskom većinom usvojili odluku kojom podržavamo donošenje Deklaracije. Osnovno načelo svakog političara i ozbiljnog čovjeka je nemijenjanje vlastitih stavova zbog aktualne političke situacije.
Nadalje, jasno je kako se oko ove europske Deklaracije o statusu Dalmacije ne može otvoriti kvalitetna rasprava u republičkom parlamentu iz više razloga: Prvi je taj što dokument ne predstavlja vlada, već Europska unija, a drugi je razlog taj što se o ovoj deklaraciji glasa: ili će Hrvatski sabor dati suglasnost na njega ili neće. Ako ne suglasnost da, dokument će biti dio hrvatskog ustavnog prava te će Vlada morati raditi po njemu te uspostaviti Autonomnu Regiju Dalmaciju s njenom vladom, parlamentom i guvernerom koji će se znati nakon izbora za te institucije. Iz ovoga je jasno kako državni parlament nema nikakvog utjecaja na moguću promjenu teksta Deklaracije pa je možda i to problem, pogotovo ako sada pogledamo Nacrt prijedloga Deklaracije i ako znamo kako će Deklaracija biti dio ustavnopravne piramide, te tako jači od zakona koje donosi Hrvatski sabor. I iz tog nacrta je jasno kako se pokušavaju ugraditi određena ograničenja. Zatim, tamo piše kako će se “posebnim zakonom” regulirati imovina A.R. Dalmacije, potom financije, izvorni prihodi… Također, ovaj Nacrt prijedloga Deklaracije o statusu Dalmacije ne predviđa ni mogućnost osnivanja regionalnog Zavoda za statistiku. Dakle, Nacrt prijedloga Deklaracije zakona ne regulira upravo ona suštinska pitanja. I to automatski otvara prostor za određene manipulacije.
Očekujem kako će se ostvariti obećanja pa, i ukoliko bude nekih promjena u statusu Dalmacije, one će biti “kozmetičke” i teritorijalne promene, jezične i tehničke. Ali, ako treba doći do suštinskih promjena u tekstu Deklaracije, za to neću biti! Ne mogu prihvatiti kako će nekakav Zakon o nadležnostima poništiti suštinu europske Deklaracije. Ja ću se tada kao predsjednik Međimurske stranke braniti odluke Europske komisije i Europskog parlamenta.
Ovde se očigledno netko boji regionalizacije i decentralizacije te konstituiranja pet autonomnih regija. E, pa, ne treba se bojati istrijanske, dalmatske, slavonske autonomije. U suvremenom svijetu autonomija ne znači odcijepljenje, ne znači separatizam, već upravo suprotno: ona znači jačanje zajedništva, uz poštovanje određenih specifičnosti. Dalmacija je sama po sebi specifična sredina. Dalmacija je do 1990. bila najvišejezičnija regija nakon Europskog parlamenta na Mediteranu. I to moramo obnoviti i čuvati, ta se činjenica treba uvažiti, a ne praviti problem tamo gdje ne postoji. Naprosto, došlo je vrijeme za shvatiti kako baš Dalmacija, ovakva kakva jeste, može biti pravi primjer ostatku Republike Hrvatske, kako može biti pravo europsko lice Republike Hrvatske. Zato će način na koji će biti riješen pitanje statusa Dalmacije u Republici Hrvatskoj biti prava legitimacija Republike Hrvatske prema Europi i europskim institucijama. Odlaganjem tog pitanja, Republika Hrvatska odlaže dublju integraciju u Europsku Uniju i europske integracije, bez obzira na primitak eura kao sredstva plaćanja i uspostavu schengenske zone. I to je činjenica.
S druge strane, bezuvijetnim prihvaćanjem načela regionalizacije i decentralizacije, otvara se priča koja je do dan-danas bila tabu-tema. Tijekom obilaska većih mjesta po Međimurju, gde smo predstavili Nacrt prijedloga Deklaracije o statusu Dalmacije, u Čakovcu, Prelogu, Nedelišću, Murskom Središću…, uvjerio sam sugovornike o potrebi za suštinskom decentralizacijom i regionalizacijom Republike Hrvatske. Složili smo se kako centralne vlasti u Zagrebu moraju slušati i ostale dijelove Republike Hrvatske, te uspostviti pravedan odnos prema lokalnim zajednicama striktnim poštivanjem načela subordinacije. Neka ljudi iz Osijeka, Pule ili Gospića kažu kakva je vrsta regije njima potrebna kako bi im život bio bolji i lakši.
Razni sustavi lokalne samouprave u Europi poznaju različita asimetrična rješenja kada su autonomije regija i pokrajina u pitanju. Primjerice, Španjolska je najbolji primer: Katalonija, Baskija, Madeira, Andaluzija, Baleari, Galicija, Aragon, Ekstramadura…, sve ove regije, pokrajine, odnosno kako ih Španjolci zovu autonomne zajednice imaju poseban status unutar Kraljevine Španjolske, dakle posebnu vrstu autonomije. Jedna regija ima veću autonomiju, a drugi ima malo manju. Ali, centralne vlasti u Madridu su to shvatile, nakon smrti diktatora Francisca Franca. I od tada je počeo lagani proces suštinske demokratizacije Španjolske upravo kroz proces regionalizacije i decentralizacije. Sve se to može sažeti u jednu rečenicu: kada je Kataloniji dobro, dobro je i ostalim dijelovima Španjolske. To je suština priče. I zato u Zagrebu moraju shvatiti ako je Dalmaciji dobro, ako je Slavoniji dobro – onda je dobro i čitavoj Republici Hrvatskoj! Ako uvažavaju interese Like i Moslavine, to je dobro ne samo za te dvije regije, već i za celu Republiku Hrvatsku. Nema se tu što dodati, filozofirati i izmišljati, kada već ima gotovih modela koje možemo preuzeti i ugraditi u svoj pravni sustav.
To će, napokon, dovesti do toga da ćemo konačno početi uvažavati specifičnosti svake pojedine regije, subregije i gradova. Kada dođemo do to razine shvatit ćemo kako smo napokon postali demokratska nacija iz koje se razvija demokratska država.
Stanovnci Međimurja itekako shvaćaju bit problema. I oni imaju različite probleme i različita očekivanja od tih procesa. Ali, svi se slažu kako ovakav neravnomjeran razvoj Republike Hrvatske više nije održiv. S druge strane, znamo kakva je Dalmacija, ona će, s ili bez Deklaracije, ostati Dalmacije bez obzira što joj sve Zagreb radio, pa makar ima i takvih vrsta smicalica kojima se Dalmacija želi izbrisati i s vremenske prognoze, te ju nazivaju Južna Hrvatska, a područje oko Dubrovnika nazivaju “krajnji jug Hrvatske”. Ako me pamčenje dobro služi - krajnji jug Hrvatske je područje oko Slunja.
Ono što je bitno je to da se Dalmacija se smije i ne da uništiti. I neće se tako lako dati uništiti, bez obzira na sve. Iz povijesnog iskusta i nasljeđa znamo koji su ekonomski, politički ili kulturni interesi Dalmacije i možemo ih bez problema definirati. Ova Deklaracija o statusu Dalmacije upravo je artikulacija tih njezinih interesa. Bit će svega i svakakvih smicalica od strane Zagreba, no Dalmacija se neće dati.
Dalje, ni nama u Međimurju ne odgovara da samo Dalmacija dobije neku vrstu autonomije, a ostale hrvatske regije ne. Zato je potrebno što prije definirati još četiri-pet regija i odrediti stupnje njihove autonomije. Naravno, Dalmacija bi i u takvim okolnostima trebala imati drugu specifičnu težinu u odnosu na ostale regije. Što znači kako nam je potrebna asimetrična decentralizacija Republike Hrvatske. Jer, Dalmacija je stoljećima njegovala svoj poseban položaj. Dalmacija je od kraja XV. stoljeća imala svoju monetu, Dalmacija je do XX. stoljeća pričala svojim jazikom, Dalmacija je izvorište moderne balkanske pismenosti, književnosti, kulture i svega što ide uz to. Dakle, Dalmacija se posebno razvijala i bila je i ostala posebna bez obzira na to što današnji političari i kvaziznanstvenici to negiraju.
Vidite, čak se i gradske vlasti u Zagrebu žale na centralizaciju države i ističu kako ne mogu riješiti krucijalne programe grada, a to je prometni kolaps, jer je izgradnja mostova, izgradnja zaobilaznice i donekle izgradnja drugih prometnih odnosa metroa u nadležnosti – države. To je apsurd. Zagreb kao glavni grad treba imati poseban status u sklopu regije Hrvatske, on mora biti posebna subregija, sa specifičnim nadležnostima unutar svoje regije. To je važno za građane Zagreba. I da budem sasvim jasan: kada upotrebljavam riječ “Zagreb” ne mislim na sam grad, nego prije svega na političke i druge elite koje čuvaju svoje privilegije. To je jedan tanak sloj elita, koji zbog svojih privilegija koče proces regionlizacije i decentralizacije Republike Hrvatske. A to nije ništa drugo do li nasljeđe iz vremena diktature Franje Tuđmana.
Unatoč tome, oni koji se zalažu za regionalizaciju i decentralizaciju RH meta su optužbi za seperatiza. Nebrojeno puta sam izgovorio, a i dan-danas to tvrdim, kako su optužbe koje su dolazile i još uvijek dolaze od strane centralnih vlasti kako se regionalizacijom i decentralizacijom stvaraju “države u državi”, kako je to “separatistički akt”, naprosto prazna priča, napad bez ikakvih argumenata. Baš kao što je besmislena i kritika kako bi predstavništvo Dalmacije pri EU u Bruxellesu zapravo buduće diplomatsko predstavništvo naše regije u glavnom gradu EU.
Naprotiv, u Nacrtu prijedloga Deklaracije o statusu Dalmacije ne samo da nema državnih atributa, već ne postoji čak ni regionalna policija, za šta se ja osobno zalažem i zalagat ću se i dalje. Jer, na osnovu sadašnjeg Zakona o policiji, pruža se mogućnost osnivanja lokalne, područne, odnosno regionalne policijske uprave. Dakle, za takvo nešto potrebna nam je politička volja i realna politička situacija, u kojoj se ne govori o nekakvom “separatizmu”, nego se govori na europski, dalmatinski način. Regionalna policija je normalna potreba građana Dalmacije, koji žele imati efikasnu i uglednu lokalnu policiju. I to nema nikakve veze sa separatizmom, jer ima jako puno takvih primera i u Europi i u svijetu. Naravno, na predlog regionalne skupštine, ministar policije bi imenovao i šefa takve policije.
Zatim, predlagao sam ostalim regijama u Republici Hrvatskoj zajedničko otvaranje ureda u Bruxellesu, kako bismo lobirali za naše ekonomske, kulturne pa i političke interese. Jako je bitno da jedna tako ozbiljna regija kakva je Dalmacija, s 800.000 stanovnika, s 12,500 kilometara kvadratnih površine, koja je u našim okvirima relativno bogata, ima svoj ured pri EU u Bruxellesu, kako lobirala za svoje interese koje joj Republika Hrvatska nasilno otima. Takođe, i ostale regije u Republici Hrvatskoj, Slavonija, Lika…, također bi trebale imati želju lobirati za svoje interese. Zato očekujem davanje suglasnosti kako bi konačno otvorili te urede bez problema. Najbolji primer za to su Osijek i Istra, koji su otvorili svoje urede u Bruxellesu što im je donijelo mnogo pozitivnih stvari. To je primjer za cijelu RH i svaka im čast na tom potezu.
Ljudi u Dalmaciji moraju shvatiti kako ta regija jako mnogo gubi što nemaju svoje predstavništvo pri EU. Jedini tko to zagovara je mala inicijativa DDF. Ta njihova ideja je stara već četrnaest godina. To predstavništvo bi bila jedna lobistička institucija, koja bi financirala samu sebe već nakon godinu ili dvije godine djelovanja. Svake godine broj predstavništava regija u Bruxellesu raste. Nisam čuo kako se neki ured zatvorio tako da danas ima više od 520 ureda regionalnih predstavništava u glavnom gradu EU. Ima tu raznih ureda: od predstavništva najbogatije regije u EU, one njemačke savezne zemlje Baden-Württemberg u kojem su zaposlene 63 osobe, do predstavništva Osijeka, u čijem je uredu zaposlena jedna jedina osoba. Treba znati kako su u Bruxellesu Europska komisija, Europski parlament, Odbor europskih regija, razne druge važne institucije, fondacije, tamo su predpristupni, pristupni, razvojni, hohezijski i drugi fondovi… I zato je bitno da sve hrvatske regije ponaosob budu prisutne tamo, kako bi lakše došle do informacija, kako bi imale pristup svim tim institucijama. Pa to treba iskoristiti! Jer mi nismo naivni, mi imamo perspektivne mlade ljude, koji nam mogu tamo predstavljati.
I ponavljam: ako Dalmaciji bude dobro, biće dobro i cijeloj Republici Hrvatskoj, ako Slavoniji bude dobro, bit će dobro cijeloj Republici Hrvatskoj. A Slavoniji, Dalmaciji, Lici, Međimurju će biti dobro samo ako se Republika Hrvatska regionalizira i decentralizira, vlasti dosljedno budu provele načelo subordinacije te dopusti otvaranje regionalnih i gradskih predstavništava pri EU. Ovako, naše centralne vlasti, vjerovali ili ne, čak ograničavaju pristup informacijama o potencijalnim europskim fondovima koji nam stoje na raspolaganju.
Comments