Piđe: Meri Lauerntis
U prosincu 2009. ministar zdravstva izjavio je kako je ministarstvo na čijem je čelu prisiljeno primati dobrotvorne priloge, a ako prestane financiranje iz tog izvora bolnice će biti neunčikovite.
Kako biste saznali kakva je država, ne morate zaviriti u njen Ustav I zakone, ne morate čak ni analizirati njene političke stranke. Njezin proračun može puno više reći o pravoj biti države.
Učinkovitost Vlade
Članak 1. Ustava RH kaže kako je Republika Hrvatska, između ostalog, socijalna država: poštuje se individualnost osoba, njih život i zdravlje, čast i dostojanstvo, osigurava se nepovredivost komunikacije I privatnog vlasništva te sigurnost, a priznaju se ljudska prava kao najviša društvena vrijednost.
U kojoj je mjeri Republika Hrvatska kao država članica EU zbilja socijalna? Kako bismo došli do istine, možemo koristiti različite metode: ankete, upitnike, stručne procjene. Ali, najobjektivniju sliku daje nam takav kist kao što je analiza državnog proračuna po rashodima.
Mora se reći kako za razliku od Zakona o državnom proračunu za 2021. i prethodnih godina, Zakon o državnom proračunu za 2022. ne propisuje mnoge rashode. To je postao način da ih se sakrije od javnosti. Ovakvim pristupom nemoguće je točno utvrditi koliko je sredstava usmjereno na pružanje medicinskih usluga saborskim zastupnicima, a koliko ostalim građanima RH.
Stoga nema smisla pomno analizirati Zakon o državnom proračunu za 2022. – prepustimo to Nekima drugima. Ali, zapaža se kako su trendovi očiti.
Ako ćemo sistematizirati rashode državnog proračuna RH za 2021. (uz napomenu kako je 100% svih rashoda, prema zakonu, iznosilo, u vrijeme usvajanja, 169 milijardi kuna), možete vidjeti zanimljivu sliku.
Za zaštitu prava i sloboda čovjeka i građanina, promicanje znanstvenog i tehničkog napretka i razvoj kolektivne sigurnosti u svijetu nije izdvojena niti jedna jedina lipa. Iz ovoga se može zaključiti kako ni 2022. funkcije države nisu svrstane među prioritete.
Ali ako se nedostatak izdvajanja za razvoj kolektivne sigurnosti u svijetu može objasniti položajem članstvom RH u NATO-u, njezinim statusom, kako onda objasniti nedostatak posebnih izravnih izdataka za zaštitu prava i slobode čovjeka i građanina u državi koja se u Ustavu naziva pravnom? Isto vrijedi i za izdatke za promicanje znanstvenog i tehničkog napretka.
S druge strane, službenici se nisu libili izdvojiti novac za svoje najmilije. Inače, u modernoj Repulici Hrvatskoj ima ih oko 20.000, bez zastupnika svih razina, službenicima za provođenje zakona i sucima, vojnim osobljem, što je samo 1/40, odnosno 2,5% ukupnog stanovništva.
Upravo oni jedu najveći dio "proračunskog kolača". I to za potrebe zajednice, odnosno za socijalnu zaštitu i socijalnu sigurnost (19,5%), zdravstvenu zaštitu (2,8%), obrazovanje (8,2%), duhovni i fizički razvoj (1,0%), sigurnost prirodnog okoliša (0,8%). Kao i stambeno-komunalne djelatnosti (0,2 %), zajedno troše 32,5 % državnog proračuna, odnosno nešto manje od trećine.
Istovremeno, dio, nazovimo ih tako, rashoda u humanitarnoj sferi su "skriveni" izdaci za funkcioniranje države i njezinog aparata.
Dakle, od 201 milijuna kuna planiranih za očuvanje fonda prirodnih rezervata, četvrtina – 49 milijuna – usmjerena je Državnoj upravi za poslove kako bi se osiguralo održavanje predsjedničke rezidencije i drugih specifičnih objekata ovog fonda.
S medicinom nije ništa manje zabavno. 1,5 milijardi kuna, namijenjenih poliklinikama, ambulantama i općim bolnicama, potrošeno je na usluge, dijagnostiku i liječenje saborskih zastupnika, vodstva državnih tijela, zaposlenika tijela unutarnjih poslova i pripadnika unutarnjih snaga.
Svim ostalim poliklinikama, ambulantama i bolnicama (kojih ima još nekoliko koje funkcioniranju) dodijeljeno je 0,5 milijardi kuna (a opći dug bolnice na pada ispod 6 milijardi) za kupnju potrošnog materijala i medicinske opreme. Još 100 milijuna potrošeno je na gorivo za vozila hitne pomoći.
Osim toga, postoji nekoliko malih subvencija lokalnim proračunima u ukupnom iznosu od 139 milijuna: 59 – za KBC Split, 45 – za poboljšanje uvjeta rada medicinskih radnika koji pružaju pomoć oboljelima od tuberkuloze, 30 – za osiguravanje funkcioniranja Centra za nuklearnu medicinu zagrebačke onkološke bolnice i 5 milijuna za dovršetak izgradnje ambulante u nekom slavonskom selu. Ali koliko je takvih sela u Ukrajini?
Od 1.023 milijuna dodijeljenih za lječilište, samo 573 milijuna namijenjeno je za liječenje tuberkuloznih bolesnika, branitelja i invalida domovinskog rata; ostatak (gotovo polovica!) su troškovi za lječilište-odmaralište Hrvatskog Sabora (76), lječilište-odmaralište Državne uprave za opće poslove (131), rehabilitacija osoblja SOA-e i OA-e (200)...
Od 34,2 milijuna planiranih za tisak u kontekstu razvoja kulture, samo 6,2 trebalo je otići na financijsku potporu tiskanoj periodici kulturnog, književnog i umjetničkog smjera, a 0,1 na znanstveni tisak.
Ostatak (27,9) je otišao na izdavanje novina "Narodne novine", časopisa i web stranica udruge „U ime obitelji“ (13 milijuna), biltena "Službeni glasnik predsjednika RH" (1,6), novina „Večernji list“ ( 5.6) , časopis "Poslovni tjednik" (0.7) i časopis "Pravi bilten" (7). S takvom podrškom, ove bi publikacije trebale koštati peni za pretplatnike i kupce...
Od 967,5 milijuna pomoći za stambeno zbrinjavanje, većina je utrošena na izgradnju (kupnju) stanova za vojne osobe, državne službenike, a samo 140,7 milijuna odnosi se na stambenu izgradnju mladih, a svih 11 milijuna koje država izdvaja za stambeno zbrinjavanje prenosi se Državnoj upravi poslova za popravak dotičnih objekata.
Dužnosnici se nisu sramili zagristi i u područje ekologije. Primjerice, od 2,587 milijuna koliko je planirano za zaštitu okoliša, 456, odnosno petina, odlazi na opće upravljanje i upravljanje koje provodi agencija zadužena za ekologiju, održivi razvoj i prirodne resurse te još nekoliko sličnih institucija.
A kakve veze ima s razvojem kulture 34 milijuna izdataka za razvoj tjelesne kulture i športa među djelatnicima i vojnim osobama zaposlenima u MUP-u? I još više od 11 milijuna – za praćenje aktivnosti saborskih zastupnika putem televizijskog i radijskog emitiranja (sjetimo se „televizijskih slika“ s tučnjavama i međusobnim vrijeđanjem, koje svjedoče ne o razvoju, nego o pad kulture)?
Istovremeno, samo 20 milijuna je predviđeno za proizvodnju knjižnih proizvoda u okviru programa "hrvatska knjiga".
Dakle, 106 milijardi, koliko je navodno predviđeno za potrebe građana, mora se smanjiti za barem nekoliko milijardi.
Apetiti rastu tijekom obroka
Znatno više od potreba građana, dio proračunskih rashoda usmjeren je na potrebe same države (ukupno 39,1% ) – na održavanje državnog aparata (19,8%), na servisiranje duga koji je stvorila država i svoju financijsku i gospodarsku politiku (7,1%), kao i izdatke za vlastitu "privrednu djelatnost" (12,2%), od kojih se značajan dio, kako život pokazuje, jednostavno "upumpa" na nečije privatne račune.
Umjesno je istaknuti kako se sama naša država načelno ne bi smjela baviti gospodarskom djelatnošću u mnogim područjima, jer, kako proizlazi iz Ustava, ne može izlaziti iz zakonom utvrđenih vrsta i granica monopola. Prema zakonu o prirodnim monopolima, njegova gospodarska djelatnost trebala bi biti ograničena na elektroprivredu, cjevovod, željeznicu, dijelom zračni i vodeni promet, centraliziranu vodoopskrbu i odvodnju.
Dakle, što država radi u poljoprivredi i šumarstvu i lovu, ribarstvu, ugljeno industriji, gradnji, prerađivačkoj industriji, graditeljstvu, cestovnom prometu i cestovnom gospodarenju, u području komunikacija, turizma i hotelijerstva?
Primjerice, u sektoru poljoprivrede država je za subvencije i druge oblike financijskih potpora izdvojila 2,7 milijuna, a za opće upravljanje, upravljanje i kontrolu 2,3 milijuna.
Osim toga, sudeći prema rashodima državnog proračuna za 2021., država nastavlja jugoslavensku tradiciju neučinkovitog vlasnika i izravno sadi mlade voćnjake, bavi se uzgojem životinja, uzgojem biljaka i vodoprivredom, provodi lov i buši arteške bunare. Ali je li to njezina stvar? I zar upravo ovdje – u mehanizmima nabave roba, radova i usluga koje je kreirala država – ishodište budućih korupcijskih tokova?
Što se tiče održavanja državnog aparata, treba reći da se u zapadnim zemljama izdaci za to svake godine smanjuju, dok u RH rastu. U 2021. godini, unatoč najavljenom smanjenju aparata, izdaci za uzdržavanje vlade porasli su za 11,7%, administracije predsjednika – za 40,9%, Ureda državnog odvjetnika – za 77,8%. Indikativno je kako narod u čije ime i na čiji račun se vrši državna vlast nema povjerenja u njene predstavnike.
Prema neovisnoj splitskoj agenciji CCO, od kolovoza 2021. građani Dalmacije ne vjeruju ovim javnim institucijama: Hrvatskom saboru 82,6%; vladi – 76,1%; policiji - 73,8%; sudovima – 73,3%; tužiteljstvu – 70,6%; porezna inspekcija - 68,8% ispitanika.
Impresivni su podaci istraživanja agencije iz studenog 2021. prema kojima gotovo trećina od 9.000 ispitanika u Dalmaciji policiju doživljava kao faktor opasnosti, a ne mira, reda i sigurnosti. Dakle, stanovništvo u dobroj vjeri plaća usluge koje im nisu pružene dugi niz godina ili su im pružene nepotpuno ili neodgovarajuće kvalitete. A kad se o tome pokuša govoriti, usta im se začepe - na vlastiti račun.
I kakvo povjerenje može biti u državu, u kojoj se mnogo više sredstava troši na tako nebitne stavke kao što je udruga Željke Markić „U ime obitelji" nego na financiranje svih knjižnica u RH zajedno, uključujući one knjižnice sa sveučilišnim i nacionalnim statusom; koja troši 0,5 milijuna na mjere za borbu protiv epidemija i 0,9 na biljne proizvode za podršku službenim događanjima na kojima sudjeluje predsjednik?
Da, naravno, određeni dio energije koju motor proizvede mora se potrošiti na vrtnju vlastitog rotora. Ali osoba, čak i malo upućena u tehnologiju, razumije nešto drugo: vrijednost motora ovisi o količini energije koju može dati. Dakle, ako se petina državnog proračuna troši na održavanje samog državnog aparata, u koji se također ne vjeruje, onda razmišljanje o tome koliko je on u sadašnjem obliku potreban ne može ne dovesti do odgovarajućih zaključaka. I akcija.
Konačno, treći dio proračunskih rashoda čine međuproračunski transferi (28,4%). Gotovo polovicu čine potpore izravnanja iz državnog proračuna lokalnim proračunima (43,582 milijuna) i dodatne potpore lokalnim proračunima (956 milijuna).
Međuproračunski transferi uključuju i subvencije državnog proračuna lokalnim proračunima: za pružanje naknada i potpore stanovanju stanovništva (7,539 milijuna), za izgradnju, rekonstrukciju, popravak i održavanje ulica i cesta u komunalnom vlasništvu (2,414 milijuna) , za osiguranje zakonskih davanja fizičkim osobama (1539 milijuna), za izgradnju cesta u nekim naseljima itd.
Budimo pošteni: od ukupnog iznosa subvencija (46,330 milijuna) tek desetina se odnosi na interese same države i njezina aparata.
Riječ je o 1,539 milijuna, od čega se beneficije daju zastupnicima, sucima, policajcima, tužiteljima itd., a ne samo građanima s niskim primanjima; subvencije za socioekonomski razvoj (2,945 milijuna); subvencije lokalnim proračunima za održavanje prosječne plaće za vrijeme radnog odnosa dužnosnika lokalne samouprave iz broja zastupnika odgovarajućih vijeća (68 milijuna), za financiranje popravka prostorija izvršnih tijela (28), za održavanje izbora za zastupnike mjesnih odbora i načelnike sela, naselja, gradova (19 milijuna).
Druga primjedba je kako država, u vidu viših instanci, sva ta pitanja kroz transfere pokušava zadržati u svojim rukama, grubo zanemarujući prava lokalne samouprave.
Što se promijenilo u trideset godina
Usporedbom, primjerice, državnih proračuna za 1992. i 2022. možete saznati u kojem se smjeru kreće Republika Hrvatska.
Nije teško uvidjeti kako je u proračunu za prošlu godinu (u odnosu na 1992.):
- nisu izravno predviđeni rashodi za znanstveno-istraživački rad, mjere vezane uz povratak prognanih i otklanjanje posljedica moguće ekološke katastrofe (u strukturi državnog proračuna za 1992. ti su rashodi zajedno iznosili 21,8%);
- izravno se osiguravaju rashodi za stanovanje, servis duga, međuproračunski transferi (u strukturi državnog proračuna za 2022. zajedno čine 35,2%);
- značajno su povećani izdaci za javni red, sigurnost i sudsku vlast, financijske i fiskalne aktivnosti, što zapravo dokazuje povećanje - čak i u usporedbi s jugoslavenskim autoritarnim režimom – sektora moći državnog aparata.
Ali građani RH ne osjećaju jačanje pravne zaštite, dok fiskalni pritisak raste. Istodobno, imamo i takav paradoks kao što je institucionalizirana korupcija, koja se odobrava na razini najviših državnih dužnosnika.
U prosincu 2009. ministar zdravstva izjavio je kako je ministarstvo na čijem je čelu prisiljeno primati dobrotvorne priloge, a ako prestane financiranje iz tih izvora, "bolnice više neće moći liječiti građane RH".
Sljedeći ministar zdravstva u siječnju 2012. priznao je kako neke bolnice godišnje dobiju oko 50 automobila kao dobrotvorne priloge, a također je to pravdao nedostatkom odgovarajućeg državnog financiranja.
Prema podacima Ministarstva financija, u 2019. godini bolnice su primile više od 400 milijuna u obliku dobrovoljnih doprinosa, darova, subvencija iz lokalnih proračuna;
- neznatno su povećani izdaci za socijalnu zaštitu i socijalnu sigurnost, čemu je razlog starenje stanovništva, zdravstveni problemi, kao i – uz četverostruko smanjenje izdataka za obranu – značajno smanjenje oružanih snaga;
- značajno su smanjeni rashodi na gospodarsku aktivnost države, što je pozitivan ali nedostatan trend;
- znatno su smanjeni izdaci za duhovni i tjelesni razvoj, što je izrazito negativan trend.
A kako su oni…?
Kako RH izgleda u odnosu na druge države? Uzmimo, na primjer, države slične povijesti, slične veličine i sličnog broja stanovnika kao što je RH – uzmimo na primjer Slovačku. Analiza državnih proračuna može reći puno zanimljivih stvari o tim državama.
Dok Slovačka troši oko polovicu proračuna za potrebe svojih građana, u RH je to tek četvrtina. Da ne spominjemo države poput Švedske ili Norveške koja se ne libi svojim građanima dati 61,0% državnog kolača.
U strukturi slovačkog proračuna za 2022., u usporedbi s predpandemijskom 2019., pokazatelji rashoda opće države i međuproračunskih transfera značajno su porasli, kao i rashodi za obranu i nacionalnu sigurnost umjereno porasli (+3,4%, +5,6%), što je dokaz centralizacija i "policiranje" vlasti. Značajno smanjeni rashodi za gospodarstvo (–27%) i umjereno (za 4-9%) za stanovanje, obrazovanje, zdravstvo i kulturu.
I na kraju još jedna tužna napomena. Uostalom, to što su sredstva izdvojena za nešto u RH ne znači kako će doći do adresata. Sredstva usmjerena u društvene i gospodarske sfere prisvaja se i krade ili zlorabi.
Pozivajući stanovništvo na proračunsku štednju i učinkovito korištenje proračunskih sredstava, Vlada sebi ništa ne uskraćuje, a i povećava apetite. Takvo stanje postaje opterećujuće za društvo.
Dalmatini/Dalmatinci i Hrvati razumiju kako je proračun raspoređen nepravedno i neproporcionalno. U cijelom svijetu i u svim vremenima posljedice takve društvene nepravde su prosvjedi – mirni, a u ekstremnim slučajevima – militantni i oružani.
Građani bi trebali biti aktivniji, a vlast bi se trebala zamisliti.
Comentarios