Vanjska suradnica inicijative DDF, Marita Vastić izjavila je za Autonomiju da „ljudi nemaju više ni snage reagirati na određene stvari“, kao i da „otuda i nedostatak građanske hrabrosti“. Kako je rekla, čini joj se da količina građanskog prodalmatinskog aktivizma nije zadovoljavajuća zadnjih 28 godina.
Prema njenim riječima, veoma se teško diše u Dalmaciji ovih dana.
„I u društvenom i u klimatskom smislu, odnosno životnoj sredini koja nije zadovoljavajuća teško se diše. Ne donosim dobre vijesti, ali to nam je trenutna realnost“, kaže Vastić.
Kako je rekla, čini joj se da mjera građanskog prodalmatinskog aktivizma nije zadovoljavajuća zadnjih 28 godina.
„Ako imate uspostavljenu rutinu mržnje prema drugima, nema tolerancije, onda možete smatrati da je taj građanski aktivizam nedovoljan. Da bi građanki aktivizam bio dovoljan treba se uključiti u rad inicijativa i zajedno provoditi točku po točku programa inicijative“, kaže nam ova magistra prava i doktorica leksikografije.
Govoreći o napadu na koordinatora DDF za Split Vedrana Bralića koi se dogodio prije skoro godinu i pol dana, kaže kako u Dalmaciji potoji ogroman broj ljudi koji će za sebe reći da su Dalmatinci, ali mrze sve dalmatinsko i aktivno provode antidalmatinsku politiku, stoga prebijanje Vedrana Bralića za nju nije ništa neočekivano.
„Ta praksa traje već prilično dugo. Samo ću vas podsjetiti da su nam se rušili profili, brisali e-mailovi, prijetilo smrću i silovanjem, širile laži na društvenim mrežama protiv članova DDFa, te se na sve moguće načine opstruirao rad. To što se gospodinu Braliću dogodilo samo zato što je rekao da pivo nije dio dalmatinske tradicije je upozorenje svima nama koji razmišljano prodalmatinski. Ali, to nas ne smije zaustaviti“, rekla je Vastić.
Prema njenim riječima, ako se gleda slika cijelog svijeta, on se zaista nalazi u jednom velikom problemu kada je u pitanju eksponencijalno rastući fašizam kojeg sa sobom donosi neoliberalni ekonomski koncept.
„S druge strane imate dojam da je obespravljenost ono što čini osnovu svakog pojedinca, i vi ćete u svakom društvu naići na nekoga tko je za nešto uskraćen, kome su uskraćena neka prava, mislim na segment ljudskih, socijalnih i inih prava“, rekla je.
Kako je kazala, „živimo u nečemu što je u neskladu s onim što se donese na papiru i onim što je naša stvarnost. To me podsjeća na pofesora Arsena Bačića s Pravnog faulteta u Splitu koji je stalno govorio: Que est in papirus, no est in Mundo“.
„Ljudi nemaju više ni snage reagirati na određene stvari, pa otuda i nedostatak građanske prodalmatinske hrabrosti, ali nekako bi savijest i ljubav prema svome kraju, prema ovoj opljačkanoj i osiromašenoj regiji trebala biti ta koja vas pokreće“, kazala je.
Rekla je i to da ne može, a da se ne sjeti „čoveka koji se retko rađa – Antonija Bajamontija“.
„Koji je potpuno shvaćao što znači Dalmacija i što znači demokracija, da se ti demokratski procesi odvijaju kako bi donijeli napredak našem, dalmatinskom, društvu. Djela koje nam je ostavio, ti njegovi radovi, koji su snažni, jaki, moraju ukoliko iole dobrobiti želite svojoj zajednici, probuditi u svakom od nas želju za promjenom, želju za boljitkom, želju za prosperitetom“, kaže ona i nagašava:
"Bajamonti je nakon stoljeća i stoljeća vratio vodu u Split, napravio je kanalizaciju, javne zahode, organizirao trajni pazar (na mjestu splićanima poznatom kao la Piaza de frupti - Voćni trg), plinificirao grad, otvorio kazalište na mjestu gdje je kasnije bio kino Marjan i Teatrino, popločao blatnjave ceste i puteve... Sve su to bili veliki infrastrukturni i zahtjevni projekti tog vremena. Split danas, Dalmacija danas već 31 godinu vidno propada".
Pojedinci su, dodaje, ti koji umreženi u inicijative i slične organizacije mijenjaju svijet.
„Uz podršku okoline koja se zalaže za sličnu stvar ili ima slične ideje možemo učiniti mnogo toga. Što se budućnosti Dalmacije tiče, mislim da je ona koju je zamišljao Bajamonti jako, jako daleko, ako i dalje budeno zabijali glave u pijesak, a ne se uhvatili u koštac s problemom koji ovu regiju tišti“, kaže Vastić.
Na pitanje, je li istina da će doći u Dalmaciju i zauzeti neki veliki položaj jednog dana kada Dalmacija ostvari sve ono što je u programu DDFa zacrtano, naša sugovornica sa smješkom je odbacila takav stav.
"Ja ovdje u Parizu imam vrhunski posao, vrhunsku plaću i vrhunske uvjete rada; imam sina, vječnog zaručnika, brata, divne kolege i divne prijatelje. Ni na kraj pameti mi nije vratiti se u Dalmaciju da bi zasjela na neku poziciju. Sigurno neću mijenjati ugodan život ovdje za blaćenje po medijima u RH," obrazložila je Vastić.
Tu sam samo da bih savjetima pomogla ljudima u Dalmaciji kako bi napokon shvatili da se za vrijedne stvari, a Dalmacija je vrijedna stvar, treba boriti, a ne ih prepustiti brutalnosti sudbine i HDZa. Vratit ću se možda kao umirovljenica ili kao turistkinja, ali nikako drugačije.
"Sve ostalo su floskule i laži koje proističu iz antidalmatinskog narativa onih koji za sebe govore da su Dalmatinci, a rade sve da bi Dalmaciji odsjekli glavu," poručila je za kraj Marita Vastić.
Comments