Piše: Olexandra Matviychuk
To se događa kada Rusija okupira vašu državu: živopisni javni prostori koji slave život i kulturu postaju crne rupe bola i patnje u kojima vlada bezakonje.
U 2014., Izolaciju, jedini suvremeni umjetnički centar u ukrajinskom gradu Donetsku zauzeli su ruski okupatori i pretvorili ga u zatvorski centar.
Memoari novinara Stanislava Aseyeva, koji je proveo gotovo tri godine u toj ustanovi, nedavno su objavljeni na engleskom i bolno ih je čitati.
Opisuje mučenje, silovanje i razne degradirajuće postupke kojima su Ukrajinci podvrgavani.
„Potpisao bih bilo kakvo priznanje koje bi stavili pred mene. Želio sam samo da me upucaju – takva je bila dubina mog očaja“, piše Aseyev.
Eto, to se događa kada Rusija okupira vašu državu: živopisni javni prostori koji slave život i kulturu postaju crne rupe bola i patnje u kojima vlada bezakonje.
Brutalan tretman
“Za Kremlj, ratni zločini nisu greške već taktika,” piše Aseyev u svojoj knjizi.
Ističe kako Moskva zadržava kontrolu nad oblasti tako što zatvara glasne manjine i izlaže ih brutalnom tretmanu. To šalje poruku pasivnoj većini da ostanu tihi. Svako tko bi mogao pokrenuti uzbunu, obično aktivisti za ljudska prava, posebno opća ljudska prava i prava LGBTIQ+ zajednice prisiljen je na egzil ili je u pritvoru. Pokušajte pronaći bilo kakvu organizaciju za ljudska prava u klijentelističkim oblastima Kermlja kao što su Transnistrija, Južna Osetija ili Krim, koji nisu mete sistematskog progona. Nećete ih naći.
Organizacija, Centar za civilne slobode, bila je prisiljena zaustaviti promatrački rad u okupiranim teritorijama u ljeto 2014, jer je visoki rizik za naše promatrače i njihove sugovornike bio preveliki. Prije nego što smo obustavili naše aktivnosti tamo, kolege su nas obavijestile kako su okupatori, koji se nazivaju „osloboditeljima“, uglavnom likovi poput svog zapovjednika Igora Strelkova, koji je učestvovao u krvavom nasilju u Transnistriji i Čečeniji 1990-ih.
Pa ipak, razgovarali smo s ljudima koji su mučeni, silovani, unakaženi i od kojih su iznuđena lažna priznanja u tamnicama samoproglašenih „Narodnih Republika“ Donetsk i Luhansk. Također smo nastavili pratiti tragične sudbine civila uhapšenih i zlostavljanih u ilegalnim pritvornim centrima.
Lyudmila Kheseynova, zagovornica prava djece, osumnjičena za proukrajinske simpatije, već treću godinu je zatvorena u nehumanim uvjetima. Natalia Statsenko, doktorica koja je u zatvoru od 2019. zbog optužbi za špijunažu, trpi takve akutne bolove u kičmi da su njeni roditelji zabrinuti da će uskoro umrijeti ako ne dobije liječnički tretman.
Politički zatvorenici
Ovo je samo nekoliko od, kako se procjenjuje, 3000 političkih zatvorenika držanih u teritoriju koje kontroliraju ruski okupatori. Ljudi u oblastima DOnetsk i Luhansk koji žive u sivim zonama, nemaju pristup pravnim mehanizmima da se brane. čak ni Međunarodni odbor Crvenog križa nema pristup zatvorenicima koji kopne u zatvorima u Donbasu.
Razumljivo, svijet se sada fokusira na novu rusku vojsku invaziju. Ali važno je prisjetiti kako je od 2014. čitav komad ukrajinskog teritorija odsječen od ostatka države željeznom zavjesom i njime upravljaju posredničke grupe koje financira i podržava režim Vladimira Putina.
Trenutna događanja ne tiču se „geopolitike“: ovdje je riječ o obrani demokracije i zaustavljanju širenja autoritarnog modela. Ukrajina se našla na pročelju ove bitke i potrebna joj je pomoć. Ako sada ne zaustavimo Putina, on će uskoro naći novu metu, možda u srcu Evropske Unije.
U Donbasu svjedočimo turobnim posljedicama ruske agresije: zdravstvene i socijalne usluge propadaju, djecu u školama uče propagandi, roditelji kopne u zatvorima i stalno stanje bezakonja mori civilnu populaciju.
Moskvu nije briga za dobrobit bilo koga u ovom području, bez obzira na njihovu „odanost“. Jedina svrha agresije je posijati podjelu, bude distrakcija ukrajinskoj vladi, koja bi se trebala fokusirati na demokratske i gospodarske reforme, i iscrpi joj resurse dok se eventualno ne vrati u sferu utjecaja.
Kijev je prethodnih dana bio nadrealno mjesto. Ljudi su se pretvarali kako žive normalnim životom. Išli su na posao, u kupovinu, u kino ili teretanu a onda bi navečer došli kući, sjeli za večeru i objašnjavali djeci kako se ponašati ako ih zaspu ruske bombe sutra. Civilno društvo se također mobiliziralo i počelo širiti informacije o tome šta treba raditi u slučaju evakuacije ili gašenja interneta.
Ukrajini treba pomoć
Ukrajinci su izdržljiva nacija, ali im je potrebna pomoć. Rusija je izvršila invaziju na Ukrajinu, SAD i EU bi smjesta trebali uvesti sveobuhvatne ekonomske sankcije, ciljajući na ruski financijski sektor, sposobnost posuđivanja, te na trgovinu energijom, energentima i robom.
Dijalog je važan, iako ga Kremlj vidi kao znak slabosti. Putin u konačnici razumije samo jezik sile, pa ukrajinski europski partneri moraju pokazati svoju spremnost suprotstaviti se vojnim prijetnjama i povećaju cijenu invazije.
Jedan od ciljeva vojnih prijetnji Kremlja je destabilizacija ukrajinske vlade. Zato je ključno pružiti podršku ukrajinskoj ekonomiji, koja je već mnogo pretrpjela zbog ruske osmogodišnje agresije.
Ukrajina treba pomoć i sa svojom reformskom agendom. Nakon što je Majdanska revolucija 2014. svrgnula kleptokratskog predsjednika instaliranog od Putina, Viktora Yanukovicha, ova država je krenula putem transformacije prema demokratskom režimu zasnovanom na vladaini prava. Putin je izvršio invaziju na Ukrajinu kako bi poremetio ove napore. Ne brine njega širenje NATO-a; on mrzi pomisao kako je okružen ljudima koji su slobodni i koji su u mogućnosti samostalno birati svoju budućnost i pozvati elite na odgovornost.
Zbog tog je važno da ukrajinska vlada i institucije koje vode ovu reformsku agendu dobiju adekvatnu pomoć i podršku. Funkcionalna demokracija u Ukrajini prijetnja je za Putinov režim, jer bi ukrajinski prosperitet i blagostanje inspirirali Ruse da isto traže za sebe. Zato su, kada je u prosincu, nasilno ugašena ruska grupa za ljudska prava Memorial, a mi upitali kako im možemo pomoći, oni odgovorili: „Budite uspješni. Koliko ste vi uspješni u Ukrajini, bit ćemo i mi u Rusiji“.
Sudbine Rusije i Ukrajine izgledaju isprepletene, ali se kreću različitom brzinom i različitim smjerom. Svijet ne bi trebao čekati da se Rusija demokratizira i napusti Ukrajinu u međuvremenu. Naša država je već na pravom putu i treba biti podržana u svojim nastojanjima da izgradi uspješnu i naprednu demokratiju.
(djelomično preuzeto s portala Al Jaeera Balkan)
Comments