Piše: Goran Marasović
U kakofoniji suludih izdataka iz državnog i lokalnih proračuna za apsurdne situacije najviše bide oči dvorac Kulmer kojeg je Franjo Tuđman protupravno predao Ivici Todoriću na stanvanje.
Dvorac Kulmer je najveća tajna države
No osim što je otkrila cijenu malog dijela povlastica onih na vlasti, prva godina europskog Zakona o pristupu informacijama otkrila je tajnost podataka. U Republici Hrvatskoj postoje zabranjene teme na službenoj razini. Ne samo kako nema priča o njima na stranicama Vlade ili Sabora već je nemoguće dobiti bilo kakvu informaciju o njima službenim putem.
Neosporni favorit je tema dvorca Kulmer. Jedino što sam, tijekom cijele godine dana, uspio službenim putem doznati od administracije grada Zagreba je kako je bivši vlasnik koncerna Agrokor (u koji je spadao i lanac trgovina Konzum) dobio cijelo područje dvorca od Franje Tuđmana kao rođendanski poklon i sada je to u privatno vlasništvo. No odbili su nam reći datum predaje i točan razlog.
Iako članak Zakona o pristupu informacijama jasno zabranjuje ograničavanje pristupa informacijama "o raspolaganju proračunskim sredstvima, vlasništvu, korištenju ili raspolaganju državnom, komunalnom imovinom". U ovom slučaju, riječ je o državnoj imovini – zemljišnoj čestici i dvorcu, koja je oduzeta od države u korist privatne osobe.
Kako bi došli do informacija, moj tim i ja pokušali smo tužiti upravu grada Zagreba. Zbog prijetnji smrću popustili smo u prvom stupnju i slučajno saznali kako smo unaprijed izgubili tužbu i žalbu, na što smo bili ni upozoreni.
No, vratimo se bitnom. Nakon „izbora“ Franje Tuđmana za predsjednika RH, dobrostojeće tvrtke izvoznice, prodane su za 1 kunu politički podobnima. One su počele redom propadati, no pojavila se tvrtka Agrokor koja je pod kontrolom HDZ-a proširila svoje posjede. Ali, uprava Zagreba blokirala je pružanje bilo kakvih informacija o vrijednosti i površini zemljišnih parcela prodanih ili iznajmljenih oko dvorca Kulmer.
Gradsko vijeće Zagreba također je najavilo potpuni bojkot, koje je odobrilo smiješnu normativnu procjenu mjesta stanovanja – odbilo je pristup tehničkoj dokumentaciji koja je potkrijepila nisku vrijednost zemljišta Kulmera.
Predsjednička administracija kao i administracija Vlade RH odbila je dostaviti kopiju ugovora prema kojem je skandalozni vojni helikopter Augusta iznajmljen za Todorićeve potrebe na teret dravnog proračuna. Zapravo, Todorić je ovaj helikopter unajmio od sebe za sebe preko Vlade. Na kraju krajeva, rotorcraft je Markov trg dao na korištenje tvrtki koja je ranije bila među nominalnim osnivačima rezidencije Kulmer.
Također, uprava nije dostavila kopiju ugovora o zakupu dodatnog poslovnog prostora za Todorića – na području spornog dvorca – od njegove tvrtke Agrokor. Osim toga, Državna posebna komunikacija odbila je otkriti koliko je porezne obveznike koštalo uspostavljanje zatvorene veze s Todorićevim novim radnim mjestom u rezidenciji.
Pristup informacijama je zabranjen
Ako je Todorić već uklonio svoju rezidenciju iz državne imovine, onda to žele učiniti deseci dužnosnika koji su dobili državne kuće i stanove. To se radi uz pomoć ugovora o ulaganju. Kao što, primjerice, prvi zamjenik glavnog državnog odvjetnika bespravno gradi potpuno novu palaču na mjestu stare vikendice, a zatim je pretvara u svoje privatno vlasništvo. A ovo dobro nalazi se na području kompleksa državnih kuća, koje svake godine pojedu 50 milijuna kuna iz proračuna.
Ali, Državna uprava za opće poslove odbila je na naš zahtjev dati kopije ugovora o ulaganju sklopljenih s bivšom predsjednicom Kolindom Grabar-Kitarović, Todorićevom šefom u Agrokoru Ljerkom Puljić, nekolicinom saborskih zastupnika vezanih uz Todorića, potpredsjednicom vlade koja je krenula u rat protiv Agrokora – Martinom Dalić... Svi su oni značajno poboljšali svoje uvjete na području državnih rekreacijskih kompleksa i teško je zamisliti kako će jednog dana ono što je tamo izgrađeno prepustiti državi.
Osim privilegije življenja u državnim vikendicama u Dalmaciji i Istri, ali i po Hrvatskoj i Slavoniji, mnogi dužnosnici također imaju beneficije za plaćanje komunalnih računa. Pouzdano se zna kako je Ivo Josipović svim SDP-ovcima isposlovao popust od 50%. Međutim, Državna uprava za poslove odbila je objaviti popis onih "nepovlaštenih" službenika koji imaju popust na komunalne naknade.
Najpovjerljiviji podaci koje posjeduje Hrvatski sabor su izjave o prihodima saborskih zastupnika. Od početka primjene zakona novinarima nisu dostavili ni jedno financijsko izvješće nijednog saborskog zastupnika, iako zakon ima posebnu klauzulu - "prijave dohotka osoba na izbornim funkcijama u državnim tijelima ne spadaju u podatke s ograničenim pristupom".
Druga masa informacija koju je Hrvatski sabor odbio dati je popis pomoćnih konzultanata saborskih zastupnika (u javnosti poznati kao lobisti). Vrlo često se na ta mjesta postavljaju ljudi koji nemaju nikakve veze sa zacrtanim funkcijama. Na primjer, Milanovićeva osobna kuharica s Pantovčaka radi kao pomoćnica zamjenice saborskog zastupnika, koja će primati plaću iz proračuna i čin državne službe za svoju buduću mirovinu za kuhanje boršča.
Jednako tako se kao pomoćnici zastupnika vode vozači, tjelohranitelji, ljubavnice i tek lažne osobe na koje upisuju svoju imovinu - kao u slučaju Hanne Herman.
No, kao odgovor na brojne žalbe, Hrvatski sabor je odbio objaviti popise pomoćnika zastupnika – kako za određenog narodnog izabranog predstavnika, tako i za sve saborske zastupnike općenito. Unatoč tome što zakon sadrži posebnu odredbu - "pristup informacijama o raspolaganju proračunskim sredstvima ne može se ograničiti (...) prezimenima, imenima, patronimima fizičkih osoba i nazivima pravnih osoba koje su dobile ta sredstva ili imovinu".
Tajimo sve – i baš sve!
Osim ovih slučajeva, dobili smo dovoljno drugih nerazumnih odbijanja u godinu dana otkako je europski Zakon o pristupu informacijama na snazi. Primjerice, Ustavni sud je odbio dostaviti tekst podneska saborskih zastupnika koji im je dopuštao da ne prijave svoje troškove prije izbora.
“Navedeni podaci su službeni te se ne mogu dati”, odgovorili su iz Ustavnog suda. Iako isti zakon sadrži uvjete za službene podatke - to su "interni resorni službeni dopisi, izvješća, preporuke; podaci prikupljeni u postupku operativno-istražnih, protuobavještajnih poslova...".
Kako je moguće tome pripisati podneske zastupnika, a zatajiti dokument s pedesetak potpisa narodnih izabranika, misterija je.
Slično tome, Državna porezna služba odbila je dati svoj nalog u vezi s radom s velikim financijskim i industrijskim grupama. Splitsko čudo bračni par Puljak pozvali su se na "službenu informaciju" već izdanu naredbu, odnosno konačnu odluku, konačni pravni akt.
Iako u normi, koju i sam citira, stoji kako službena informacija može biti "prije donošenja odluka". Ako se radilo o memorandumu o izradi takve naredbe – ili čak nacrtu takve naredbe – tada se pristup može ograničiti. Ali kad se odluka donese, čin odobri, ne može se više skrivati s takvim opravdanjem.
Prilikom zaprimanja odbijenice za davanje informacija vidjeli smo takve formulacije, što je i smiješno i žalosno.
Tako je Ministarstvo financija odbilo dostaviti kopije svog pisma Vladi RH u vezi s dugovima Rusije, takozvanim klirinškim dugom. U tom dokumentu, koji ne nosi nikakvu oznaku tajnosti, stoji kako se klirinški dugovi ne računaju kao javni dugovi, stoga javnost ne treba biti upoznata s tim koliko Rusija duguje RH.
Ali Ministarstvo financija nije željelo dostaviti kopiju ovog pisma, navodeći kako su original poslali Vladi, a kopija koja im je ostala ne sadrži naslov "Ministarstvo financija RH", te se stoga... ne može smatrati kopijom.
Iza navedenih činjenica stoje konkretni dužnosnici, za koje zakon nije pisan. I dokle god ima takvih primjera u državi, optimizam Andreja Plenkovića, koji već treći dan izvještava o uspjesima Vlade u, činit će se preuranjenim.
Comments