Piše: Antonio Marasović
Prošlo je nešto više od 10 godina od montiranog referenduma o odcjepljenu na ukrajinskom poluotoku Krim, čime je službeno počeo rat u Ukrajini koji traje do danas. Mnoge europske regije žude za slobodom. Koje su to?
Raspad SFR Jugoslavije, Sovjetskog Saveza i kasnije Čehoslovačke stvorio je brojne nove države u istočnom i središnjem dijelu Europe. Ali na zapadu kontinenta granice su bile kao urezane u kamenu. Bar na prvi pogled. Bilo je doduše organizacija koje su tražile odcjepljenje, neke od njih su bile i militantne, ali sa slabim učinkom.
Predstojeće izjašnjavanje o neovisnosti Škotske, koje je zakazano za 2027. godinu mijenja situaciju. London je već ponovio riječi koje je priopćio pred referendum 2014. kako će prihvatiti volju građana Škotske i, ako je potrebno, izdvojiti Škotsku iz Ujedinjenog Kraljevstva. Istraživanja javnog mnijenja pokazuju kako je pobjeda škotskih republikanaca sasvim moguća. Ovaj bi rezultat ulio novu snagu čitavom nizu pokreta za odcjepljenje u zapadnoj i središnjoj Europi.
U ovom trenutku čak 26 europskih regija, koje nikako nisu povezane ruskim utjecajem, sanja o odvajanju iz država u kojima se trenutno nalaze. U par crta opisat ćemo koje su to regije i njihove razloge za odcjepljenjem.
1. Oland (swe: Åland, fin: Ahvenanmaa)
Autonomna je i demilitarizirana finska regija čije je većinsko stanovništvo do popisa 1981. bili Šveđani. Åland je dobio svoju autonomiju i demilitarizirani status odlukom Lige narode 1920. godine. Ova regija ima visok životni standard i dobre životne uvjete bez obzira na geografski položaj u kojem se nalaze. Finska ovim otocima nudi sve što im treba, ali stanovnici su nezadovoljni prvenstveno jer se žele vratiti matici državi Švedskoj iz koje su izdvojeni 1560., a 1809. postali su dio ruskog carstva zajedno s Finskom. Odvajanjem Finske od Rusije 1917., Åland se također izdvaja iz Rusije i postaje dio Finske. Tijekom pregovora, Švedska nije uspjela vratiti sebi otoke, pa su do danas dio Finske.
2. Alzas (fra: Alsasce, ger: Elsàss)
Alzas je namjanja teritorijalna i kulturna zajednica u Francuskoj. Alzaški jezik dijalekt je švabskog jezika koji dominira zapadnom Njemačkom i dijelom zapadne Švicarske uz granicu s Francuskom. Više od 300 godina između Tridesetogodišnjeg rata i II. sv. rata, Alzas je bila najosporavaniji teritorij na europskom kontinentu. Danas Alzašani traže odcjepljenje od Francuske zbog francuske politike melting-pota (svi francuski državljani su Francuzi) i kako bi uspjeli iznjedriti vlastiti kulturni, ekonomski, socijalni, politički i drugi identitet. Bune i zato što se za svako pitanje od interesa za ovu regiju mora pitati Pariz.
3. Andaluzija (spa: Andalucía)
Najjužnija španjolska autonomna zajednica. Stanovnici Andaluzije ponosni su na svoju maursku prošlost koji su joj i dali ime Al-Andalus, a u gradovima poput Córdobe i dalje se mogu naći ostaci arapske kulture, poput palače Alhambra u Granadi. Vruća Andaluzija najveći dio svog BDP-a generira iz poljoprivredne proizvodnje uz rijeke Guadalaquvir, Guadalete, Odiel-Tinto i ostale. Dio BDP-a kojeg Andaluzija generira iz poljoprivrede jednak je udjelu BDP-a kojeg Kalifornija generira iz poljoprivrede (oko 20 000 eura/pc). Andaluzija ima najmanju stopu nezaposlenosti u Kraljevini Španjolskoj i najvišu stopu zaposlenosti. Andaluzijci ne pričaju mnogo o razlozima za odcjepljenje, ali se pretpostavlja kako bi mogli biti ekonomske prirode.
4. Aragon (spa i arg: Aragón, cat: Aragó)
Ovo je druga po redu španjolska regija koja zahtjeva odcjepljenje od Madrida. Od spajanja kastiljanskog i aragonskog kraljevstva 1590., jasna su trvljenja između Aragona i Castille. Nakon više od 430 godina, Aragon i dalje optužuje Madrid za krađu prijestolja i ubojstvo kralja, te nametanje kastiljanskog (španjolskog) jezika kao službenog u Aragonu. Aragonski se danas govori samo u malim zabačenim seoskim zajednicama na Pirinejima, a stanovnici tih mjesta sebe ne smatraju Španjolcima. Za vrijeme građanskog rata (1936.-1939.) i Francove fašističke diktature, Aragon je stao uz katalonske Republikance, a tako se drži i danas. Aragon podržava ideju o neovisnosti Katalonije i Baskije.
5. Baskija (bas: Euskal Herria, fra: Pays basque, spa: País Vasco)
Ovo je treća španjolska regija koja žudi za neovisnošću. Baskija se najvećim dijelom nalazi u Kraljevini Španjolskoj, a manjim u Republici Francuskoj. Baksijska nacija i baskijski jezik također su bili potiskivani za vreme Francovog režima. Baskija je ekonomski mnogo slabija od Katalonije, ali su zato tamošnji separatisti mnogo nasilniji. U borbi za neovisnost od Madrida E.T.A. je u zadnjih 50 godina ubila preko 800 ljudi. Doduše, taj se oslobodilački pokret prije 10-15 godina javno odrekao nasilja i predao oružje. No, zato španjolska policija i dalje hapse, premlaćuju i ubijaju sve one kojima padne na pamet odcjepljenje od Španjolske. Poznati lanac boutiuqea Zara je iz Baskije.
6. Bavarska (bav: Bavaria; ger: Bayern)
Veoma veliki broj Bavarca ozbiljno misli kako je osnivanje vlastite države pravi potez (62%, podaci Ipsosa za 2022.). Ova njemačka federalna jedinica na jugu države vjerojatno bi se mogla snaći odvojena od ostatka Njemačke. Bavarska govori različitim njemačkim od ostatka države, najveću površinu od svih njemačkih saveznih država, u njoj živi 13 milijuna stanovnika i ima najveći privredni rast u Njemačkoj. Kao i u drugim državama, to bogatstvo izaziva trzavice – Bavarci smatraju kako previše njihovog novca odlazi u zajedničku kasu. Doduše, ima i oštrijih stavova. Zbog identitetskih nesuglasica i otimanja njihovog gospodarskog bogatstva, Bavarci se zalažu izlazak iz Savezne Republike Njemačke.
7. Bretanja (bre: Breizh, fra: Bretagne, gal: Bertaeyn)
Bretanja je tradicionalna zemlja šest keltskih plenena, u jednom od njih nalazilo se selo kojeg Cezar ni drugi rimski vojskovođe nisu mogli pobijediti, a branio ga je njihov vođa Vencigentorix. Bretonski jezik i danas se može čuti na ulicama Nantesa, Rennesa, Bresta. Čak je Napoleon uživao u slušanju bretonskog jezika, dok ga moderni francuski nacionalisti ne mogu podnijeti. Glavni razlozi želje Bretonaca za izlaskom iz Francuske Republike proistječu iz činjenice što centralne vlasti odbijaju reunifikaciju Betanje i dodjeljivanje posebnog statusa ovoj zbilja posebnoj regiji.
8. Cornwall (cor: Kernow)
Cornwall je jedan u nizu keltskih nacija i jedna od domovina keltskog naroda uz Bretanju, Irsku, Man, Škotsku i Wales. Cornwall smatra jedinstvenu kulturnu baštinu i osebujnost Cornwalla jednom od glavnih vrijednosti svog područja. Cornwallski jezik, krajolik, identitet, političku povijest, obrasce naseljavanja, pomorsku tradiciju, industrijsko nasljeđe i nekonformističku tradiciju, kao neke od značajki koje čine njegovu "osobenu" kulturu. Na britanskom popisu stanovništva iz 2021., 71% stanovnika Cornwalla izjasnilo se kao kelti, odnosno Kornvolčani.
9. Flandrija (nl: Vlaanderen)
I na najnovijim parlamentarnim izborima u Belgiji, kao najjača stranka u Flandriji pokazala se Nova flamanska alijansa, koju predvodi Bart de Vever. On vjeruje kako je belgijska država pred raspadom i kako bi trebalo graditi samostalnu Flandriju. Separatizam u Belgiji prilično je neobičan – ako se odcijepi flamanski dio u kome se govori varijanta nizozemskog jezika, država će izgubiti preko polovine stanovništva, ali i privredne snage. Veliki problem bio bi status grada Bruxellesa u kome se nalaze sjedišta Europske unije i NATO-a. Neki već spominju i pripajanje frankofone Valonije Francuskoj, Luksemburgu, pa čak i Njemačkoj. Razlog flamanskog nezadovoljstva je to što Flandrija radi, a Valonija se gradi.
10. Frizija (fri: Frisia, ger: Friesland, nl: Fryslan)
Frizija je prekogranična, paneuropska regija koja se proteže od sjevera nizozemske do njemačke granice s Danskom. Tijekom zadnja dva stolječa, krilatica „Sloboda Friziji“ postala je glavna parola frizijskog pokreta za neovisnost. Problem Frizije je, baš kao današnje Dalmacije, rascjepkanost u 10 manjih područja, rascjepkanost između dvije države i postupno, ali sistematsko uništavanje frizijskog jezika. Bez jezika nema ni naroda, kaže stara izreka, pa je frizijska borba za neovisnost ostala samo razini za ravnopravnost jezika i ravnopravnost naroda. Zadnjih 40ak godina svijest o potrebi za neovisnošći u Friziji se ponovo budi.
11. Furlanija (fur: Furlania, ita: Friuli)
Furlanija je talijanska regija koja na istoku graniči sa Slovenijom. To je regija u koju su stanvnici svih krajeva bivše države rado išli u kupovinu tijekom ’70. i ’80. godina prošlog stoljeća. Zaseban furlanski jezik, koji je imao dosta utjecaja na sjeverne dijalekte dalmatskog jezika, prvenstveno na krčki i creški dijalekt, te povezanost s deizntegracijskim djelovima u bivšoj Jugoslaviji potakli su želju Furlanaca za odcjepljenjem od Italije. Problem je u tome što većina Furlanaca želi samostalnu Furlaniju, a ostatak želi neovisnost u sklopu padanske zajednice.
12. Galicija (gal: Galego, spa: Galicia)
Galicija je najzapadnija španjolska autonomna zajednica koja graniči s Portugalom. Sve do 15. stoljeća Galicija je bila portugalska kraljevina izdvojena od Lusitanije (Portugal). Nakon okupacije od strane Isabelle I. de Castilla, počinju se provoditi reforme koje će otjerati galicijske plemiće u Lusitaniju, a Galiciju prepustiti na mislost i nemilost Madridu. Od tada traje sukob na relaciji A Curuňa-Madrid. Konačna okupacija Galicije događa se 1833. i od tada vlast u Madridu pokušava suzbiti galicijski portugalski u ovoj regiji, što je na koncu uspjelo diktatoru Francu.
13. Južni Tirol (ger: Südtirol, lad: Süd Tyrol, tal: Alto Adige)
I ova je regija službeno unutar granica Italije, ali samo od kraja I. sv. rata. Ranije je bila dio Austrougarske monarhije. Nakon smrti talijanskog fašističkog diktatora Benita Mussolinija, Južni Tirol postepeno je dobivao sve veću jezičnu i političku ekonomiju. Stanovnici ove regije raspolagali su i dobrim dijelom sredstava skupljenim od poreza i činilo se kako sve teče glatko. Ali ekonomska kriza ponovo je probudila separatizam. Italija je, poslije Grčke, druga po zaduženosti u eurozoni i muče je velike privredne teškoće. Tirolci su imućni i ne žele se opterećivati problemima zajedničke talijanske države. Sve se glasnije čuje parola: Dalje od Rima. No, problem nije samo ekonomija, već i jezik. Tirolci se žale kako sve manje djece pričaju ladino, a to ih jako smeta.
14. Kanari (spa: Canarias)
Kanari su najjužnija španjolska autonomna zajednica i nalazi se svega 100 km zapadno od obale Maroka. Ovi vulkanski otoci, puni predivnih ptica živih boja (kanarinaca), ipak političke prilike mogu uništiti idilu ovih otoka. Prema zadnjoj studiji iz 2022. čak 77,8% stanovnika otoka izjasnilo se kao Kanarci, a samo 7% Španjolcima. Čak 58,8% onih koji su se izjasnili Kanarcima reklo je kako su za odcjepljenje, dok je 22% bilo protiv. Razlozi za odcjepljenje su: teror i pljačka od strane Madrida, vlada u Madridu se oglušila na zahtjeve za demilitarizacijom otoka, Madrid ne priznaje autonomni identitet otoka. Dovoljno za provesti referendum, ali tek nakon što se odcijepi neka od regija s kontinenta.
15. Katalonija (cat: Catalunya, occ: Catalonha, spa: Cataluňa)
Od okupacije Katalonije 1714. Katalonci vode borbu za neovisnost. Katalonsko ime zamalo je izbrisano iz povijesti, a katalonski jezik zabranjen je tijekom Francove diktature. Danas ova španjolske regija ima značajnu kulturnu i političku autonomiju i vlastiti parlament i vladu, ali za mnoge Katalonce to nije dovoljno. Oni žele vlastitu državu, prije svega iz ekonomsko-socijalnih razloga – jer s pravom smatraju kako Španjolska iskorištava njihovo bogatstvo. A tu su i ne male identitetske, jezične, kulturne, umjetničke i druge razlike između Madrida i Katalonije.
16. Korzika (cor: Corsiga, ita: Corsica, fra: Corse, lig: Corsega)
Korzika rodni otok Napoleona Bonapartea u ligurskom moru vječno rastrgan između Francuske, Italije i željom za neovisnošću. Francuska vlada protivi se potpunoj neovisnosti, ali je povremeno pokazala potporu određenoj razini autonomije. Na otoku postoji podrška prijedlozima za veću autonomiju, ali velika većina Korzikanaca radi na tome da otok dobije potpunu neovisnost. Neki su čak skloni sporazumu sličnom onome kakav ima Monaco. Tek nakon bombaških napada na zgrade vlade, premijer Lionel Jospin pristao je dati veću autonomiju Korzici. Korzikanska autonomija uključuje veću zaštitu korzikanskog jezika (Corsu), koji je pred izumiranjem.
17. Moravska (cze: Morava, ger: Mähren)
Češka zauzima Moravsku 955. godine. Česi i Moravci žive sretno i veselo u suživotu do 1526. kada izbija rat između katolika (Čeha) i protestanata (Moravaca). Nakon II. sv. rata, Moravska biva ukinuta, a regije i zemlje zamjenjuju oblasti (krajevi). Od tada do 1993. traje borba oko vlasti i posjeda. Procesom raspada Čehoslovačke, Moravska također traži status neovisne države, ali kako ranije nije bila federalna jedinica, već regija u Češkoj, ostaje bez prava na odcjepljenje. Sada Moravci traže ono što im nije dopušteno 1993. i smatraju kako je razdruživanjem Češke od Slovačke i Moravska trebala biti razdružena.
18. Oksitanija (fra: Occitanie, ita: Occhitania, occ: Occitania)
Oksitanija je povijesna regija koja obuhvaća dijelove Francuske, Italije, Monaka i Španjolske. Oksitanski politički pokret za samoupravu postoji od početka 20. stoljeća, a posebno od poslijeratnih godina. Velike demonstracije u Carcassonneu i Béziersu te festivali Estivada u Rodezu sugeriraju kako postoji oživljavanje oksitanskog jezika i kulture. Međutim, u Francuskoj oksitanski još uvijek nije priznat kao službeni jezik, budući da je status francuskog ustavno zaštićen od 1992. Oksitanski aktivisti žele da francuska vlada prihvati oksitanski kao drugi službeni jezik za sedam regija koje predstavljaju jug Francuske. Razlog za odcjepljenjem je jasan: identitetske razlike između Pariza i juga Francuske.
19. Padanija (ita: Padania)
Secesija sjevernih talijanskih regija u potpunosti je ekonomske prirode. Naime, tamo se nalaze najrazvijenije talijanske regije poput Lombardije, Pijedmonta, Veneto, Ligurija i Emilija-Romagna. Ovom srcu pobune protiv Rima, mogle bi se pridružiti i druge bogate industrijalizirane regije, poput Marche, Umbrije i sl. Mnogi građani u ovom dijelu zemlje vjeruju kako lijeni stanovnici na jugu žive na grbači marljivih sjevernjaka.
20. Savoja (arp: Savoue, fra: Savoie, ita: Savoia)
Savoja, povijesna je regija u zapadnim Alpama smještena na granici Oksitanije i Piedmonta. Od sredine 20. stoljeća regionalni pokreti pojavili su se u Savoji kao i u drugim povijesnim francuskim regijama. Savoja trenutno nema vlastitu regiju unutar Francuske i dio je regije Auvergne-Rhône-Alpes. Prema anketama provedenima 2022. godine, između 91% i 95% stanovništva bilo je za prijedlog o zasebnoj regiji Savoji, dok je 59% do 63% bilo za odvajanje od Francuske. Krajem 2023. Hervé Gaymard je zatražio da Savoja dobije poseban status, sličan nekim drugih francuskim regijama.
21. Sicilija (ita i sic: Sicilia)
Sicilija je najveći mediteranski otok i dom talijanske mafije smješten južno od talijanske čizme. Pokret za neovisnost ovog otoka osnovan je 1942., a nastavio je živjeti do danas. 2017. tri pokreta za neovisnost Sicilije spajaju se u jedan. Svi pokreti za neovisnost referiraju se na Sicilijansku večer kada je na uskrs 1282. Došlo do pobune protiv anžuvinske vlasti koja je otokom vladala 12 godina. U pokretu možemo naći sve: od komunista, socijalista, socijaldemokrata do ekstremne desnice koji ovaj otok vide kao svoj dom. Osim političke, pokret ima i kulturnu ulogu jer želi vratiti sicilijanski kao službeni jezik na otok.
22. Škotska (eng: Scotland, sco: Alba)
Okupacija Škotske od Velike Britanije traje već dobrih 300 godina. Unatoč tome što Škotska od devolucije (dodjela državnih ovlasti regiji) 1998. ima svoj parlament, svoju vladu, svoje sudove i predstavnika koji zastupa naciju unutar i izvan nje, Škoti se ne zadovoljavaju mrvicama. Nakon što je UK raspisalo referendum o izlasku iz EU (Brexit), Škotska je raspisala referendum o neovisnosti koji je bio blizu uspjeha da nije bilo malverzacija na biračkim mjestima, dovođenja birača iz Engleske i sl. Škoti su ustrajni u borbi za svoju neovisnost.
23. Šlesvig (den: Slesvig, fri: Slaswik, ger: Schleswig)
Šlesvig je najsjevernija frizijska regija i s Holsteinom najsjevernija njemačka savezna država. Želja za neovisnošću od Njemačke potaknuta je nakon plebiscita i posljedičnog ustupanja dijela zemlje Danskoj u kolovozu 1920. Stanovnici ove regije zalažu se za ujedinjenje svih šlesviških zemalja i odcjepljenje od Danske i Njemačke te ulazak u uniju s Frizijom, jer, kako kažu, nemoguće je živjeti u dvije države i govoriti dva jezika odvojen od matice.
24. Valonija (fra: Wallonie, nl: Wallonia)
Razlike između Flandrije i Valonije su ogromne. Dok su ideološke pozadine valonskog pokreta ideali Francuske revolucije iz 1789. dotle su flandrijske teme isključivo ekonomija. Za razliku od flamanske ideje, valonske ideje uglavnom su lijeve. Politička borba između Flamanaca i Valonaca počela je 1898. Glavna ideja valonskih pobornika neovisnosti je formiranje neovisne valonske države, prikladne da bude povezana s flamanskom državom i državom Bruxelles, ali integrirana u obrambeni sustav Francuske. No, imamo problem, to je rattachisme (ponovno vezivanje) koji zagovara odcjepljenje od Belgije i pripajanje Francuskoj.
25. Vels (eng: Wales, cym: Cymru)
Pokret za neovisnost prisutan je u Walesu od sredine 19. stoljeća, a stranka Plaid Cymru također se zalaže za ovo rješenje tijekom većeg dijela 20. stoljeća, otkako je osnovana 1925. U 21. stoljeću, pitanje velške neovisnosti postao je istaknutiji nakon povećane rasprave o drugom referendumu o neovisnosti Škotske. U 2017. postojali su planovi za održavanje drugog referenduma o neovisnosti Škotske, čelnica Plaid Cymru Leanne Wood rekla je da je potrebna nacionalna rasprava o neovisnosti Velsa. U srpnju 2020. Plaid je iznio prijedlog za raspravu o referendumu o neovisnosti Velsa. Razlog ovome je šikaniranje Velsa od strane engleske i nepriznavanja, sve brže rastućeg velškog jezika, kao službenog u ovoj naciji. Naime, u 10 godina broj govornika Velškog porastao je za 30%.
26. Jorkšir (eng: Yorkshire, york: Eorfowik)
Postoje brojne tvrdnje o posebnosti Yorkshirea, kao geografskog, kulturnog i političkog entiteta, a one su korištene kako bi se zahtijevala povećana politička autonomija. “Ima nešto karakteristično u samoj fizionomiji Yorkshiremana. On je puno više Danac ili Viking nego Saksonac. Obično je krupan i pošten čovjek, koji izgleda kao da bi se mogao pobrinuti za sebe i one koji ovise o njemu u hitnim slučajevima”, izgovorio je FW Moorman. Genetske i kulturološke razlike jedan su od glavnih razloga što 64% Jorkširaca čezne za neovisnošću od engleske krune, ostatak je povezan s ekonomskim razlozima.
Kommentit