Piše: Marita Vastić
26 godina živim u Francuskoj i ne vidjeh nikada nigdje niti jednog jedinog šaltera. A prije neku godinu sam saznala kako ni u drugim državama Zapadne i Sjeverne Europe ne postoje šalteri.
Štoviše, u Švedskoj naplaćuju penale ukoliko se na nekom od šaltera pojavite s računom u rukama i željom da ga platite onako direktno. Drugim riječima, efikasnije je da u Zapadnoj i Sjevernoj Europi dokumente vadite online, a jeftinije je ako račune plaćate, isto tako, putem interneta. A ako baš želite na šalter – to će vas koštati dodatnih 5€! Kakve čudne države i čudni zakoni, bože me sačuvaj!
Kad sam tek došla u Francusku, moj brat i ja smo tražili najbližu policijsku upravu kako bih prijavila boravište. Tada sam živjela u Trappesu, općini 30ak kilometara od Pariza, koja isto tako pripada regiji Île-de-France. Kad sam napokon našla zgradu policije, nisam vidjela niti jedan šalter. Pitali smo gdje prijaviti boravište, a visoki tamnoputi nabildani policajac mi je rekao u svome kvartu. A koji je moj kvart pitali smo. Tada smo ušli u ćakulu i čovjeku nije bilo jasno kakve veze policija ima s prijavom prebivališta.
U toj uvrnutoj državi, majci veneričnih bolesti i mnoštva socijalnih i kulturnih revolucija – Francuskoj, nema redova ispred šaltera, jer šalteri ne postoje. Iz moga iskustva možeš čak naručiti preko Interneta, tada 1995. preko kvartovskih matičnih ureda, a svi dokumenti se prosljeđuju javnoj upravi, ili javna uprava dostavlja korisniku u elektronskoj formi. Čak i upisati dijete u vrtić, te testovi za upis djece u vrtiće i škole obavljaju se preko mreže!
I Sjedinjene Države su, kao što zna svaki naš pošteni stanovnik Balkana, u koje ubrajam uvrnute putinofili, odnosno rusofile, koji se zadnja dva tjedna svim silama trude “objasniti” kako je Amerika em zla em blentava država koja je uvukla Ukrajinu u rat s Rusijom zbog nacističko-imperijalnih težnji Joea Bidena. Ni u takvim Sjedinjenim Državama, ne postoje šalteri, odnosno sve su rjeđi, što je nepismenim Balkancima smrtni grijeh. Jedan moj dragi prijatelj koji je dobio američko državljanstvo bez problema i začas se amerikanizirao, valjao se od smijeha kad sam mu, usred San Francisca, pokazala uplatnicu, onu našu, pravu, balkansku, posebnu.
„To još uvik postoji,“ pitao me začuđeno. „Nego šta nego postoji. Nikad ih Balkan neće nikad ukinut,“ odgovorila sam i objasnila tko mi ju je poslao.
I njemu i onim Francuzima, a pogotovo Šveđanima uzalud sam pokušavala objasniti koliki je užitak popunjavanje uplatnica tako što potrebne brojke prepisuješ s nekog mačanog papira koji već desetljećima stoji zalijepljen na zidu neke pošte ili banke. I ono predugo čekanje u redovima da dođeš do šaltera i onda ti šalteruša kaže: “Kriv ti je model.”
Pojma oni nemaju kakvo je to nezamjenljivo zadovoljstvo kad skupiš sve papire koje ti žena na šalteru rekla da trebaš skupiti, pa dođeš sa svime i ona ista ti kaže: “Fali ti još jedan papir!”. Koji sad kurčev papir fali kad si skupija sve što je rečeno, a ona će na to: “Pa taj se papir podrazumijeva. Ne možete ni na zahod bez njega.” I onda sve iz početka, ali ne... jer je Izvod iz knjige rođenih stariji od 6 mjeseci. “Koji kurac sad to! Pa rodila sam se jednom ka šta ću i umrit jednom, koji klinac mi triba izvod svakih 6 miseci!”
S užasom u očima čudili su se ti naturalistički i naturalizirani zapadni i sjeverni nesretnici kada sam im opisivala kako na Balkanu penzioneri uvijek kad dođe vrijeme za mirovinu stoje u kilometarskim redovima ispred banaka i poštanskih ureda, i u miru i redu, u koloni jedan po jedan, čekaju kako bi podignuli svoj zasluženi mjesečni zalogajčić.
„Pa zašto do vraga crnoga ne koriste debitne, bankovne ili klupskekartice,“, začudiše se ovi dekadentni zapadnjaci i sjevernjaci. „Zato što bankomat može progutat karticu! A vole osjetit teksturu novčanica pod prstima,“ ponudila sam im realan odgovor, a oni su me počeli ismijavati.
Čak su rekli kako su Balkanci očito neradnici koji nemaju pametnija posla nego stajati u nepregledno dugim redovima. Ta u Zapadnoj i Sjevernoj Europi više ne koriste ni kartice, jer sve plaćaju putem mobitela. Aj ti Balkancu dokaži kako se može plaćati putem mobitela. Njima mobitel služi samo za širenje antidalmatske propagande.
Nije mi bilo pomoći ni kada sam im pokušala objasniti kako Balkanci ne vole kupovati preko Interneta, jer se svaki prosječan stanovnik svake od državica nastale raspadom Jugoslavije sto puta suočio s beznađem ispred PC-ja i očajničkim pitanjem: „Vidi šta mi je sad uradio!“ Oni na Zapadu ne znaju kako kompjutori vrebaju priliku kako bi napakostio Balkancima i preoteo im prijestolje vladara svijeta. Oni na Zapadu, drugim riječima, nemaju pojma ni o čemu!
A zašto nemaju pojma? Zato što su otuđeni! Zato što se ne druže, već samo: posao-kuća, kuća-posao! Pa ako već previše rade, onda bi barem sebi mogli priuštiti zadovoljstvo čekanja u redovima pred šalterima. Jer tu, u tim redovima, događa se socijalizacija, počinju prava i velika prijateljstva i održavaju se postojeća. Nije jedanput bilo da su u redovima pred šalterima začete i besmrtne ljubavi. A bivalo je i seksa, čula sam! Teško da ima išta erotičnije od scene negdje s početka mjeseca kada se u glavnoj pošti u Splitu okupi i staro i mlado, i kuso i repato, s osmjehom na usnama i plamenom u očima! Teško da postoji veći autoritet od šalterske službenice, koja će samo rijetke i posvećene počastiti osmijehom, osmijehom koji ne blijedi iz sjećanja.
I kao što teenageri lijepe postere po zidovima i vratima svojih spavaćih soba, tako starčići s osmijehom na usnama ulaze u svoje kuće jer su vidjeli najdivniju šalterušu u gradu i još k tome podigli mirovinu – i to u gotovini. DI ćeš boljeg osjećaja. Da su u snazi i da biološki sat nije uradio svoje, mogli bi komotno u WC pa zašlajfat malo i poprskat cijeli zid.
Na Balkanu na žalost nitko ne naplaćuje penale onima koji i po kiši i po buri stoje u redovima. A u Švedskoj im naplaćuju jer je namjera švedske države jasna: od ljudi napraviti robote! U Švedskoj su dakle kompjuteri i roboti odavno zavladali, a ljudska vrsta je toliko zaglupila da toga više nije ni svjesna! A Francuskom i Amerikom, kao što odavno znamo, vladaju kojekakvi matrixi.
Ali, Balkanci se neće dati! Sve dok je HDZ-a, SDP-a i drugih antidemokratskih stranaka u RH, te SNS-a DS-a i drugih antidemokratskih stanaka, te uhljebničkih i izmišljenih radnih mjesta – Balkan se neće dati. Iako zapad i sjever poturaju elektronsko bankarstvo i elektronsku upravu, iako je čak i jedan (doduše mizeran) broj ljudi s Balkana ovladao ovim đavolskim vještinama, čitava masa naših građanki i građana nastavit će se kotrljati prema šalterima i nikad pokleknuti neće! Jer koja digitalizacija, koji bakrači!
留言