Piše: Goran Marasović
Vlada Republike Hrvatske najavila je uvođenje poreza na nekretnine, oporba i ekonomski stručnjaci bune se protiv uvođenja ovog poreza zbog selektivnog odabira onih koji bi taj porez trebali plaćati. Kakvo je stanje u Dalmaciji?
Porez na imovinu, kao oblik javnog prihoda, prisutan je u Dalmaciji od davnih vremena, iako se njegov oblik i način primjene mijenjao kroz različite povijesne epohe. Tijekom razdoblja Mletačke Republike, porezi na zemlju i nekretnine igrali su ključnu ulogu u prikupljanju sredstava za javne svrhe, uključujući izgradnju fortifikacija, održavanje sigurnosti i poticanje trgovine. Imovina u priobalnim gradovima Dalmacije bila je posebno oporezivana zbog strateškog položaja i trgovačkog značaja.
Za vrijeme Napoleonove uprave u Dalmaciji, porez na nekretnine plaćali su samo oni koji su živjeli u bogataškim kućama, vilama i u gradovima, dok stanovnici gradova i sela koji su živjeli u sirotinjskim kućama nisu plaćali ovaj porez. Ovim se porezom nastavila praksa iz doba Mletačke Republike. Prikupljenim sredstvima sređivali su se gradski i seoski prostori, otvarale škole, bolnice, knjižnice i drugi objekti od javnog značaja. Zanimljiv je podatak kako je i crkva morala plaćati porez na nekretnine. A prvi put je uveden prototip onoga što danas zovemo katastar.
U Austro-Ugarskoj Monarhiji, sustav poreza na imovinu postao je sofisticiraniji. Zemljišni katastar, uveden u XIX. stoljeću, omogućio je preciznije praćenje zemljišta i nekretnina, što je bilo ključno za pravedniju raspodjelu poreza. No, unatoč naporima vlasti, često su postojali problemi s preciznim procjenama vrijednosti nekretnina, a ruralno stanovništvo u unutrašnjosti Dalmacije često se suočavalo s poreznim opterećenjima koja nisu odražavala stvarnu vrijednost njihovih posjeda.
Danas je porez na imovinu u Republici Hrvatskoj, uključujući Dalmaciju, tema koja izaziva brojne rasprave među ekonomistima, političarima i građanima. Trenutno se primjenjuje porez na kuće za odmor, koji se naplaćuje po kvadraturi i lokaciji objekta. Ovaj porez je posebno važan za dalmatinske općine i gradove, budući kako su mnogi strani i domaći vlasnici nekretnina u regiji, koja je zbog svoje obale i turizma postala atraktivna destinacija za ulaganja u nekretnine.
Porez na kuće za odmor razlikuje se po visini ovisno o lokaciji nekretnine, pri čemu su općine i gradovi na dalmatinskoj obali, poput Dubrovnika, Šibenika, Splita, Zadra i atraktivnih otoka, često u višim poreznim kategorijama. S obzirom na atraktivnost lokacija, ovi porezi predstavljaju značajan prihod za lokalne proračune. Međutim, mnogi smatraju kako je sustav zastario i kako ne uzima u obzir specifične okolnosti suvremenog tržišta nekretnina.
Kada govorimo o stambenim jedinicama koje nisu kuće za odmor, Republika Hrvatska još uvijek nema cjeloviti porez na nekretnine kao što je to slučaj u mnogim europskim zemljama. Porez na nekretnine bio je predložen više puta, no njegova implementacija nailazila je na snažan otpor zbog straha od dodatnog poreznog opterećenja građana, ali i kompleksnosti samog tržišta nekretnina, pogotovo u turistički razvijenim regijama kao što je Dalmacija.
Problemi i izazovi
Jedan od glavnih problema s postojećim sustavom poreza na imovinu u Dalmaciji je nedostatak točne i ažurirane evidencije o stvarnim vlasnicima i vrijednostima nekretnina. Mnogi vlasnici nekretnina, posebno u ruralnim područjima, nisu adekvatno evidentirani u zemljišnim knjigama. Također, nasljedno pravo, koje je često složeno i nerazriješeno, dovodi do toga da mnoge nekretnine nemaju jasnog vlasnika, što komplicira oporezivanje.
U Dalmaciji je također specifičan problem velik broj napuštenih kuća i zemljišta, posebno u manjim priobalnim i otočnim mjestima. Ove nekretnine, često naslijeđene od iseljenih obitelji, stoje neiskorištene i ne donose prihod lokalnoj zajednici, dok u isto vrijeme stvaraju trošak u održavanju infrastrukture. Jedan od prijedloga bio je uvođenje viših poreza za napuštene nekretnine, kako bi se potaklo vlasnike da ih obnove ili prodaju.
Turizam igra ključnu ulogu u dalmatinskom gospodarstvu, a tržište nekretnina izravno je povezano s turističkom industrijom. Mnogi stanovnici Dalmacije iznajmljuju svoje nekretnine turistima tijekom ljetnih mjeseci, čime ostvaruju dodatni prihod. Porezi na kuće za odmor i najamnine važni su izvori prihoda za lokalne samouprave, ali mnogi smatraju kako trenutni porezni sustav ne osigurava pravednu raspodjelu poreznog tereta.
Uvođenje cjelovitog poreza na nekretnine moglo bi imati dalekosežne posljedice po dalmatinski turizam. Dok bi oporezivanje luksuznih vila i apartmana moglo donijeti značajan prihod, postoji zabrinutost kako bi dodatno porezno opterećenje moglo obeshrabriti investitore i vlasnike nekretnina, posebno strane državljane koji sve više ulažu u dalmatinsku obalu. S druge strane, zagovornici uvođenja poreza na nekretnine smatraju kako bi se prikupljenim sredstvima mogla poboljšati infrastruktura i kvaliteta života lokalnih stanovnika, koji često osjete negativne strane turističke sezonalnosti.
Negativan utjecaj na socijalno stanje
Porez na imovinu, osobito ako bi se uveo cjeloviti porez na nekretnine, mogao bi imati značajan negativan utjecaj na socijalno stanje stanovništva u Dalmaciji, posebno među starijom populacijom i građanima s nižim prihodima. Dalmacija je regija u kojoj su mnoge obitelji naslijedile nekretnine kroz generacije, često bez namjere da ih prodaju ili komercijalno iskoriste. Ove obitelji, posebno u gradovima, ruralnim dijelovima i na otocima, suočile bi se s novim financijskim opterećenjem, iako nemaju stabilan ili dovoljan prihod koji bi im omogućio redovito plaćanje poreza na imovinu.
Starija populacija, koja često posjeduje nekretnine, ali živi od skromnih mirovina, može biti posebno ugrožena. Uvođenje poreza na imovinu moglo bi značiti kako bi stariji vlasnici nekretnina morali prodati svoju imovinu kako bi podmirili porezne obveze, što bi moglo dovesti do destabilizacije njihovog života i gubitka socijalne sigurnosti. Mnogi od njih su naslijedili nekretnine koje su danas možda vrijedne zbog turističkog rasta, ali realno nemaju dovoljno sredstava kako bi plaćali dodatne poreze. To može dovesti još masovnijeg iseljavanja iz Dalmacije ili prodaju naslijeđene nekretnine, čime se narušava obiteljska stabilnost i kulturni kontinuitet.
Još jedan problem odnosi se na socijalnu nejednakost. Porez na nekretnine, bez progresivnog sustava oporezivanja koji bi uzeo u obzir ekonomski položaj vlasnika, mogao bi dodatno produbiti jaz između bogatih i siromašnih. Vlasnici luksuznih vila i apartmana na atraktivnim turističkim lokacijama, koji su često strani državljani ili bogatiji slojevi društva, ne bi osjetili veliki utjecaj ovog poreza u usporedbi s lokalnim stanovništvom. Mnoge obitelji s nižim prihodima, koje posjeduju stare kuće ili zemljišta, ne bi mogle lako podnijeti dodatno porezno opterećenje, dok bi imućniji vlasnici nekretnina mogli porez jednostavno uključiti u svoje troškove poslovanja ili investiranja.
Utjecaj na Lokalnu Zajednicu i Demografske Promjene
Socijalne posljedice poreza na imovinu mogle bi se dodatno odraziti na lokalne zajednice u malim priobalnim i otočnim mjestima. U mnogim takvim mjestima, stanovništvo se već smanjuje zbog iseljavanja mladih u potrazi za boljim poslovnim prilikama. Uvođenje dodatnih poreza moglo bi pogoršati ovaj trend, prisiljavajući lokalne obitelji na prodaju svoje nekretnine investitorima ili turističkim kompanijama, što bi rezultiralo dodatnim depopulacijskim problemima.
Mnogi otočani, koji žive od sezonskog turizma ili poljoprivrede, već se bore s visokom cijenom života zbog turističkog pritiska na lokalnu infrastrukturu i usluge. Dodatni porezi na imovinu bi za njih predstavljali još jedno financijsko opterećenje, što bi moglo potaknuti masovno iseljavanje iz tih područja. Ova bi situacija mogla dovesti do demografske krize u dalmatinskim ruralnim područjima, gdje bi sve više nekretnina prelazilo u ruke stranih vlasnika ili velikih kompanija, dok bi lokalno stanovništvo bilo prisiljeno seliti se u veće gradove ili čak inozemstvo.
Socijalna fragmentacija i gubitak kulturne baštine
Još jedan aspekt je socijalna fragmentacija. Porez na imovinu može povećati pritisak na obitelji koje imaju zajedničko vlasništvo nad nekretninama, posebno u situacijama kada različiti članovi obitelji žive u različitim dijelovima svijeta. U Dalmaciji, često postoji fenomen nekretnine, posebno na otocima, naslijeđene kroz generacije i dijele ih članovi obitelji koji više ne žive u Dalmaciji ili Republici Hrvatskoj. Za one koji su emigrirali, porez na imovinu može predstavljati opterećenje, što bi moglo dovesti do podjele unutar obitelji i prisilne prodaje imovine.
Ovaj pritisak na prodaju naslijeđenih nekretnina može rezultirati gubitkom kulturne baštine. Tradicionalne dalmatinske kuće i zemljišta, koja su često važan dio lokalne povijesti i identiteta, mogli bi biti prodani investitorima koji bi ih pretvorili u turističke objekte, gubeći pritom njihovu izvornu namjenu i povijesni značaj. Dugoročno, to može značiti gubitak autentičnosti dalmatinskih naselja, koja su sve više pod pritiskom masovnog turizma i globalizacije.
Iako porez na imovinu u Dalmaciji predstavlja potencijalni izvor prihoda za lokalne vlasti i način regulacije nekretninskog tržišta, negativni utjecaji na socijalno stanje stanovništva ne mogu se zanemariti. Oporezivanje bez jasne socijalne komponente, koja bi uzela u obzir ekonomske mogućnosti građana, može dovesti do dodatne marginalizacije ranjivih skupina, potaknuti depopulaciju ruralnih područja i ugroziti kulturno naslijeđe regije. Stoga je važno da se prilikom izrade novih poreznih politika, posebna pažnja posveti socijalnoj pravednosti i očuvanju dugoročnog interesa lokalnih zajednica.
Porez na imovinu u Dalmaciji, iako ključan izvor prihoda za lokalne zajednice, i dalje izaziva brojne rasprave. Nedostatak cjelovite strategije i zastarjeli sustav oporezivanja ostavlja prostor za poboljšanja, osobito u smislu prilagođavanja suvremenom tržištu nekretnina i specifičnim okolnostima Dalmacije. Pitanje poreza na napuštene i neiskorištene nekretnine, kao i mogućnost uvođenja sveobuhvatnog poreza na nekretnine, ostaje izazov za buduće reformske procese.
Budućnost poreza na imovinu u Dalmaciji ovisit će o sposobnosti lokalnih i nacionalnih vlasti da usklade interese vlasnika nekretnina, turističkog sektora i lokalnih zajednica, te osiguraju pravedan i učinkovit sustav koji će podržati daljnji razvoj ove regije.
Comentarios