Piše: Monia Žuvela
Lider Moslavačke stranke, Nenad Jurmanović, koji se već dugi niz godina zalaže za regionaliziciju RH, smatra kako predugo čekanje na Deklaraciju o statusu Dalmacije ukazuje više na problem Ustava, nego same Deklaracije.
On je u interviewu za portal Autonomija rekao i kako je aktualni Ustav prouzrokovao niz kriza koje Deklaracija ne bi nikada prouzrokovala, niti ih može riješiti. Naš sugovornik napominje i to kako zbog unitarnog i centraliziranog državnog uređenja ne ispašta samo Dalmacije, nego i sve druge regije u sastavu Republike Hrvatske.
– Inicijative za regionalizaciju i decentralizaciju Republike Hrvatske koje se javljaju u Dalmaciji imaju svoje “repove” i u ostalim regijama u sastavu Republike Hrvatske, jer su ljudi svjesni kako unitarizam i centralizacija onemogućava razvoj njihovog kraja, općina, gradova i regiona. Sada imamo apsurdne prijedloge o tome kako bi se Ivanić-Grad priključilo gradu Zagrebu, od kojeg je udaljen 45 kilometara. Ali, to ne bi bio rijedak slučaj, jer je grad Dugo Selo, koji je 28 kilmetara udaljen od glavnog grada, već na listi zagrebačkih gradskih općina. Dakle, kroz ova dva primjera, kao i najnoviji primjer Sesveta koji ne može riješi problem klizišta u Markovom Polju jer je to sad u nadležnosti grada Zagreba – vidi se i što je problem s Deklaracijom o statusu Dalmacije. Deklaracija nije, naime, samo problem Dalmacije, već drugih dijelova Republike Hrvatske. A ti drugi dijelovi RH također teže k regionalizciji i decentralizaciji te samo ujedinjenim snagama možemo doći do promjene Ustava RH.
Koliko su zapravo stanovnici Moslavine, ili drugih hrvatskih regija, upoznati sa problematikom Deklaracije o statusu Dalmacije?
– Na žalost nema dovoljno medijskih izvješća o ovome. A ono malo izvješća koja se provuku kroz režimske medije vjerojatno se pogrešno govori o tome. No, hrvatski režimski mediji čak i u onim meteorološkim prognozama, u prvi plan stavljaju Zagreb. Mi u Moslavini, kao i oni na Baniji, na Kalniku, na Bilogori, kao i vi u Dalmaciji uvijek znamo kakva je situacija u Zagrebu: pada li kiša ili ne, je li neki tramvaj krenuo, ili nije… A za sve ono što se događa izvan Zagreba nema prostora ni u nacionalnim ni u nekim drugim medijima. Prosto se više ne može živeti od Zagrebaa, niti se može doći do nekog stava o situaciji u bilo kojemu drugim dijelu RH, Tako se šuti i o spomenutoj Deklaraciji. Jer cijela Republika Hrvatska gleda Zagrebačku kroniku, a svi plaćamo pretplatu kao da se radi o javnom servisu. Bezbroj je primjera ekstremnog centralističkog odnosa na svim poljima, a jedan od njih je i uvođenje statističkih regija kako bi se problem decentralizacije i regionalizacije stavio pod tepih, odnosno pod kontrolu jednog ministarstva. A to je zapravo mrkva na koju se trebamo navući i biti mirni.
Mislite li kako bi slični problemi postojali kako bi se kojim slučajem usvojila Deklaracija o statusu Dalmacije, il pak bjelovarske regije, ili je “separatizam” “rezerviran” samo za Dalmatince?
– Pa najbolji odgovor na to je inicijativa Grada Ivanić-Grad o pripajanju gradu Zagrebu. Optužuje li itko gradonačelnika, njegovog zamjenika i vijećnike za separatizam od Moslavine? Mi to tako ne vidimo, već kao želju građana Ivanić-Grada neka urade nešto što je izvan svake zdrave pameti, ali je to njihovo pravo. Međutim, svaka inicijativa koja bi dolazila u kontrasmjeru i koja se bazira na regionalizaciju i decentralizaciju apriori bi se etiketirao kao separatizam. Ali, unatoč tome, ja smatram kako Moslavina treba imati svoju skupštinu, svoju vladu, svoje sudstvo, svoj proračun, a naravno i svoj Ustav.
Bi li Vama kao Moslavcu smetalo kada bi Zadar bio glavni grad Dalmacije?
– Ne znam zbog čega bi meni ili bilo kome iz Moslavine ili iz bilo kojee druge hrvatske regije smetalo ako bi Zadar bilo proglašen glavnim gradom Dalmacije. Zadar je povijesni glavni grad Dalmacije, grad gdje su još Mlečani osnivali nešto što se može okarakterizirati kao parlament, a od 1861. je u tom gradu zbilja osnovao Dalmatinski parlament i Dalmatinsku vladu. Stoga, ja i danas Zadat vidim kao glavni grad Dalmacije. Ja se i sam već duže vremena zalažem za to neka se Varaždinu vrati status glavnog grada Republike Hrvatske. Ali to nije dovoljno, to je samo pitanje statusa, a ključno je pitanje nadležnosti nekog grada, općine, regije.
U kojoj bi mjeri nezdovoljstvo odnosom centralne vlasti moglo potaknuti proces ustavnih promjena koji bi bio iniciran od dolje prema gore?
– Pa unitaristička i centralistička svijest u Zagrebu nikad se neće promijeniti, jer oni na sve druge regije i općine, odnosno grada gledaju s gnušanjem i poništavanja i kao na otežavajuću okolnost. Njih ne zanimaju problemi Slavonije, Moslavine ili Dalmacije, niti žele to rješavati na normalan, zdrav, demokratski i kvalitetan način, osim ako ih Europska unija ne pritisne pa onda moraju. A vrlo dobro znaju kako je Moslavina, na primjer, pod Hrvatskom bila kraće nego pod Turcima. Pod Turcima je Moslavina imala daleko veće ovlasti, nadležnosti i kompetencije nego što ima pod Zagrebom. Koliko je Zagrebu stalo do hrvatskih regija govori činjenica kako se na Baniji obnovilo samo 6 kuća, a ovo je treća zima u kojima su se Banijci našli nakon potresa.
Koliko je realno kako će do ustavnih promjena doći u doglednom periodu?
– Uvjeren sam kako su ustavne promjene neminovne, ali sve ovisi od brzine procesa europskih institucija. Čim se iz vrha europskih institucija maknu članovi EPP-a, a na vlast dođu socijalisti ili članova EFA-e, više ćemo biti prinuđeni mijenjati Ustav.
No, ovo ne znači kako možemo mirno promatrati kako se Dalmacija, Banija, Slavonija, Moslavina zlonamjerno i planski uništavaju. Stanovnici pojedinih regija moraju se probuditi i krenuti u odlučujući borbu protiv nemani zvane HDZ, a tako će se i izboriti za svoju regiju. Ali, pitanje je kad će se to dogoditi, jer velikohrvatski centralizam je obiljno naštetio mozgu hrvatskih građana.
Komentarze