Piše: Stephan Ozsváth
Sjećanjem na „diktat mira“ iz Trianona, sporazuma potpisanog prije 104 godine, 4. lipnja 1920., mađarski premijer Viktor Orbán želi oko sebe okupiti naciju – i u Mađarskoj i u susjednim državama.
„Ne radi se o otkazivanju mirovnih ugovora ili crtanju novih granica“, kaže povjesničar János Rainer i nastavlja, „Za njega je spomenik iz Trianona prije svega mjesto gdje ljudi odaju počast žrtvenom mitu – naciji koja je pretrpjela toliko udaraca i još se uvijek drži zajedno. Vlada time slijedi unutarnjopolitičke ciljeve: nacija bi se trebala okupiti oko svog jedinog vođe – premijera Viktora Orbana.“
Spomenik na stotčetvrtu godišnjicu mirovnog sporazuma, koji je potpisan u drugoj godini nakon završetka I. svjetskog rata, mađarska vlada je platila 16 milijuna eura. To je neka vrsta rampe koja vodi u zemlju. Na mramornim zidovima su imena 12.500 općina koje su do 1920. godine pripadale Mađarskoj.
U dvorcu Veliki Trianon, u Versaillesu pokraj Pariza, delegacije sila Antante i Mađarske 4. lipnja 1920. zapečatile su smanjivanje nekadašnje kraljevine Ugarske na trećinu nekadašnje veličine. Velike površine, u kojima su većinom živjeli ne-Mađari, pripale su Austriji, Slovačkoj, Ukrajini, Rumunjskoj i tadašnjoj Jugoslaviji. Ali, više od tri milijuna Mađara odjednom su bili državljani drugih država.
„Povijest ne poznaje niti jednu naciju koja je preživjela takav gubitak krvi“, rekao je premijer Orbán u govoru naciji početkom 2020. godine i nastavio, „Danas, sto godina nakon smrtne kazne iz Trianona, mogu vam priopćiti: živimo, a Mađarska još uvijek postoji."
Dva milijuna Mađara u susjednim zemljama
Danas u susjednim državama živi oko dva milijuna Mađara, od kojih je većina u Transilvaniji u Rumunjskoj te oko 250.000 u Vojvodini. Orbánova vlada je među Mađarima u dijaspori stvorila stabilan skup glasača dajući im putovnice, odnosno dopuštajući im dvojno državljanstvo, što se u Bratislavi i Bukureštu promatra s nezadovoljstvom.
Tijekom pandemije coronavirusa mađarski ministar vanjskih poslova, Péter Szíjjártó podijelio je Mađarima u dijaspori zaštitnu opremu, jer je svaki Mađar odgovoran za svakog Mađara, kao što je navedeno u Ustavu Republike Mađarske iz 2012. U propagandnim video-snimkama primatelji su zahvaljivali vladi u Budimpešti riječima kako niti jedan virus ne može razdvojiti Mađare.
Nasuprot tome, bivši austrijski vicekancelar, Erhard Busek, koji danas vodi bečki Institut za podunavsku regiju i središnju Europu, kaže kako Trianon doduše jeste velika trauma Mađara, ali oni zaboravljaju kako tamo nisu živjeli samo Mađari. Mađarske stranke u Rumunjskoj i Slovačkoj sada adekvatno zastupaju interese te manjine. Vlada u Budimpešti pumpa milijune u njihovo obrazovanje, medije i sportske klubove – što je zapravo uplata na izborni račun Orbánove, populističko-desne, stranke Fidesz.
Mađar je onaj koga Trianon boli
Prema aktualnoj anketi Mađarske akademije znanosti, 84% od otprilike 1.500 ispitanika dijeli mišljenje kako je Mađar onaj koga boli Trianon, a 94% smatra kako je mirovni sporazum, koji se u službenim dokumentima naziva „diktatom mira", bio „nepravedan".
Reviziju granica žele desničarski ekstremisti, kao što je gradonačelnik Ásotthaloma, László Toroczkai, mjesta na granici sa Srbijom (Bački vinogradi), koji zahtjeva provjeru i reviziju sporazuma. Desničarska stranka Svjetski savez Mađara godinama prikuplja potpise za reviziju Trianonskog sporazuma.
Desničarske rock-grupe, kao što je Kárpátia, pružile su odgovarajuću glazbenu podlogu. „Nem, Nem, Soha" (Ne, ne, nikad) i „Tria-Nem“ (trostruko ne) međuratnog razdoblja ponovo se uzdiže u ritmu njihove glazbe. Molitva koju su učenici morali izgovarati za vrijeme vladavine autoritarnog međuratnog vladara Miklósa Horthyja: „Vjerujem u uskrsnuće Mađarske“ dio je njihovog scenskog nastupa. Oko Trianona je nastala ozbiljna revizionistička subkultura.
Kult Miklósa Horthyja
Tu revizionističku desničarsku subkulturu pripada i kult Horthyja, kojeg premijer Viktor Orbán naziva „izuzetnim državnikom". Horthy predstavlja odlučno djelovanje – i revizionizam.
Kako bi vratio područja koja su izgubljena 1920. Horthy se udružio s Hitlerom i kratkoročno bio uspješan: Mađarska je 1938. i 1940 dobila dio izgubljenih područja. Međutim, nakon Drugog svjetskog rata, sat je vraćen u 1920. Kenderes, horthyjevo rodno mjesto u istočnoj Mađarskoj, danas nudi „Horthy-ture", izlete koji vode do lokalnog muzeja.
To je dio protuljevičarske politike sjećanja, kaže švicarski povjesničar Christian Koller. Po toj logici je dobro ono što je nadvladalo Sovjetsku Republiku. Horthy je 1919. sa soldateskom pokorio pokušaj ljevičarske države koja je trajala 133 dana. Pritom su se dogodili i progoni – čega nema u trenutnoj politici sjećanja Viktora Orbána. Možda stoga, jer naglašava „crveni teror“ Mađarske Sovjetske Republike.
Tezu o Trianonu kao makinaciji stranih sila danas varira, jer Orbán često govori o „Bruxelleskom carstvu“ ili čak o „Bruxellesu – novoj Moskvi". Pored toga, uvijek ima sukoba sa susjednim državama: jezični spor s Ukrajinom, dvojno državljanstvo u Srbiji i zahtjev za autonomijom sekeljskih Mađara u Rumunjskoj. A u svakodnevici, za budimpeštansku vladu je najvažnije da politički profitira od nekadašnjih područja koja su izgubljena Trianonskim sporazumom.
„Iznenađujuće je što nalazimo zajednički jezik sa Slovačkom, s Hrvatskom i Slovenijom te djelomično sa Srbijom", rekao je Orbán 2020. u svom govoru o stanju nacije i naglasio kako čak može s tim državama stvoriti i saveze". Na primjer, onaj s četiri države Višegradske skupine (Mađarska, Češka, Slovačka i Poljska): blok zemalja članica EU-a koje su skeptične prema Europskoj uniji i snažno okrenute prema putinovoj Rusiji. Ipak, danas kada Poljska okreće novi list nakon izbora 2023., Orbán zna oplesti i po njoj.
Kada srce ne krvari
Trianonskim sporazumom Gradišće (Burgenland) je pripalo Austriji. Poslije referenduma 1921, grad Sopron je ostao u Mađarskoj.
„Da se pokazalo drugačije“, kaže Marianne Seper, „Sopron bi danas bio glavni grad, a ne Eisenstadt (Željezno)". Ali ona ne želi ništa mijenjati. Povlačenje granica ostavlja ljude bez korijena. Ovdje, blizu granice, imena mjesta su ispisana dvojezično.“
Ova Mađarica iz Gradišća vodi mađarsko kulturno društvo u Oberwartu. Seper predaje povijest i mađarski u lokalnoj mađarskoj školi. Glavna stvar koja je povezuje s Mađarskom je kultura.
„Kada sam se aktivno bavila folklorom, često smo bili pozivani na te trianonske proslave. Ali to je uvijek bilo vrlo nacionalistički“, kaže Marianne Seper.
I naglašava kako ona nema nikakve veze s tim što njezino srce tamo ne krvari za ujedinjenjem s Mađarskom. Polaznike njezine škole pokušava naučiti nečemu drugom: države koje započinju ratove za to poslije odgovaraju. I kako se mora čuvati mir. Na kraju, za nju je Trianon, ne tuga pregolema, već rođenje Lige Naroda, preteče Ujedinjenih naroda.
Kommentarer