Piše: Goran Marasović
Legenda kaže – a nije daleko od toga kako je događaj istinit – kako je jedan visoki funkcioner bivše SFRJ tražio neka se „zaustavi Reuters“ kada je počeo izvješćivati o demonstracijama Dalmatina u Splitu 1980. godine.
Razmišljao je taj visoki politički funkcioner, kako se tako neće znati za državni problem i neugodu narušenog propagandnog sklada države. Birokratska pamet tako pristupa problemima društva. Ono čega nema u kontroliranim medijima, to i ne postoji. Prikrivaj i šuti, pa nek' traje koliko traje. Znamo kako je i koliko poslije sve to trajalo i kako je, između ostalog, i zbog takve pameti završila i bivša država i dalmatinski problemi.
Prvo su se pobunili kosovski Albanci 1981., pa onda sve jedno za drugim, pogotovo od Memoranduma SANU-a i Tuđmanove knjige „Bespuća povijesne zbiljnosti“ u kojima optužuje Židove za lažiranje postojanja holokausta. Ali, kako bi rekao Plenković, to je ne-tema.
Nešto slično dogodilo se ovih dana i u Republici Hrvatskoj. Komentirajući nagli pad domaće privrede, guverner Hrvatske Narodne Banke, Boris Vujčić je, ako je vjerovati medijskim kuloarima, neki dan uzroke slabljenja hrvatske ekonomije našla u stavovima Međunarodnog monetarnog fonda (MMF) i Fiskalnog vijeća (FV) o stanju javnih financija i sustavnim problemima privrede u Republici Hrvatskoj. Upozorenja MMF-a i FV-a o velikim problemima javnih financija i sustavnim slabostima hrvatske privrede navodno su uplašila investitore, što je izazvalo poremećaje na valutnom tržištu.
Možda ima u tome neke minorne istine. Investitori i kapital su, po logici stvari, vrlo strašivi. Ipak, stavovi se, ma koliko kritiziran MMF bio, itekako pažljivo osluškuju. Glavne razloge za slabljenje hrvatske ekonomije neopravdano je prebacivati na upozoravajuće stavove MMF-a i FV-a. Početak ekonomskog sunovrata prvenstveno je posljedica realnog stanja u industriji i društvu. Kakve god da jesu, stavovi ekonomskih organizacija nisu uzrok nego samo pouzdan indikator akutnog stanja hrvatske ekonomije, kao što je i tjelesna temperatura indikator stanja organizma.
I bez dobronamjernih upozorenja MMF-a i FV-a, ako izostanu bitne i bolne intervencije u javnu potrošnju i sređivanje ekonomskog ambijenta, slom privrede bi se dogodio samo na drastičniji i bolniji način. Guverner Vujčić izabrao je liniju manjeg otpora. Kada se uzroci nekog problema traže tamo gdje primarno nisu, što može biti drugo posrijedi nego izbjegavanje zamjeranja aktualnoj vlasti zbog izostanka bitnih reformi i političke hrabrosti kako bi se promijenio neodrživ sustav koji guta nezarađeno? Što je to nego li populizam? Kao da nam je populizam sudbina.
Kada bi bilo političke hrabrosti i mudrosti onda kada je traženo neka se „zaustavi Reuters“, kada se nije bježalo u populizam i u njegovu ekstremnu pojavnost, nacionalizam, sudbina bivše države, Kosova i naše pojedinačne sudbine – bile bi manje tragične. Jugoslavija bi možda opstala, a Dalmacija bi bila posebna autonomna regija u sastavu Republike Hrvatske. Na žalost, danas se vlade, političke stranke i dužnosnici smjenjuju, ali populizam opstaje. U politici, ekonomiji, kulturi, religiji… Poslije svih tragičnih iskustava bježanja od suočavanja s realnošću, to je ono što obeshrabruje. Suočavanje s pravim uzrocima krize skupo se plaća.
Ne treba biti veliki ekonomski stručnjak, kako bi se shvatilo kako je Republika Hrvatska u višedecenijskoj kroničnoj ekonomskoj agoniji. Suviše je znakova koji predugo upozoravaju na neodrživo stanje privrede i posljedično tome, lošeg stanja cijelog društva. Velika nezaposlenost, hiperinflacija i slaba domaća valuta, zamijenjena međunarodnom najvidljiviji su znaci urušavanja ekonomskih aktivnosti. S njima se urušavaju i društvene aktivnosti.
Padom društvenih aktivnosti pada i aktivnost lokalnih samouprava. Tako je npr. gradonačelnik Splita iz redova antidalmatinskog libertarijanskog krila HDZ-a – Stanka Centar – Ivica Puljak, Splitu oduzeo Božić. Kada dođete u centar grada niti je okićeno niti je zabavno. Aktivna društva s aktivnom ekonomijom dočekat će Božić, a božićni sajmovi su po svuda u gradu, od povijesnog centra grada do novijih dijelova u kojima su smješteni veliki trgovački centri. Klasičan primjer za to je Bratislava u Slovačkoj.
Bratislava niti je nešto posebno ekonomski napredan grad niti je po bilo čemu drugome poseban. Ali, gradski su oci Slovačke prijestolnice dovoljno inteligentni da znaju kako ovakvi sajmovi na svakom gradskom trgu čini grad dimaničan, a time bitan za izravna stana ulaganja. I to je razlog zašto je Bratislava grad koji najviše napreduje.
Uz ovo, građanima su manje vidljivi bitni uzroci, kao što su veliki deficiti po svim bitnim pokazateljima. Loša je privredna struktura, zastarjele su tehnologije i u ono malo očuvane proizvodnje, nekonkurentni smo čak i na manje zahtjevnim tržištima. Nepouzdan je pravni poredak i sigurnost kapitala. Sustavna korupcija više se ni ne krije, a politička stabilnost je još uvijek nedovršena, posebno u uvjetima u kojima se nacisti ucjenjuju državnu i lokalne vlasti.
Sve to čini investicijski ambijent rizičnim i ranjivim. Posebno za proizvodne investicije i nove tehnologije, koje Republici Hrvatskoj nedostaju. O tome je valjda trebao govoriti guverner Boris Vujčić kad govori o slabljenu vrijednosti hrvatske ekonomije i perspektivi njezinog oporavka. Naravno, ako mu je stalo do stručnog digniteta, a ne do „korektnosti“ prema Vladi RH i političarima. Uzroke pada vrijednosti hrvatske ekonomije ne traži tamo gdje su oni zbilja, nego u dobronamjernim preporukama i pouzdanim dijagnozama MMF-a i FV-a
Ako je za utjehu, guverner nije tražio zaustavljanje MMF-a i naše predugo mutavo FV, kao što je onomad traženo „zaustavljanje Reutersa“. Možda je to znak kako smo ipak donekle napredovali. Ipak, osjećam kako će se tražiti „zaustavljanje Autonomije“.
Comments