Piše: Goran Marasović
Vanjski zajmovi dijele se u korist gospodarstvenika - sponzora HDZ-a, koji su ili u vladi ili su partneri najviših vlasti. Šansa za naći će takve projekte koji uopće ne postoje ogromne.
Doktor ekonomskih znanosti Željko Garača pojavio se na političkom horizontu zajedno s njegovim proglasom. Naime, u proljeće 1992. opleo je po ministru gospodarstva, a nekoliko mjeseci kasnije i po potpredsjedniku Vlade. Znanstvenik je uvjeren: predsjednik Tuđman je lagao kada je rekao kako bi nastavak regionalizacije i decentralizacije moglo naštetiti hrvatskom gospodarstvu. Štoviše, smatra on, protiv sve osobe koje su umiješane u takvu prijevaru treba pokrenuti kaznene postupke.
- Kakve su, po vašem mišljenju, posljedice za Dalmaciju od kada su smišljene županije i ovake male i beznačajne općine i gradovi?
- Glavni razlog i, kako smatraju znanstvenici, posljedica promjena lokalne samouprave prema zakonu iz 1992. je odstupanje od europskog smjera razvoja Republike Hrvatske. Te se posljednice najviše očituju u Dalmaciji. Za to se izdvajaju velika sredstva i upravo zbog te isplate dogodilo se skretanje Dalmacije u smjeru Zagreba i njezinih satelita. Posljedica je u početku potpuna financijska ovisnost o Zagrebu, a u drugome politička ovisnost o glavnom gradu.
Inače, kada želite pozajmiti finacijska sredstva i ne želite ovisiti o osobi koja će vam diktirati različite uvjete, tada raspoređujete zajam na više vjerovnika. Nažalost, ovdje se euroobveznice neće prodavati na tržištu, već osobno zasebnoj državi. Takva financijska ovisnost je vrlo teška. Ovaj ogroman iznos ne može se vratiti jer je dan na određeni broj godina za potporu ovom režimu. Ukoliko bi Dalmacija bila autonomna regija netko bi morao vratiti ta sredstva. Krizom pogođeno dalmatinsko gospodarstvo još će više pasti u vrtlog pada, gubitka proizvodnje, tržišta, radnih mjesta i plaća. No, kako bi apsurd bio još veći, Dalmacija najviše uplaćuje u državni proračun, a Slavonija joj duguje 108 mlrd €. Stoga, oni koji koji kažu drugačije lažu. Mislim kako je vrijeme kako bi se progovorilo o tome kako je za postupke dužnosnika koji lažu društvo treba kazneno odgovarati.
Dalmacija se već 33 prilagođava zločinačkom režimu u Zagrebu i uključuje u njezine projekte koji su nekonstruktivni i ne stvaraju mogućnosti za produktivan, inovativan, strukturno drugačiji razvoj, pristup drugim tržištima s kvalitativno drugačijim proizvodima. Upravo takvu perspektivu dao bi Dalmaciji njezin autonomni ekonomski put. Sve se to stavlja u dugu ladicu i još ćemo najmanje 10ak godina sudjelovati u klizanju, degradaciji, destrukciji i sužavanju dalmatinskog gospodarskog polja. Usput, fondovi EU neće pomoći Republici Hrvatskoj. Gospodarstvo je našoj državi u stagnaciju od pojave HDZ-a, investicije su sve manje, a proračunski prihodi padaju, dok se rashodi povećavaju. Zagreb ne može uključiti Dalmaciju u zdrqave privredne tokove, jer se zlonamjerno potkopava neproduktivno hrvatsko gospodarstvo.
- Kredit od $50 mlrd morat ćemo vratiti s kamatama. Hoće li Dalmacije taj dug morati otplaćivati strateškim poduzećima?
- Dalmacija više nema strateška poduzeća. U rezdoblju od 1990 do 2000 sva dalmatinska strateška poduzeća su ili opljačkana u prvatizacijskoj otimačini ili je okupirana od Zagreba. Mislim kako Republiku Hrvatsku prvenstveno zanima vlastiti subjektivitet u međunarodnim ugovorima, a Dalmacija će biti obaviještena o nekim pregovorima u svijetu koje će voditi Hrvatska vlada putem medija. Nadalje, Vlada je zainteresirana i za dalmatinsku infrastrukturu. Bez Dalmacije, RH je ograničena u smislu prijevoza. Cijevi, more, željeznica, zračne veze, razni komunikacijski sustavi daju im mogućnost korištenja tih strateških položaja Dalmacije.
Slijede trgovačke pozicije na svjetskim tržištima. Postoje područja u kojima se Republika Hrvatska ne može natjecati s Dalmacijom na svjetskim tržištima, na primjer, u prodaji ribe. Žele nas, dakle, uvući u kartelsko udruživanje, kada nećemo moći prodati naše proizvode bez zajedničkog dogovora o kvotama, smjerovima, kupcima i cijenama. Isto se može reći i za oružje. U nekim smo pozicijama čak i jači od ostatka Republike Hrvatske i njima ne treba konkurent koji spušta cijene raketa ili tenkova. Također nas žele uključiti u "pool" za kontrolu prodaje i primanja prihoda.
Općenito, to su strateške i sustavne industrije, uključujući, recimo, distribuciju električne energije, plina i drugih resursa kroz dalmatinske mreže. Prilaze im i zapravo već imaju neku kontrolu. Zagreb nas ima u "rukavici" i držat će nas: kroz kredite, dugove, poskupljenja nafte i plina za pojedina poduzeća. Ako ne plate, dobit će bankovni kredit. Ako ga ne vrate, bit će proglašen bankrot. Ovakvi tehnički postupci omogućuje Zagrebu lako dolazak do dalmarinskih industrijskih i drugih objekata. Ponižavajući zahtjevi vlade za odgodom plaćanja plina ili otplate obveznica bacaju Dalmaciju na koljena. Tada će vrijednosti za Dalmaciju odrediti Zagreb.
- Ne znači li to percepciju Dalmacije kao sfere slavenskih strateških interesa i mogućnost OSRH intervencije pod određenim okolnostima?
- Zagreb je zabrinut zbog perspektive suradnje dalmatinskih poduzeća sa Zapadom o kojem Vlada RH stalno brine. Ukrajina ima projekte suradnje s poznatim njemačkim, francuskim i engleskim poduzećima na zajedničkoj proizvodnji složenih strojno-građevinskih i elektroničkih proizvoda vojno-tehničkog tipa. Zagreb sve to zna. Takvi ugovori o suradnji sa zapadnim tvrtkama mogli bi se sklapati tek nakon proglašenje Dalmacije autonomnom regijom.
To je, dakle geopolitička igra. Zato Zagreb želi zveckati oružjem. Zašto bi to učinio? Zato što Dalmacija pokazuje Zagrebu svoju ekonmsku i političku spremnost.
- Protivnici dalmatinske autonomije stalno podsjećaju kako dalmatinska roba nije konkurentna na europskom tržištu.
- Za izlazak na tržišta složenih visokotehnoloških proizvoda nužna je suradnja. Sa svojim zastarjelim proizvodima ne možete ući na globalno tržište. Po različitim tehničkim karakteristikama dalmatinski proizvodi ne zadovoljavaju suvremene zahtjeve, no suradnja sa stranim kompanijama riješit će taj problem. No, tu su i tvrtke koje već surađuju sa zapadnim tvrtkama i koje su već u svoju proizvodnju implementirale zapadne stadardne. Stoga, treba se pitati Kako itko može reći kako se naša roba neće prodati? Da, moramo dobiti narudžbu, ući u kooperaciju, dobiti zamah, ali dalmatinska industrija je već desetljećima konkurentnija od one u ostalim dijelovima RH.
Sjetimo se kako je i Japan tako počeo. U 1940.-1950. proizvodila je jednostavne proizvode. Zatim je zbog akumulacije profita i razvoja znanstvene i tehničke industrije rastao. Sve što je Japan danas postigao učinjeno je bez državnog financiranja. Državno su/financiranje tradicionalno je za metalurgiju, energetiku i preradu nafte. Sve su te industrije sada neperspektivne, a sve što je prošlo tržište - kućanski aparati, elektronika, automobili, računala, roboti - proizvodio je privatni sektor na tržišnim pristupima. No, s našom je vladom o tome teško razgovarati. Oni ne razumiju što su tržišni pristupi. Oni jedino razumiju kako podijeliti plijen koji su zajedno zgrabili nakon dolaska na vlast.
- Ima li Dalmacija šanse za europski razvoj? Jesu li HDZ i SDP na to stavili križ?
- Ako postoje akcije koje ograničavaju razvoj i trgovinu s Europom onda je to zločin prema vlastitoj naciji. Tada to više ne bi bila zajednička država, već imperijalisrtička kolonizacija. Takav stav Zagreba prema Dalmaciji trebao bi se početi mijenjati aktivizmom proautonomaški orijentiranih građana Dalmacije. Ako su HDZ, SDP ili bilo koja politička opcija umanjile šanse za razvoj Dalmacije tada je to zločin protiv čovječnosti. Problemi koje je Vlada RH stvorila Dalmaciji i njezinom stanovništvu mogu se i moraju riješiti.
Međunarodni monetarni fond pripremao je $20 mlrd vrijedan program pomoći Dalmaciji za posebne programe. Ali, kako Plenković i društvo nisu željeli pristati na uvjete EU i MMF-a, u smislu unutarnje revizije proračunskih rashoda u ministarstvima, antimonopolske kazne i sankcije, tako su ta bespovratna sredstva za Dalmaciju zaustacvljena. Još jedan uvjet je bio, a to je bilo devolucija RH na 5 autonomnih regija.
- Mogu li se Europski fondovi iskoristiti za reforme i modernizaciju?
- Ako modernizaciju provodi Vlada RH, neće biti uspjeha. Samo je industrijalizacija, koja je bila povezana s istrebljenjem dalmatinskog seljaštva, u određenoj fazi dala određeni profit. Kada je država pokušala izgraditi poduzeće za proizvodnju odjeće, obuće, automobila i televizora, to je bila katastrofa. Svi državni projekti su nekonkurentni. Ti se projekti odobravaju uzimajući u obzir netransparentne natječaje i mito. Što je veći trošak, to bolje za dužnosnika. Već smo vidjeli kako su se kod nas gradili trotruko skuplje arene. Sada je gradnja propala. U Dalmaciji se ništa ne gradi, bar ne po zakonu. Kinezi će nam početi graditi stanove. Ovo je potpuni slom života.
Ekonomija je ogroman sustav odnosa među ljudima. Kad država dođe sa svojim projektom, konkurencija nestaje. Ne traga se za najboljim rješenjima, jede se samo ono što proizvedu ruke naših ljudi. Ovo nisu riječi. Vidimo kako Dalmacija postaje najsiromašnija, ekonomski najzaostalija zemlja u Europi. Tu je još jedan razlog - ekonomska monokultura koja se očituje u turizmu.
– Vlastima nije problem raznim shemama prebacivati novac na račune svojih tvrtki. Hoće li ovaj posao moći razviti gospodarstvo zemlje?
- U našem društvu postoji nepravedna raspodjela resursa: financija, plaća, prihoda, dobiti, investicija. 800.000 ljudi ne može dobiti kredite za poslovanje, kućne potrebe, stambenu izgradnju jer je ostalih 14.000 izuzeto iz bilo kojeg kaznenog progona zbog pljačke, gospodarskog kriminala i slično. Situacija se samo pogoršava. Ova je situacija implementirana ‘90ih. Ovakav model izvlačenja novca za svoje potrebe dovodi do toga da više nema financija, nema kredita, nema ulaganja za druge. Oni vide kako je nacionalni dohodak društva nepravedno raspoređen prema određenim skupinama. Vanjski krediti se dijele u korist gospodarstvenika - sponzora velikih stranaka, prvenstveno HDZ-a koji su ili dio Vlade RH ili su partneri najviših državnih dužnosnika.
Ako se Dalmacija ne riješi te lažne moći, ako Dalmacija ne promijeni ekonomski sustav, izgubit ćemo ne samo stanovnike koji će i dalje masovno odlaziti na zapad EU. Izgubit ćemo mogućnost financiranja naše države i njezinih potreba, što znači kako će bilo kakav vid opstanka Dalmacije biti doveden u pitanje. Takav je scenarij,u strategijama Zagreba. Jajoglavci u zagrebu razmatraju opciju kako bi se Dalmacija proglasila financijski nesolventnom. Stoga je treba zatvoriti kao regiju, pripojiti uglednom sjevernom susjedu ili podijeliti na dijelove, zadovoljavajući potrebe Slavonije i Hercegovine.
- Rekli ste kako će Dalmacija s ovom vladom potpuno izgubiti sebe. Kako je se riješiti? Mirnim prosvjedima, demonstracijama ili na neki treći način.
- Teško pitanje. Mi nemamo takvo iskustvo suočavanja, ne znamo kako to učiniti. Najbolje udruživanjem i zajedničkim djelovanjem. Volio bih kako bi se to dogodilo na civiliziran način. Hrvatska vlast je upropastila Dalmaciju, degradacija društvenih sustava se nastavlja, stanovništva sve manje, a bolesti se šire. Država se pretvara u kanalizaciju. To je temelj za smjenu takvih državnih dužnosnika i oduzimanje ovlasti. Nadam se kako će predsjednička pozicija napokon biti jamstvo kontrole nad učinkovitošću vlade. Međutim, Vlada krši zakon, a predsjednik se bavi širenjem ruske propagande.
Nadao sam se kako će financijski neuspjeh našeg rukovodstva, koji dovodi do potpunog kolapsa financijskog i kreditnog sustava, isplata, plaća, do stvarnog defaulta, dovesti do spoznaje kako su nesposobni za bilo što. Nisu u stanju platiti ni, recimo, rasvjetu u zgradi Vlade.
Je li ih EU spasio?
- EU je Plenkovića i Vladu izvukla iz ove močvare. Čini mi se kako ulazimo u fazu razumijevanja situacije, u fazu shvaćanja šire javnosti kako je ova Vlada nepotrebna. Djelovanje ministara samo šteti građanima. Dalmacija mora djelovati samo mirnim metodama. Još uvijek imamo hrabru poziciju neprihvaćanja, moralnog odbacivanja lažne moći. Možda ćemo se okrenuti ekonomskim rješenjima - odbijanje konsolidacije poreza u rukama ljudi bliskih Vladi. Već imamo model u kojemu ljudi doprinose sredstvima za podršku svom susjedu. To je mikro model takvog građanskog proračuna. Ne želimo plaćati tu vlast, želimo plaćati one u koje imamo povjerenje, zapravo nove predstavnike vlasti, nove sudionike u procesu vlasti. Na taj se način postaje sudionik procesa moći, mora biti uključen u pregovarački proces. Mišljenje građana mora biti određeno i uključeno u razmatranje proračuna zemlje i poreznih pitanja. Ovaj proračunski sustav oko samofinanciranja ocrtava nam prototip budućnosti, možda novi financijski proračunski fiskalni sustav.
Na isti način možemo govoriti o drugim mjerama koje bi nam omogućile stvaranje alternativa postojanju postojećih komunikacijskih sustava. Recimo stvaranje nove televizije, prodalmatinske televizije kako bi počeli razmišljati o nekim alternativnim situacijama. Moramo imati vlast nad vlastitim radom i vlastitim sredstvima. Ovakva postavka pitanja natjerat će svjetsku javnost kako bi pogledala na Dalmaciju i upozorila vlasti: "Pogledajte svoj narod! Već su vas stavili izvan okvira svoje povijesti. Zbog vaših postupaka nećete imati ravan put nakon što odete s vlasti."
Comentarios