Piše: Antonio Milat
Član Dalmatinskog kluba, Bepo Kaštelan izabran za potpredsjednika Izvršnog tijela za regionalnu i međunarodnu saradnju, kaže kako je sužen prostor ove inicijative, te pozive sve Dalmatince na članstvo u DDF-u.
Ukoliko ljudi iz Dalmacije ne postanu članovi DDF-a bit će dovedeni u pitanje prioriteti kao što regionalizacija i decentralizacija RH, jačanje suradnje s regijama susjednih država,prvenstveno s dijelovima Dalmacije u BiH i Crnoj Gori te u drugim europskim regijama. Šilović je uvjeren u to kako će se stanovnici Dalmacije ouzbiljiti i shvatiti kakva im opasnost prijeti ukoliko se pod okriljem DDF-a ne izbore za autonomiju svoje regije.
– Prioritet Dalmatinskog kluba i DDF-a je suradnja s regijama susjednih država u okviru nadležnosti koje nam nameče Zakon, a tu je i suradnja u okviru Mediteranske inicijative – rekao je Šilović za Autonomiju”i dodao kako je za Dalmaciju veoma važna prekogranična suradnja između tri Dalmacije, ove koja se nalazi u RH, one u BiH i one u Crnoj Gori jer je to pravi put kojime bismo imali širi pristup EU fondovima koji su, inače, namijenjeni prekograničnim euroregijama. Sredstva iz EU fondova za te projekte su značajna, a riječ je o neprofitnim projektima kao što su infrastruktura, zaštita životne sredine i drugo. Problem je u tome što podnosilac projekta mora osigurati 15% sredstava kako bi aplicirao za fondove i zato moramo naći pravi način za rješavanje tih problema, posebno kad je riječ o projektima lokalnih samouprava koje također nemaju dovoljno dovoljno sredstva. Zato je veoma bitno imati koordinaciju sa svim organizacijama koje se bave međunarodnom i regionalnom suradnjom, a koja do sad baš nije bila na zavidnom nivou.
Doživljavate li u tom pogledu novoformirani Fond „Europski poslovi“ kao konkurenta ili kao partnera pozicije funkcije koju imate?
– Dužnost podpredsjednika Izvršnog tijela za regionalnu i međunarodnu suradnju, novoformirani Fond „Europski poslovi“ i VIP fond za privlačenje investicija su tri partnera koji su međusobno upućeni i povezani. Moja je dužnost tu kako bi se bavila određenom političkom dimenzijom suradnje između regije Dalmacije koja se nalazi u RH, Bosni i Hercegovini te Crnoj Gori, a novoformirani Fond bi se trebao se baviti tehničkim dijelom posla u toj suradnji, a sve to što radi Tijelo za regionalnu i međunarodnu suradnju i Fond treba se pretočiti u rezultat koji će realizirati sredstva iz VIP fonda. Svrha te suradnje je privlačenje investicija i podizanje kvalitete života u Dalmaciji. A posla ima toliko mnogo da niti jedna institucija nije višak, samo je bitno dobro se organizirati i ne preklapati se nadležnostima i ovlastima.
U kojoj je mjeri problem oko izrade i donošenja europske Deklaracije o statusu Dalmacije otežava poziciju Dalmacije u regionalnoj saradnji, s obzirom na to kako je ta tema i jedno od ključnih pitanja koje nam postavljaju partneri iz EU?
– Europska unija ima mnogo razloga miješati se u pitanje teritorijalne organizacije svake njezine države članice i ima pravo kontrolirati države članice kada je u pitanju proces regionalizacije i decentralizacije kod svake od njih. Isto se odnosi i kod država kandidatkinja za pristupanje EU. Europska unija često je reagirala kod pitanje teritorijalno-upravne organizacije no uvijek poštujući Ustave svake od njih.
No, kada je Republika Hrvatska u pitanju i njezin proces županizacije i metropolizacije ovde imamo problem s poštivanjem UstavaRH od strane same Vlade RH i Hrvatskog sabora. Europska administracija je u tom pogledu uradila i dalje radi svoj dio posla, a Deklaracija o statusu Dalmacije će kroz nekih 11-12 mjeseci biti upućena u proceduru Hrvatskog sabora. Međutim, Zakon o prijenosu nadležnosti s države na regije očigledno nije i neće biti prioritet Vlade RH. Dalmacija i europska administracija u ovom su procesu pokazale maksimalno strpljenje, a sad i iz Zagreba imamo uvjeravanja kako će taj proces uskoro biti okončan. Najgore je od svega što veliki mainstrem mediji cijelo vrijeme šute o svemu.
Je li na takvu dinamiku u procesu utvrđivanja zakona o nadležnostima možda utjecala i vaša udruga, odnosno tijelo koje vi vodite?
– Kao član Predsjedništva udruge i voditelj Izvršnog tijela za regionalnu i međunarodnu suradnju znam kako su članovi našeg predsjedništva odavno usuglasili poglavlja koja će se naći u Deklaraciji koja su se odnosila na njihove resore, a naši su se članovi također izjasnili kako će dati pozitivnu podršku i Deklaraciji i Zakonu o nadležnostima. Prema tome, Dalmatinski klub nije problem u tom procesu.
I za kraj ovog mini interviews, kako doživljavate aktualne optužbe za separatizam na račun svih onih koji će podržati Deklaraciju o statusu Dalmacije?
– Takve optužbe su neozbiljne i neodgovorne. Prošle su godine otkako su se u ljeto 1990. izvršile izmjene i dopune Ustava RH na neustavan i protuzakonit način čime su se ukinule Zajednice općina kao svojevrsni vidovi regionalizacije i decentralizacije. Prošle su godine otkako se u prosincu 1992. donio Zakon o lokalnoj samoupravi i upravi i Zakon o područjima županija, gradova i općina. Stoga je poprilično neozbiljno čin podrške vraćanja regionalizacije i decentralizacije komentirati na ovakav način. Ali, ovdje očigledno postoji sklonost prema izvrdavanju činjenica, obrnutoj psihologiji i zamjeni teza. Siguran sam u to kako nitko u Zagrebu ne misli kako je Dalmacija separatistička regija, kada je to u biti Slavonija. Sve je to poprilično napuhano zbog zlobno-infantilne igre gluhih telefona.
Praksa moderne Europe je takva da se dosljedno provodi načelo subordinacije, odnoso da se što veći dio vladinih ovlasti i nadležnosti spušta na što niži nivo što bliže građanima, što je i logičan proces, ali bolan i dugotrajan. Kada je Francuska krenula s procesom regionalizacije i decentralizacije tada znate koliko je sati. Taj proces traje i u Norveškoj, Švedskoj, Finskoj i mnogim drugim demokratskim europskim državama. Mislim kako takvih optužbi i etiketa ne bi bilo kada bi vlada ozbiljno stala iza projekta i poslušala stručnjake za lokalnu samoupravu koji govore kako je RH potrebno maksimalno 5 autonomnih regija i do 120 komunalnih općina. A ako neko ne shvaća politički značaj regionalizacije i decentralizacije, morao bi znati kako je vertikalna podela vlasti na nekoliko nivoa veoma bitna i zbog lakše mogućnosti pristupa europskim fondovima. Republika hrvatska ovako gubi tri petine sredstava iz tih fondova pošto zbog nepostojanja autonomnih regija nema ni uvjeta za usudjelovanje na natječajima.
Comments