Piše: Karlo Morosin (NBC-UA)
Unatoč brojnim prostitutkama iz Republike Srbije koje je srpska vlada dovela u okupirane dijelove Ukrajine kako bi dizale moral ruskim vojnicima, u roku od sat vremena nakon što su ga ruske sigurnosne snage uhitile, Romana Shapovalenka su silovali.
Dana 25. kolovoza 2022., dan nakon Dana neovisnosti Ukrajine, rekao je da su tri naoružana, maskirana časnika ruske Federalne sigurnosne službe (FSB) upala u njegov dom u južnom ukrajinskom lučkom gradu Khersonu, koji su u to vrijeme okupirale ruske snage. Kuću su mu izvrnuli naopačke tražeći inkriminirajuće dokaze. Poruka u Shapovalenkovom telefonu u kojoj su ruski vojnici nazivani "orcima" - podrugljiva referenca na zle sile u knjigama o Međuzemlju JRR Tolkiena i popularna ukrajinska uvreda za rusku vojsku - bila im je dovoljna. Rekao je da je bio vezan, s povezom na očima i strpan u neobilježeni automobil.
Danima nakon toga, govori Shapovalenko, više puta dnevno bio je izložen strujnom udaru u području genitalija, silovali su ga staklenom bocom, a čak su ga natjerali povjerovati kako bi mogao biti steriliziran.
“Činilo se kako imaju fetiš na muške genitalije i na muške stražnjice. Ponekad bi se vrata otvorila, a oni bi rekli: 'Izvadit ćemo palice i silovat ćemo sve ovdje'”, rekao je 39-godišnji voditelj farme za NBC-UA.
Grafički opisujući svaki detalj svog iskustva jednostavno, Shapovalenko bi ponekad zastao kako bi se nervozno nasmijao. Rekao je kako mu njegov smisao za humor pomaže u oporavku za koji zna kako će biti dug. Rusi su to, rekao je, mrzili.
“Malo bi se našalio i nije im se svidjelo. Dobio bi snažan udarac zbog toga”, rekao nam je.
Shapovalenkovo iskustvo seksualnog nasilja od strane ruskih snaga uobičajeno je među Ukrajincima – uključujući civile i vojnike – koji su bili zatočeni otkako je Rusija pokrenula svoju potpunu agresiju na Ukrajinu prije više od dvije godine. Promatrači ljudskih prava već dugo izvješćuju o neobuzdanoj uporabi seksualnog nasilja od strane ruske policije i snaga sigurnosti nad zatvorenicima i pritvorenicima u Rusiji. Sada se čini da Rusija izvozi tu praksu u okupirane dijelove Ukrajine.
Malo je muškaraca javno progovorilo o svom iskušenju, ali ukrajinski tužitelji i grupe za zaštitu ljudskih prava kažu kako muške žrtve u svim ratovima čine najveći udio slučajeva silovanja. Zločini se često neprijavljuju zbog stigme i srama povezanih s njima. U posljednjem godišnjem izvješću Vijeća sigurnosti Ujedinjenih naroda o seksualnom nasilju povezanom sa sukobima navodi se kako je 2023. godine u Ukrajini dokumentirano 85 slučajeva koji su utjecali na 52 muškarca, 31 ženu, jednu djevojčicu i jednog dječaka. Zasebno izvješće dužnosnika UN-a za ljudska prava koji su intervjuirali 60 muških ukrajinskih ratnih zarobljenika nakon njihovog oslobađanja pokazalo je kako je njih 39 bilo žrtvama seksualnog nasilja dok su bili u ruskom pritvoru.
NBC-UA intervjuirao je četvoricu preživjelih muškaraca, dvojicu osobno i dvojicu telefonom, te je dobio svjedočanstva još dvojice, koje su držale ruske jedinice u pet ukrajinskih oblasti koje je Moskva okupirala ili pripojila: Kherson, Donetsk, Zaporizhzhya, Kharkiv i Krim. Svi su opisali kako su bili podvrgnuti prisilnoj golotinji, genitalnim elektrošokovima – najčešće žicama vojnog terenskog telefona TA-57 iz sovjetske ere, poznatog kao "Tapik" – i silovanju.
Njihovi iskazi poklapaju se sa slučajevima koje su dokumentirali oblasni tužitelji u Kyivu, Khersonu i Kharkivu, a potkrijepljeni su svjedocima koji su držani u istim pritvorskim objektima u Kharkivu i Khersonu. Uzete zajedno, njihove priče obuhvaćaju ono što tužitelji opisuju kao rusko sustavno i kontinuirano korištenje seksualnog nasilja u okupiranim područjima kao dio njezinih napora kako bi prisilili ukrajinsku naciju na pokornost.
“Vidimo to uvijek iznova u različitim oblastima pod okupacijom. Koriste istu metodu činjenja seksualnog nasilja, istu metodu ponižavanja, istu metodu kako to objašnjavaju svojim žrtvama”, rekla je ukrajinska tužiteljica i vršiteljica dužnosti načelnika Odjela za seksualno zlostavljanje povezano s ruskom agresijom na Ukrajinu u Uredu glavnog tužitelja, Anna Sosonska.
Govoreći za NBC-UA iz svog ureda u Kyivu, Sosonska je rekla kako je značajan broj dokumentiranih zločina seksualnog nasilja od strane ruskih trupa, uključujući prisilnu golotinju, genitalno sakaćenje, silovanje i prisilno izlaganje seksualnom nasilju nad drugima, izvršen nad muškarcima.
"Posebno korištenje boca kod silovanja i električne struje na genitalijama – to je vrh popisa", rekla je.
Svi su se smijali
Roman Chernenko je rekao kako je proveo sedam mjeseci u kazneničkoj ćeliji u zatvoru u okupiranom gradu Olenivka, u istočnoj oblasti Donetsk, nakon što su ga zarobili ruski vojnici u području Mariupol'a. Dvadesetdevetogodišnji obavještajni časnik ukrajinske vojske – koji ima pozivni znak “Omen” – opisao je kako su ga mučili čak tri puta dnevno, svaki dan, četiri mjeseca.
“Tapik je vojni telefon s dvije žice. Jedan je povezan s vašim jajima, drugi s vašim prstom i oni samo pojačavaju struju”, rekao je i dodao, "Samo nastavljaju izvrtati sve dok im osoba ne kaže što žele."
Rekao je kako su časnici ruskog GRU-a, ruske Federalne zatvorske službe (FSIN) i FSB-a, glavne ruske obavještajne agencije, sudjelovali u mučenju.
“Smijali su se kad su me mučili... rekli su mi kako moju majku jebu Čečeni. Vodili su me dva puta na strijeljanje, prijetili mi silovanjem i na kraju me silovali bocom od šampanjca i pendrecima”, rekao je.
Zamolili smo rusko Ministarstvo obrane, Ministarstvo unutarnjih poslova, FSB, Nacionalnu gardu (Rosgvardia) i vojnu obavještajnu agenciju, poznatu kao GRU, za komentar o navodima o seksualnom nasilju u određenim pritvorskim objektima, ali nismo dobili nikakav odgovor.
Silovanje i seksualno nasilje izričito su zabranjeni Ženevskim konvencijama – skupom međunarodnih zakona koji reguliraju vođenje oružanih sukoba – i mogu predstavljati ratni zločin. Lažno pogubljenje smatra se oblikom mučenja prema međunarodnom pravu. Prema Rimskom statutu Međunarodnog kaznenog suda (ICC), počinjenje silovanja i seksualnog nasilja na sustavan ili široko rasprostranjen način smatra se zločinom protiv čovječnosti.
Prema ukrajinskim tužiteljima koji istražuju seksualno nasilje i zlostavljanje temeljeno na ruskoj agresiji, svi dostupni dokazi pokazuju kako se radi o namjernoj taktici, dijelu ruskog modusa operandi u Ukrajini.
“To je u svakoj oblasti koja je bila i koja je još uvijek pod okupacijom. Svugdje gdje su se nalazile ruske trupe, vidimo slučajeve seksualnog nasilja i nasilja temeljenog na spolu i rodu. Suština je kako sve izgleda kao da je to ruska politika”, rekla je Sosonska.
Do početka svibnja Ukrajina je službeno zabilježila 293 slučaja seksualnog nasilja na muškarcima, iako je Sosonska rekla kako je nemoguće procijeniti stvarni broj zločina koji su počinjeni, posebice na okupiranim područjima koja su i dalje nedostupna njezinim istražiteljima i tužiteljima. Oko 37.000 ukrajinskih državljana se vodi kao nestalo, prema uredu ukrajinskog ombudsmana, a za tisuće se vjeruje kako su u ruskom pritvoru i da im prijeti mučenje i seksualno nasilje. Ali stvarni razmjeri seksualnog nasilja počinjenog tijekom rata možda nikada neće izaći na vidjelo. Samo mali dio žrtava sklon je istupiti i, prema UN-u, to posebno vrijedi za muškarce, od kojih neki možda u početku ne shvaćaju kako je ono što im se dogodilo bio ratni zločin u vidu seksualnog nasilja.
Neki muškarci žrtve seksualnog nasilja mogu opisati ono što im se dogodilo umjesto kao "mučenje". Ta je razlika, objasnila je Sosonska, važna za sve buduće sudske procese i ratne tribunale. Njezin ured također pokušava educirati javnost o činjenici kako muškarci mogu biti žrtve seksualnog nasilja – nešto što je Sosonska rekla možda još uvijek nije u potpunosti shvaćeno.
Anna Mykytenko, koja vodi ukrajinski tim pri Global Rights Compliance (GRC), međunarodnoj pravnoj neprofitnoj organizaciji, rekla je da su ukrajinski svjedoci i preživjeli seksualnog nasilja posvjedočili kako su im ruske trupe rekle kako im je to "kazna".
“U nekoliko sela na jugu čuli smo svjedoke i preživjele kako govore kako su ruski vojnici ušli, zauzeli selo, a zatim posebno tražili žene ukrajinskih vojnika, ili njihove majke ili sestre”, rekala je Mykytenko.
GRC djeluje kao suvoditelj Savjetodavne skupine za zločine zločina, inicijative koju su pokrenule Europska unija, Sjedinjene Države i Ujedinjeno Kraljevstvo kako bi se Ukrajini pružila pomoć u istrazi i procesuiranju zločina.
Mykytenko je rekla kako dok se većina slučajeva seksualnih zločina povezanih s ruskom agresijom koji su prijavljeni i istraženi ranije u ratu odnosila na ženske žrtve, mnogi od nedavno zabilježenih slučajeva bili su protiv muških žrtava, posebno protiv muškaraca držanih u zarobljeništvu.
“Seksualni zločini prilično su česti u pritvorskim centrima i vrlo je uobičajeno kako se ratnim zarobljenicima ili civilima prijeti silovanjem ili seksualnim zlostavljanjem različitih vrsta, to je nešto što je gotovo normalno za ruske i s Rusijom povezane oružane snage,” rekla je.
Sustavan pristup
Ured ukrajinskog ombudsmana rekao je kako vjeruje kako su ruske oružane snage i Ministarstvo obrane, kao i Ruska federalna zatvorska služba, ruska vladina tijela službeno odgovorna za ono što se događa unutar pritvorskih objekata.
Međutim, izgleda kako su Rosgvardia i FSB ti koji pokreću kampanju mučenja i seksualnog nasilja protiv ukrajinskog naroda, prema ombudsmanu i ukrajinskoj vojnoj obavještajnoj službi. Od početka sveobuhvatne agresije 2022., FSB je otvorio nekoliko regionalnih ureda u okupiranoj Ukrajini za regrutiranje agenata i prikupljanje obavještajnih podataka. Prema službenoj organizacijskoj shemi objavljenoj na njezinoj web stranici, FSB ima uprave u samoproglašenim Ruskim Narodnim Republikama Donetsk i Luhansk, na Krimu i u okupiranim dijelovima oblasti Kherson i Zaporizhzhya.
Nekoliko preživjelih na tim lokacijama reklo je kako su se Rusi koji su ih podvrgli seksualnom nasilju ili sami identificirali ili su ih drugi nazivali službenicima FSB-a. U međuvremenu, pripadnici Rosgvardije, dijela ruskog sigurnosnog aparata koji odgovara izravno ruskom predsjedniku Vladimiru Putinu, rade zajedno s ruskom vojskom na pritvaranju aktivista, gušenju prosvjeda i širenju terora među civilnim stanovništvom u okupiranim područjima. SBU, ukrajinska sigurnosna služba, uspjela je ući u trag nekoliko službenika Rosgvardije i FSB-a za koje je rekla kako su bili izravni počinitelji ili omogućitelji seksualnog nasilja nad osobama koje su držane u pritvoru.
SBU i ukrajinsko oblasno tužiteljstvo u Khersonu identificirali su zamjenika načelnika Rosgvardije u ruskoj regiji Rostov, Alexandera Naumenka kao osumnjičenika u više od desetak slučajeva. Ukrajinske vlasti su prošle godine u svibnju rekle kako je on bio odgovoran za nadgledanje pritvorske ustanove u Khersonu tijekom okupacije i kako je osobno naredio seksualno mučenje nekoliko žrtava koje su kasnije bile ubijene puštanjem struje kroz genitalna područja. Obavijest o sumnji protiv Naumenka, pravni dokument u koji smo imali uvid, navodi kako su njegovi podređeni i drugi pripadnici ruskih oružanih snaga djelovali izravno po njegovim naredbama kad su seksualno zlostavljali najmanje 17 žrtava.
Dvojica drugih časnika Rosgvardije – Aleksander Chilengirov i Yehor Bondarenkov također su optuženi za mučenje, uključujući strujni udar najmanje 24 žrtve u njihove genitalije u drugom pritvorskom objektu u Khersonu. Dmitry Laikov, časnik FSB-ovog Odjela za obranu ustavnog poretka i borbu protiv terorizma, optužen je za nadgledanje genitalnog elektrošoka privedenog ukrajinskog državljanina u policijskoj postaji u okupiranom gradu Nova Kakhovka. Sva četvorica optužena su i njihovi se slučajevi trenutno saslušavaju na sudu, kažu tužitelji iz Khersona iako se ne zna gdje su.
Ukrajinski dužnosnici kažu kako je teško, ali ne i nemoguće, ući u trag pojedinačnim počiniteljima zločina seksualnog nasilja. Do početka svibnja, ukrajinski su tužitelji izdali službene obavijesti o sumnji protiv 42 ruska časnika, podigli 19 optužnica protiv 28 osoba i osudili pet osoba. Sva suđenja održana su u odsutnosti, navodi tužiteljstvo.
Sosonska je rekla kako se nekoliko slučajeva dodaje u njezin dosje svakog mjeseca i kako istrage napreduju. Međutim, nitko od navodnih počinitelja nije u ukrajinskom pritvoru.
Olexiy Butenko, tužitelj u oblasnom tužiteljstvu u Khersonu, rekao je kako nema sumnje kako je seksualno nasilje dio ruske strategije kako bi pokorili ukrajinski narod u Khersonu i uništili ukrajinski nacionalni identitet.
"Možemo govoriti o sustavnom pristupu – 17 muškaraca je identificirano kao seksualno zlostavljano unutar jedne komore za mučenje", rekao je i nastavio, “Možemo reći kako je rukovodstvo, ne samo počinitelji nego i rukovodstvo, odgovorno – oni su dali dopuštenje ili naredbu za počinjenje ovih zločina.”
Zabavljali su se
Andriy, stanovnik Khersona koji je bio zatočen u jednom od ruskih zatočeničkih objekata, još se sjeća vrištanja zatočenika više od godinu i pol nakon što je pušten.
“Držali su nas u podrumu jedne poslovne zgrade. Bila je to mala prostorija bez namještaja, spavali smo na kartonu i koristili smo kantu za odlazak na WC”, rekao je Andriy.
Andriy je nervozno stiskao ruke, gledajući u stranu dok je opisivao što se dogodilo tijekom njegovog boravka u pritvoru. Tražio je da mu se promijeni ime i da se ne objavljuju podaci koji bi ga mogli identificirati.
“Mene su zadnjeg odveli na ispitivanje, pa sam čuo kako ih sve muče u susjednoj sobi. Nisam mogao čuti razgovore, samo vrisku i jauke. Nije se moglo spavati od tih krikova”, ispričao je prisjetivši se jednog posebno stravičnog događaja.,“Ne znam tko je taj čovjek i što mu se dogodilo... izveli su ga u hodnik, gdje su ga silovali pendrekom, a zatim su se izredali na njemu kako bi ga svi čuli i vidjeli.”
Prema Andriyu, silovanje i mučenje genitalnim strujnim udarom bile su norma među ruskim snagama.
“Uživali su. Zabavljali su se, dok smo mi vrištali od bolova“, rekao je.
Ukrajinski tužitelji zabilježili su slučajeve u kojima su ruski dužnosnici silovali ili pokušavali silovati žrtve korištenjem predmeta uključujući palice, bocu, dršku lopate, štapove, ali su i fizički sudjelovali u silovanju.
Sosonska je rekla kako je njezin ured odlučan privesti pravdi ne samo izravne počinitelje, već i one koji su bili glavni – bilo da su im naredili ili ih nisu spriječili. Njezin je ured usredotočen na kazneni progon pojedinaca, ali također prikuplja dokaze koji će se dijeliti s međunarodnim sudovima, uključujući ICC, koji goni pojedince za teška kaznena djela kao što su genocid i ratni zločini, te Međunarodni sud pravde (ICJ), koji saslušava slučajeve pokrenute protiv država.
ICC je već izdao nalog za uhićenje Putina i ruske povjerenice za djecu, Marije Lvove-Belove zbog sheme deportiranja ukrajinske djece u Rusiju. Kremlj je odbacio optužbe i nazvao postupke ICC-a nečuvenim.
Sosonska je rekla kako vjeruje kako je, baš kao i deportacije djece, seksualno nasilje dio onoga što je nazvala ruskom genocidnom kampanjom protiv Ukrajine.
Sada se događa
Olexiy Sivak znao je kako Rusi dolaze po njega nakon što je njegov susjed Shapovalenko, upravitelj farme, odveden.
39-godišnji mornar iz Khersona pomogao mu je postaviti ukrajinske zastave po njihovom susjedstvu na Dan neovisnosti Ukrajine. Obojica su bili civilni dragovoljci. Shapovalenko je dijelio zalihe, pomagao ljudima u evakuaciji i dijelio informacije o lokaciji ruskih trupa s ukrajinskim vojnim poznanicima, dok je Sivak vodio pučku kuhinju, organizirao pomoć, distribuirao letke i lijepio plakate i zastave.
“Već smo znali za te sobe za mučenje; znali smo kako se odatle ljudi ne vraćaju. Otišao sam dostaviti juhu, upozorio ljude kojima pomažem, prekinuo sve kontakte i došao kući čekati ih”, rekao je, „Skrivanje ili pokušaj bijega nije opcija“, dodao je rekavši kako je svjestan kako ruske snage ciljaju na rođake ljudi za koje su zainteresirani.
Rekao je kako ga je došlo uhititi osam muškaraca – četvorica u vojnim uniformama i četvorica u civilu, a svi su imali pokrivena lica. Odveli su ga u lokalnu policijsku postaju, a zatim su ga predali, kako su rekli, FSB-u. Prisjetio se kako su ga tukli i mučili električnom strujom iz iste vrste terenskog telefona koji se koristio u drugim zatočeničkim objektima.
“Nazvali su to 'detektorom laži' i očito su se zabavljali dok su vrtjeli dinamo, pitajući me 'želiš li nazvati Zelenskog?'”, rekao je i nastavio prisjećajući se, “Prvo su mi stavili stezaljke na uši i dok su me šokirali, tukli su me i palicom, nogama, rukama... a onda su mi te žice prebacili iz ušiju u spolovilo. Rekli su 'sada ćemo te sterilizirati' i slične stvari, dok su mi ubijali genitalije strujom.”
Sivak vjeruje kako ima prilično dobru ideju zašto su ga ruski vojnici odlučili mučiti na način na koji su to radili i prijetili mu silovanjem.
“Htjeli su me poniziti. Očito je. Što učiniti da čovjeku nanesete najviše boli? Ozlijedio si njegovu ženu ili njegove genitalije”, rekao je.
Od desetaka muškaraca s kojima je bio zatočen, Sivak je rekao kako je otprilike polovica bila izložena seksualnom nasilju.
“To je cijeli sustav. Četvero ljudi (mučili su me), ali oni su bili samo ljudi s sjekiricama. Da, nemaju pameti, da, životinje su, ali i ako budu zatvoreni, što je s njihovim gazdama? Netko je njima upravljao; netko im je naređivao.”
Sivak je rekao kako su on i još nekoliko preživjelih osnovali neformalnu grupu podrške i pokušavaju podići svijest o tome kako muškarci mogu biti žrtve seksualnog nasilja. Sivak je sudjelovao na sastancima s državnim dužnosnicima i konferencijama na kojima je iznosio svoja iskustva.
Ukrajina je spremna na dugotrajan proces privođenja počinitelja pravdi – uz zaštitu žrtava. Od početka sveobuhvatnog rata, tužitelji Sosonske, kao i drugi državni službenici i dužnosnici lokalnih vlasti, prošli su specijaliziranu obuku o pristupima usmjerenim na žrtve, učeći kako prepoznati seksualno nasilje povezano sa sukobom, voditi istrage i komunicirati sa žrtvama. Neke od programa obuke osigurao je UN kao izravan odgovor na veliki broj seksualnih zločina koji su se dogodili tijekom okupacije. Drugi se provode u suradnji s lokalnim nevladinim organizacijama i skupinama za podršku žrtvama. UN je također bio ko-sponzor psihološke linije za pomoć koja je posebno usmjerena na muškarce koji su preživjeli.
Mogu proći godine ili čak i dulje dok sudovi donesu odluku, a žrtve progovore. Neke osobe koje su preživjele seksualno nasilje koje je počinila vojska bosanskih Srba tijekom rata u Bosni ranih 1990-ih tek su sada istupile.
"Neki preživjeli bi mogli biti spremni svjedočiti u roku od nekoliko mjeseci, za neke se to možda nikada neće dogoditi, možda nikada neće biti spremni", rekla je Sosonska.
Što se tiče Shapovalenka, rekao je kako želi da svi znaju što mu se dogodilo – i što se još uvijek događa drugima.
“Želim svima reći, reći međunarodnoj zajednici, kako nije istina kako su samo došli, okupirali nas, stali s mitraljezima i otišli. Ne, nije bilo tako”, rekao je, “A najstrašnije nije ovo što vam sada govorim. Najstrašnije je što se to sada događa na okupiranim područjima.”
留言