top of page
Writer's pictureAutonomija Dalmacija

Tko će Dalmaciji prodavati vodu za piće

Piše: Tatjana Jurić

Naši dužnosnici imaju lošu naviku zanemarivati sve dobro iz socijalizma. Novi projekt Hrvatskih voda u startu je izložen sumnji kako će postati platforma profitabilnih poslova predstavnika bliskim vlastima.

U Republici Hrvatskoj je to već tradicija – ovdje se veliki novac zarađuje isključivo na prirodnim resursima te zemlje. Ali tržište minerala već je dugo podijeljeno, zemljište gotovo također. Što ostaje? Samo voda.


Krajem lipnja u Splitu je predstavljen nacionalni projekt „Hrvatskih voda” pod nazivom „Kvalitetna voda“. Prema planovima autora, ovaj će projekt obuhvatiti 15 najvećih gradova Dalmacije i sastojat će se od prodaje pitke vode iz posebnih aparata za vodu u blizini kuća. Voda će se uzimati iz arteških bunara i posebnim vozilima prevoziti do prodajnih mjesta.


Stvaranje mreže točaka za pročišćavanje vode planirano je u 15 gradova: Split, Zadar, Šibenik, Dubrovnik, Metković, Makarska, Solin, Trogir, Sinj, Knin, Omiš, Vodice, Imotski, Kaštela i Ploče. Ukupan iznos ulaganja potrebnih za provedbu projekta je 3 milijarde kuna (198.168,43 €). Udio rashoda iz državnog proračuna je do 35%. Rok implementacije mreže s točkama gdje možete kupiti čistu vodu je 5-6 godina. Ukupan broj objekata u mreži je 230.000. Ukupan broj novootvorenih radnih mjesta je oko 3.000. Izrada tehničko-ekonomske opravdanosti projekta državu je već koštala gotovo pola milijuna eura. Toliko je za razvoj projekta dobila njemačka tvrtka Eco-Holz Vertriebs GmbH.


Prema riječima voditelja nacionalnih projekata Vladimira Kasala, zbog klimatskih i razvoja turizma promjena dnevna potrošnja pitke vode u Dalmaciji iznosi 2,5-4 litre, što iznosi oko 1300 litara godišnje. Istovremeno, državi je preskupo popravljati sadašnje vodovode. Razina amortiziranosti vodoopskrbnih mreža do 2030. godine bit će 89%, a više od polovice njih bit će u havarijskom stanju. Stoga je vodu svrsishodnije podijeliti na vodu za piće i vodu za kućanstvo.


Preliminarni trošak vode iz aparata za vodu trebao bi biti 40 lipa (0,053 €) po litri. Trenutno je najavljeno sudjelovanje države u projektu od 35%. No, nije jasno što će država dobiti od tih 40 kopejki na izlazu.


- Država može sudjelovati u projektu ne nužno novcem, već i dodjelom zemljišta i struje. Sve će ovisiti o lokalnim jedinicama, - objasnio je Kasalo, – Imamo malo iskrivljen koncept profita. Država će imati transparentno poslovanje i prihode u obliku poreza. Dalje, svaka lipa koja počne raditi u gospodarstvu otvara nova radna mjesta.


Što se tiče protivljenja nekih tvrtki koje već rade na tržištu flaširane vode, Kasalo je rekao kako je svaki nacionalni projekt protiv nečijih interesa.


– Vjerujem kako velike tvrtke mogu razvijati poslovanje u tom smjeru. Ne možemo ostaviti 90 posto stanovništva bez kvalitetne vode zbog tih tvrtki, istaknuo je.


Unatoč tome što se projekt provodi gotovo kao humanitarni projekt, uz obećanje besplatne kvalitetne pitke vode za vrtiće i bolnice, nekako pokriva samo najveće gradove. Nitko neće dovesti vodu u selo. Naravno, nijedan seljak neće platiti vodu 40 lipa. Ali građani se mogu natjerati neka to učine, čak i ako za to moraju isključiti vodu nekoliko puta dnevno.


Srpsko-komunistička prevara

Kao što znate, hrvatski dužnosnici imaju lošu naviku otpisivati sve dobro što se dogodilo za vrijeme socijalizma. Za sve su nam krivi Srbi i komunisti, ne mi sami sebi. Ali, kad smo već kod Srbije…


Prije nekoliko godina Srbi su imali veliki skandal zbog programa pročišćavanja vode za piće. Projekt „Čista voda“ bila je stranački projekt SNS-a, kojeg je pokrenula tadašnja predsjednica Skupštine RS, Maja Gojković, na kongresu stranke 2006. godine. Od 2008. godine ovaj se program pretvorio u državni program s proračunom od 20 milijardi dinara godišnje.


Pobjednik natječaja SNA-a u okviru programa „Čista voda“ bio je izvjesni ruski profesor Petryk, koji je navodno izumio nanofiltere za vodu. Ti su filteri naširoko korišteni u ruskom federalnom programu sve dok nije postalo jasno kako od njih nema nikakve koristi. Da su filteri samo uništili strukturu vode, a umjesto „Živa voda“ (kako se projekt zvao) izašla je mrtva. U Srbiji je izbio ludi skandal.


Gojković je optužena kako je imala zajednički posao s Petrykom i na taj način prala proračunska sredstva. Srpska Skupština je čak stvorila istražnu komisiju o ovom pitanju, a svemu je uredovao i tadašnji premijer Aleksandar Vučić.


Nakon inspekcije postalo je jasno kako je voda nakon Petrykovih filtera pitka, ali u njoj nema nanočestica. Program je potom predan „Srpskom vodnom društvu“. Predstavnici Nacionalnog projekta odmah su izjavili kako neće imati Petrykove filtere. Štoviše, još nije poznato koji će se sustav za filtriranje vode koristiti.


Osim korištenja lažnih tehnologija, Nacionalni projekt ima još jednu prijetnju.


Čiji je start-up?

Zapravo, nacionalni projekt pruža win-win platformu za pokretanje nečijeg posla. Uostalom, očito je kako će tvrtka koja prva uđe na ovo tržište, i to uz potporu države, dobiti vrlo veliki bonus u razvoju poslovanja. Stoga je bitno pobliže pogledati one koji već stoje pored ovog projekta.


Trenutno je glavna inspiracija projekta „Kvalitetna voda“ koji prodaje artešku vodu pod robnom markom „Jana“.


Prema riječima konzultanta Nacionalnog projekta i jednog od predstavnika kampalje „Ključ zdravlja“ Nikola Dolić, ideja za posao posuđena je iz ruskog časopisa Forbes, koji je opisao iskustvo lokalnog poduzetnika Vasiliya Zonova. U Rusiji je projekt uspješno proveden u 78 gradova.


Prema Doliću, posao nije lak, a tvrtka stavlja više od pola milijuna kuna u državni proračun za dovođenje jednog kamiona s vodom u zemlju.


- Za dobivanje dozvole za vađenje vode potrebno je šest mjeseci do godinu dana, dok se u Zagreb moralo putovati 2-3 puta mjesečno. Trebalo nam je i do 9 mjeseci kako bi dobili zemljište za kioske. Osim toga, na području bivše države nije postojala tehnologija vozila koja bi mogla očuvati kvalitetu vode. Opremu je trebalo kupiti u Njemačkoj, - požalio se.


Zasad je ono što „Ključ zdravlja“ provodi u RH njihov pojedinačni poslovni projekt bez sudjelovanja države i „prvi pokušaj takvog poslovanja u 'Južnoj Hrvatskoj'“.


Na pitanje kolika je vjerojatnost kako će „Ključ zdravlja“ nastaviti sudjelovati u nacionalnom projektu „Kvalitetna voda“, Kasalo je odgovorio:

"U svakom slučaju, oni će nastaviti surađivati ​​kao stručnjaci, ali također očekujemo kako će tvrtka sudjelovati u ovom projektu".


Pa da vidimo tko je kustos Nacionalnog projekta.


Dakle, kampanju „Ključ zdravlja“ pokrenuli su Ana Lovrin (bivša ministrica turizma) i Franjo Gregurić (bivši premijer). Kampanja ima iznenađujuće velik statutarni fond - više od 21 milijun kuna, od čega 6,4 milijuna pripada Lovrin, a 14,9 milijuna Greguriću. Tu je i tvrtka „Ključ zdravlja – Dalmacija“, gdje su isti Lovrin i Gregurić i već spomenuti Nikola Dolić suosnivači. Potonji je, inače, lani postao zastupnik u gradskom vijeću grada Sinja iz redova MOST-a.


„Autonomija“ se obratila Greguriću s pitanjem posjeduje li imovinu u kampanji „Ključ zdravlja“. Nije negirao upletenost u ovu imovinu. Umjesto toga, pozvao se na odluku Vlade od 30. listopada 1991. (dakle, dok je bio na vlasti) o povjerljivosti podataka o obrazovanju, bračnom statusu, religioznosti, zdravstvenom i imovinskom stanju te odbio nastaviti razgovor.


Općenito, vrlo je malo informacija o Greguriću. Poznato je da je rođen u Loboru, 12. listopada 1939.) i kako je u Zagreb došao 1989. iz Beograda. Bio je podpredsjednik Vlade od 8. studenog 1990. do 17. srpnja 1991., kada postaje premijer. Na čelu vlade ostaje do 12. kolovoza 1992. nakon izlaska iz Vlade nestaje iz očiju javnosti.


Zadranka Ana Lovrin je bila ministrica pravosuđa u vladi Ive Sanadera. Poznata je otvorenju porno kluba u Zadru kada je izjavila, citiram: „Ovo je dobro za hrvatski turizam. Ovakvih klubova trebalo bi biti više po hrvatskoj obali.“ Članica je HDZ-a od 1993., obavljala je brojne dužnosti u Zadru, čak je kratko vrijeme bila gradonačelnica Zadra. Građani Zadra je sumnjiče kako je, zajedno s Božidarom Kalmetom, upletena u razne malverzacije po pitanju ostavinskih prava.


Sve u svemu, tako je Nacionalni projekt „Kvalitetna voda“ od samog početka izložen sumnji kako će postati platforma za razvoj superprofitabilnog biznisa predstavnika bliskih vlastima.

6 views

Recent Posts

See All

Opmerkingen


bottom of page