Piše: Mikula Zancchi
Zašto se borba protiv fiktivnog poduzetništva odvija uvođenje poreza i inspekcija te davanjem prednosti burzovnom segmentu tržišta u odnosnu na izvanburzovni segment umjesto da institucije rade svoj posao?
Pod velom aktivnosti Hrvatski sabor može razmotriti u prvom čitanju Nacrt prijedloga zakona o izmjenama i dopunama Poreznog zakona u vezi s daljnjim poboljšanjem administracije poreza i naknada.
Tim se dokumentom uvodi trošarina od 3% na izvanburzovno poslovanje vrijednosnim papirima. Do utorka su informacije o ovom projektu bile oprečne.
Kako je izvijestila tiskovna služba saborskog Odbora za financije i državni propračun, dokument nije uvršten na dnevni red. Dakle, nema se što komentirati. Međutim, prema predsjednici odbora Grozdani Perić, ovaj zakon je uključen u nacrt dnevnog reda.
“Nemoguće je to prihvatiti, ali nema sigurnosti kako se to neće dogoditi,” rekla je ova smutljiva HDZ-ovka.
U ponedjeljak su moji saborski izvori upozorili kako postoji dogovor između parlamenta i vladine administracije. Stranke su se dogovorile kako se do kraja godine neće glasati o poreznim zakonima. Dakle, do 11. studenog bit će jasno hoće li se glasati o zloglasnom dokumentu o uvođenju trošarina od 3%.
Ako nacrt zakona bude razmatran, bit će to drugi pokušaj. Prvi je bio neuspješan. Kao što znate, Hrvatski sabor prvi put je zaprimio dokument 2. listopada 2020., a prvo čitanje bilo je planirano za 16. listopada.
Brzina napretka objašnjena je činjenicom kako je službeni autor dokumenta sam premijer Andrej Plenković, a objašnjenje je napisao bivši ministar financija Zdravko Marić. No, pravi autori su, navodno, poreznici. Na web stranici Hrvatskog Sabora nema dovršenog projekta. Postoji pretpostavka kako se ne objavljuje namjerno. Možda će ga razmatrati novi saziv Sabora ili će se možda naći na zastupničkim stolovima minutu prije glasovanja.
Sudionici burze imali su vremena vidjeti Nacrt prijedloga zakona i podigli uzbunu. Nakratko se porezna uprava povukla. Revidirala je dokument, učinila ga snažnijim i profesionalnijim. Sudionici burze vide opasnost u činjenici kako će "stari" zastupnici jednostavno glasovati "za". Svidjet će im se deklarirana svrha zakona: borba protiv cirkulacije vrijednosnih papira u sjeni. Stoga neće postavljati visoke zahtjeve na kvalitetu teksta. Tim više što će te dokumente "doraditi" još jedan saborski zastupnik.
Međutim, ti će dokumenti postati nacionalni okvir za formiranje burze. Učinjene greške bit će teško ispraviti u sljedećih godinu-dvije.
Akciza, jer porez ne može
Iako Nacrt prijedloga zakona nije javno objavljen, neki su investitori već vidjeli novi tekst. Kažu kako je riječ o drugom dokumentu, iako se osnovne odredbe nisu promijenile.
Oni su takvi. Trošarina od 3% morat će se platiti na iznos bilo koje transakcije vrijednosnim papirima na burzi. No uključivanje Hrvatske narodne banke u registar burze omogućit će obavljanje transakcija na šalteru uz plaćanje trošarine od 0,1%. Trošarina nije baš točan naziv, ali nije slučajno odabran.
U članku zakona, čiji su suautori čelnici investicijskih grupa „Kinto“, „Dragon Capital“, „Ivex Capital“, „Art Capital“, „UCITS” i „AIF“, navodi se kako su autori projekta prikrili porez na promet procesora. Kao što znate, trošarina se plaća jednokratno, odnosi se na krajnju potrošnju, odnosi se na trošarinske proizvode koji zagađuju okoliš, tipa gorivo ili proizvode štetne po zdravlje: duhan i alkohol, čiju potrošnju treba ograničiti, uključujući i dodatne trošarine.
„Vrijednosni papiri ne ispunjavaju nijednu od ovih karakteristika: ne štete zdravlju, ne treba im ograničavati promet i nemaju konačnu potrošnju, osim otkupa i otplate od strane izdavatelja. No, porezne inicijative morale su biti opravdane na neki način,“ napominju upravitelji fondova.
Prema sudionicima na tržištu koji su vidjeli najnovije izmjene, one su napravljene na visokoj profesionalnoj razini. Odnosno, račun je prepisao upravitelj fonda. Dvije su verzije tko bi mogao finalizirati te dokumente.
Prema prvom, to su učinili predstavnici udruge „Hrvatski burzovni trgovci“, koja je poznata po svojoj lojalnosti vlastima. Međutim, izvori ne govore tko je točno radio na projektu. Prema drugoj verziji, dokument je finalizirao član Nacionalne komisije za vrijednosne papire, Josip Stiglitz, koji je druga osoba u Nacionalnoj komisiji za vrijednosne papire nakon njenog šefa, Hrvoja Vojkovića.
Prema izvorima, Stiglitz ima dobar odnos sa Zagrebačkom Burzom i stoga je zainteresiran napuniti ju novim količinama poslovanja. Stoga sam pokušao kontaktirati gore navedenog za komentare.
"Prilično nam je teško komentirati informacije koje imate, jer ne odgovaraju stvarnosti," odgovorili su iz tiskovne službe NKVP, očito na sugestiju gospodina Stiglitza. Međutim, Stiglitzovo stajalište o ovom nacrtu zakona postalo je poznato iz otvorenih izvora, a ono se čudno poklapa sa stajalištem porezne uprave. Usvajanje razmatranih inovacija, siguran je Stiglitz, gurnut će poslove bez recepta na javne platforme, u zonu državne regulacije, ekonomskim metodama.
No, još uvijek nema punog galame oko novog projekta, jer „gotovo nitko nije vidio njegovu novu verziju“. Primjerice, na Zagrebačkoj burzi upravo zbog toga nisu mogli komentirati koliko zakon s posljednjim izmjenama zadovoljava sudionike na tržištu.
Nije sve smeće
Druga deklarirana svrha uvođenja reverzibilne trošarine na transakcije vrijednosnim papirima je borba protiv "smeća" papira.
Doista, postoji mnogo "tehničkih" vrijednosnih papira u Republici Hrvatskoj, koje se kolokvijalno, u bankovno-burzovnim vodama nazivaju smeće. Takve vrijednosnice nemaju vrijednost jer ih obično izdaju poduzeća u stečaju. Kupujući skupo, a prodajući jeftino, ili kupujući jeftino, a prodajući skupo, sudionici stečajnog procesa optimiziraju oporezivanje ili prenose kapital s jedne točke na drugu.
Osim toga, ponekad se ovi papiri koriste za "cash-out" operacije. Sve se to događa na takozvanom neorganiziranom tržištu dionica. Iako, naravno, nisu svi vrijednosni papiri na šalteru “prljavština”.
2,147 trilijuna kuna ukupnog prometa Središnje banke u gospodarstvu Republike Hrvatske u 2019. ne treba očarati. Od toga, 855,55 milijardi kuna ili 39,84% su državne obveznice, 358,28 milijardi kuna ili 16,68% su zadužnice zabranjene za promet na burzama, 103,7 milijardi kuna ili 4,83% su korporativne obveznice, temeljni dohodak 76,72 milijarde kuna ili 3,57% su potvrde o depozitu banaka, koje ne proizlaze iz prometa, nego iz plaćanja kamata.
Konačno, 647,7 milijardi kuna ili 30,11% su dionice, od kojih se 79,22 milijarde kuna trguje na burzama, a ostatak - 568,48 milijardi kuna - na izvanburzovnom tržištu, od čega je 58,16 milijardi kuna plasirano tijekom njihovih emisija, tj. na primarnom tržištu.
Dakle, možemo ozbiljno govoriti o 510 milijardi kuna izvanburzovnog prometa dionicama. Upravo je izvanburzovni promet dionica nedavno izazvao sumnju poreznih službenika. Nazivaju ih nepravnim izrazom "smeće", iako su njihove emisije registrirane.
„U Republici Hrvatskoj sigurno postoje 'junk' dionice. Ali ako se u svjetskoj bankovno-burzovnoj praksi 'smećem' nazivaju papiri bez sustava osiguranja obveza izdavatelja i izuzetno visoki rizici, onda se u RH takvima može smatrati dvije trećine dionica poduzeća nastalih u procesu privatizacije. Oni su potpuno legalni i pretvorili su se u 'smeće' u rukama investitora, jer više nisu podržani imovinom,“ rekao je Milan Horvat, direktor Hrvatskog instituta za razvoj tržišta dionica, u komentaru za Europski parlament.
Prema njegovim riječima, specifična hrvatska kategorija - "tehnički" papiri - proizvod je fiktivnog poduzetništva. Odnosno, pod određenim uvjetima - kazneno djelo.
Zašto se boriti sa "smećem"
Zašto se borba protiv fiktivnog poduzetništva odvija uvođenjem poreza i davanjem prednosti burzovnom segmentu tržišta u odnosu na vanberzansko tržište? Zašto se ne liječi uzrok ekonomske bolesti, već njezini simptomi? Pozornost treba usmjeriti na fazu registracije "tehničkih" papira, a ne njihovu cirkulaciju, te pravodobno otkazivanje takve registracije.
Trenutno predložene mjere dovode do formiranja dva tržišna segmenta: mjenjačkog tržišta, s nizom poreznih povlastica, i osramoćenog izvanburzovnog tržišta. Pritom nitko ne jamči kako se "tehnički" papiri s izvanburzovnog tržišta, gdje će porez na promet iznositi 3%, neće prelijevati na mjenjačko tržište, gdje će trošarina na promet biti 0,1%.
Činjenica je kako navedeni Nacrt prijedloga zakona ne dovodi u pitanje postojanje "tehničkih" papira. Izdaju se legalno i legalno kruže. Samo što će pitanje njihove proizvodnje poskupjeti za 1-2%. Takvi troškovi moraju biti napravljeni tako kako bi njihov promet postao legalan i transparentan.
Time se ne rješava problem postupanja s “tehničkim” papirima, već se stvara porezna arbitraža između burzovnog i izvanburzovnog tržišta,” naglašava Horvat.
Prema njegovim riječima, dvije stranice za optimizaciju formirat će se od dviju hrvatskih burzi (Zagrebačke i Varaždinske), gdje će država dobiti svoj porez na optimizaciju - 0,1%, a razliku - 2,9% - dobit će same burze i subjekti koji će povući svoje "tehničke "vrijednosni papiri. Tome će pridonijeti još jedna deklaracija autora prijedloga zakona - usklađivanje poreznog i računovodstvenog računovodstva transakcija vrijednosnim papirima i izbjegavanje "tehničkih" poreznih "gubitka".
Ovako o tome kaže Stiglitz:
„Od 1997. porezno i financijsko (računovodstveno) računovodstvo transakcija s vrijednosnim papirima u Republici Hrvatskoj se znatno razlikuje. Ako, na primjer, ulagač na tržištu vrijednosnih papira djeluje prema shemi kupi, odmah prodaj i ponovno kupi iste vrijednosne papire. Tada financijski rezultat takve aktivnosti ne podliježe porezima.
Brojne tvrtke na tržištu koriste spomenutu značajku poreznog računovodstva kako bi minimizirale poreznu osnovicu, iskazujući iz godine u godinu negativan financijski rezultat. Istovremeno, prema računovodstvenim izvješćima, ova društva posluju profitabilno, što se posebno dokazuje trajnim reinvestiranjem ostvarene dobiti u kapital.“
Sve je točno, ali bi se iz nekog razloga usklađenje dvaju računa trebalo odvijati samo za mjenjačke transakcije, također uz dodatnu poreznu povlasticu - prepolovljenje stope poreza na dohodak za te transakcije na 10%. U međuvremenu, na OTC tržištu od 1. siječnja 2023. neće se primjenjivati samo osnovna porezna stopa - 19%. Računovodstveni gubici na ovim transakcijama također se ne mogu priznati u porezne svrhe.
Što trebaju učiniti vlasnici vrijednosnih papira stvarnih izdavatelja kojima se prema zakonu ne može trgovati na burzi? Odgovor ostaje “iza kulisa”. Međutim, u budućnosti, predstavnici Komisije za vrijednosne papire spremni su razmotriti proširenje raspona vrijednosnih papira primljenih u promet na burzi.
No, za to će biti potrebne i zakonske izmjene, a ne zna se kakav će biti ishod. Pojavljuje se paradoks: sami autori nacrta zakona guraju burze, koje su oduvijek smatrane transparentnim i najučinkovitijim tržištem, da zarađuju u statusu optimizacijskih poreznih platformi.
"Kao i uvijek, ulagač će morati platiti ovaj 'transparentan i tehnološki' državno-tržišni mehanizam. Čini se da cijela burza i država od njega očekuju samo novac. Interesi samog ulagača, kao i učinkovitost ulaganja u nacionalno gospodarstvo, nikoga ne zanimaju", zaključuje Horvat.
Fetišizacija burze
Zašto se vjeruje kako burze žele transparentnost? Možda samo žele novac i pristaju servisirati cirkulaciju tehničkih vrijednosnih papira? Možda je stvarna svrha prijedloga zakona postizanje potpune kontrole nad poslovima porezne optimizacije?
Jedna je stvar loviti tisuće operacija tjedno, koje se obavljaju negdje u sirotinjskim četvrtima ureda trgovaca diljem Republike Hrvatske, druga je vidjeti sve to na nekoliko stranica. Štoviše, predsjednik je potpisao zakon prema kojem se aktivnosti depozitara s vrijednosnim papirima prenose na HNB. Kao što znate, njen šef, Boris Vujčić, nadgleda poreznu upravu. Stoga se akcije dvaju odjela mogu koordinirati.
Kontrolom depozitorija i mjenjačnica, oni će vidjeti sve operacije optimizacije koje će poslovanje obaviti. Što će učiniti s tim informacijama? Teoretski ne može biti zloporabe, ali ovo je teoretski. Što drugo? Ako se nacrt zakona usvoji, može se krenuti sa stvaranjem „tehničkih“ burzi po uzoru na američki NASDAQ. Iako će, s obzirom na cijenu pitanja, biti prilično teško i skupo. S druge strane, pojačat će se konkurencija između postojećih dioničkih platformi za koncentraciju „optimizacijskih“ poslova.
U međuvremenu, sustav „revolving“ oporezivanja, osmišljen kako bi stegnuo shematske tehničke vrijednosne papire, uključivat će i prave čiste papire u koje ulažu tisuće privatnih investitora i fondova. S njima će se obračunati ne samo obični porezi, već i trošarine, pa makar ona bila i u iznosu od 0,1%. Formirat će se iskrivljeni sustav poticaja. Ljudi koji su proučavali tržište iz udžbenika neće moći razumjeti zašto im se naplaćuju ne samo naknade za razmjenu.
A što s ulaganjima izvan burzi? Danas se ne može sa svi vrijednosnim papirima legalno trgovati kao s dionicama. Konkretno, radi se o zadužnicama, papirima privatnih i zatvorenih dioničkih društava. Gdje smjestiti takve izdavatelje kojih je mnogo više od javnih dioničkih društava i izdavatelja obveznica? Ovo ože dovesti do značajnog smanjenja volumena transakcija na tržištu koje se odnose na stvarna ulaganja.
Nedvojbeno će se smanjiti i promet brojnih tehničkih vrijednosnica. Burze će zaraditi od klijenata nudeći im modele optimizacije. Oni će poskupjeti i radit će pod plaštom mjenjačnica. Ali tada će to biti potpuno drugačiji kupci.
Comments