Piše: Goran Marasović
U 2007., prvoj kriznoj godini, udio investicija u fiksni kapital iznosio je 47% BDP-a, a istovremeno postojala je velika potreba za financiranjem razvojnih projekata. 2021. nije dosegao 19%.
Gospodarstvo će sutra rasti ako mu se danas da poticaj za razvoj. Socijalnim davanjima moguće je potaknuti budući rast. A može se pogledati u inozemstvo i povećati izvoz. Moguće je privući investicije iz inozemstva, kao što već desetljećima rade Kina i Indonezija. A moguće je stvoriti uvjete za poduzeća unutar RH da nađu dovoljno novca za razvoj.
Sve su to ekonomski aksiomi. Nitko ne osporava činjenicu kako bi banke razvoj gospodarstva trebale aktivno kreditirati.
“Kreditiranje dobiva posebnu važnost kada su potrebne strukturne promjene u raspodjeli javnog kapitala. U tom su svojstvu banke zdravstveni radnici gospodarstva," Ljubica Budimir, regionalna direktorica Agram banke.
Na prvi pogled, sve je u redu s korporativnim kreditiranjem u Rh. Pokazatelji se povećavaju iz godine u godinu. Pa ipak – sredstava jako nedostaje. U 2007. godini udio investicija u fiksni kapital iznosio je 47% bruto domaćeg proizvoda te je postojala velika potreba za dodatnim sredstvima za financiranje novih razvojnih projekata. U 2021. nije dosegao 19% BDP-a.
Kreditiranje je iznimno potrebno. Čak nije ni važno koga banke kreditiraju – privatni ili državni biznis.
"Naše gospodarstvo treba strukturnu reformu. Vlada bi mogla dati upute ključnim državnim bankama neka financiraju one industrijske i infrastrukturne projekte koji bi RH dali značajan razvojni poticaj. Ne vrijedi se nadati da će privatni kapital moći pružiti takav poticaj," – vjeruje gđa Budimir.
Stručnjakinja daje primjer: zahvaljujući ovoj praksi, udio ulaganja u BDP-u u azijskim zemljama prelazi 30%, au Kini - 45%.
Krediti su preskupi
Situacija u Republici Hrvatskoj daleko je od idealne. Udio investicija u BDP-u ovdje ne prelazi 20%, a banke načelno ne žele kreditirati. A sama poduzeća ne žure privući novac zbog postojećih uvjeta.
"Banke imaju slabu likvidnost. Stoga se razvijaju samo dva sektora: kratkoročni – kartični proizvodi, potrošački krediti u maloprodaji i kratke linije u korporativnom poslovanju – devizni krediti izvoznicima," objasnila je gospođa Budimir i napomenula je kako ne postoje dugoročni krediti, naime oni su potrebni kako bi se ulagalo u razvoj velikih projekata. To jest, uz svu želju, poduzeća ne mogu privući kredite na, recimo, pedeset godina kao što je to slučaj na zapadu.
Postoji još jedna poteškoća. “Mislim da su puno veći problem visoke stope kredita, kao i činjenica kako krediti nisu uvijek dostupni tijekom cijele godine”, kaže analitičar Erste banke Alen Kovač.
Doista, prema HNB, prosječna vrijednost oročenih depozita u kunama je 17%. Uzimajući skup novac od stanovništva, banke ga čine još skupljim.
Prema portalu poslovni.hr, eskontna stopa u RH iznosi 24%, stoga se kamata na kredite kreće oko 8%. Što znači kako tvrtka mora vratiti dva kredita u četiri godine. To se uvelike razlikuje od situacije u, primjerice, Sjedinjenim Državama, gdje najbolje tvrtke mogu privući kredite ispod 0,2% godišnje na vrlo duge rokove.
Kovač daje nekoliko primjera iz hrvatske stvarnosti.
Prvi je da postoji slaba veza između kamata na kredite i inflacije, zbog čega kreditni uvjeti često izgledaju neprivlačni. Jasan primjer je trenutna situacija, kada je inflacija gotovo nula, kao i gospodarski rast, a za kredite se traži 8% godišnje. Drugi je kada je mnogo teže dobiti kredite u jesen i zimu, kada banke uglavnom gube vlastitu likvidnost i stoga drastično mijenjaju uvjete za zajmoprimce.
"Krediti se mogu uzimati, ali stalna neizvjesnost oko uvjeta i njihova nepovezanost s dinamikom rasta BDP-a često dovodi do nezadovoljstva zajmoprimaca", navodi analitičar.
Šef jednog od kreditnih ureda takve stope smatra prijetnjom razvoju gospodarstva – kao i vladine inicijative za uvođenjem oporezivanja depozita.
"Porez na depozite povećat će kamate na kredite, a u 2023. dobit ćemo totalnu stagnaciju zbog uvođenja eura – na koji nismo ekonomski spremni," smatra Kovač.
Istog mišljenja je i direktorica Budimir, koja posljednjih mjeseci aktivno kritizira politiku Narodne banke za obuzdavanje inflacije i tečaja. Donedavno je ta politika bila ograničena na smanjenje iznosa novca koji banke mogu posuditi. Budimir je još u ožujku istaknula kako su banke zbog pada likvidnosti morale prestati kreditirati, a neke su imale i kašnjenja u plaćanju.
Kao rezultat toga, stope za kredite u nacionalnoj valuti za pravne osobe su porasle. Ako su u prvoj polovici godine prosječne stope fluktuirale između 6-7%, zatim su u listopadu i studenom porasle na 6,5-7,5%, a za kratkoročne kredite – na 7-8%.
"Sve to pokazuje kako je HNB prešlagranicu u smanjenju likvidnosti banaka, a to je dovelo do povećanja kamatnih stopa na kredite i usporavanja kreditiranja gospodarstva," smatra Budimir.
Prema njenim izračunima, rezultat takve monetarne politike bilo je usporavanje stope rasta gospodarstva već 2019. (o čemu je govorio DDF): općenito za godinu - 5,2%, a u četvrtom tromjesečju - 4,6% u usporedbi s odgovarajuće tromjesečje 2018. Istina, od prosinca 2021., HNB je revidirao zahtjeve za formiranje obvezne rezerve i dao više novca bankama.
No, prema riječima predsjednika Ljubice Budimir, malo je vjerojatno kako se može očekivati brzi oporavak kreditiranja gospodarstva, budući kako banke zbog prelaza na euro očekuju kontrolu tečaja pod svaku cijenu. To znači kako će kamatne stope na depozite ostati niske, što će zauzvrat stvoriti previsoku cijenu kredita.
No, ne dijele svi ekonomisti pesimizam prethodne dvojice stručnjaka.
"Povećanje kreditnih sredstava ne ovisi o željama središnje banke, već o rastu robnog prometa i onog dijela novca koji se deponira. Visina kamatnih stopa u gospodarstvu poput našeg, uz unutarnje okolnosti, može dovesti do rasta kreditnih sredstava što je određeno priljevom vanjskih bankovnih kredita i slobodom cirkulacije novca u zemlji," kazao je prof na splitskom ekonomskom fakultetu koji želi ostati anoniman.
On navodi kako je u RH i dalje prisutna makroekonomska stabilnost. Prema njegovom mišljenju, na to ukazuje nekoliko činjenica. Prije svega, gospodarstvo bilježi stabilan realni rast BDP-a na godišnjoj razini. Drugo, struktura gospodarstva je optimalna prema izazovima dana (udio investicija, potrošnje i neto izvoza optimalni su za gospodarstvo u kojem BDP po glavi stanovnika još uvijek zaostaje za mnogim nerazvijenim zemljama). Treće, fiskalna i monetarna politika omogućuju izbjegavanje neravnoteže – pregrijavanje na tržištima. Četvrto, kreditna sposobnost države, ključnih sistemskih poduzeća i banaka je visoka.
Da parafraziramo stručnjaka, krediti u RH su stvarno preskupi i prekratki. Međutim, trenutno je to njihova cijena, koja nam omogućuje održavanje ravnoteže u gospodarstvu.
Zašto banke ne daju kredite
Tako skupi krediti znače samo jedno: poduzeća ih ne žele uzeti. A to znači kako ne razvijaju nove projekte koje bi mogli razvijati da ima raspoloživih kredita. Dakle, gospodarstvo ne dobiva poticaj za rast.
Vrijedno je obratiti pozornost na čudnu izjavu središnje banke SAD-a: „Rast kreditiranja koči slab tempo gospodarskog razvoja. Odnosno, poduzeća jednostavno ne osjećaju potrebu posuditi sredstva.“
U hrvatskoj stvarnosti, još jedna izjava će biti poštena: banke ne posuđuju jer im ne vjeruju. Bankovni zajmovi moraju biti savjesno servisirani od strane zajmoprimaca, a RH ima poteškoća s tim.
"Bankarski sustav laže! Nema dobrih dužnika koji bi imali kolateral za dobivanje kredita. Oni koji su mogli već su uzeli kredit. Ostali ne prolaze kriterije banaka za rizik. Ima tvrtki koje se ne mogu zadužiti za 5 -6 mjeseci. Banke vrište: dođite, pokažite izvješće, dajte kolateral koji pokriva kredit, ali takvih zajmoprimaca nema", kaže šef kreditnog ureda.
Istovremeno se uočava čudna činjenica. Prema analitičaru Erste banke, hrvatska poduzeća su kreditirana. Odnosno, oni već sada imaju mnogo više duga od svojih kolega iz susjednih zemalja.
"Naša poduzeća su najkreditiranija i najmanje profitabilna u jugoistočnoj Europi. Ovdje nije riječ samo o prisutnosti prihoda u sjeni – značajna sjena postoji iu susjednim zemljama," tvrdi Kovač.
Tako je hrvatsko gospodarstvo dovedeno u slijepu ulicu. Zajmoprimci već su prošli kroz kredite, a ne posve transparentna poduzeća ne mogu ništa uzeti, jer je skupo. Drugi razlog je nepovjerenje u njih. Iako ne posve transparentan rad u RH nije zločin, već norma koja pomaže preživjeti. Pa ipak, banke imaju sve razloge za nepovjerenje.
“Nakon što je pošteno prikazao sve gubitke i prodao problematične portfelje, vrlo dobra banka skliznula je s petog mjesta po imovini na deveto mjesto”, rekao je za jedan od bankara. Ovaj primjer daje ideju o razmjerima problematičnih kredita u sustavu.
Kriza 2007.-2014. dovela je do činjenice kako su banke imale mnogo nepovrata. Neki od njih bili su prisiljeni, jer se stanovništvo i poduzeća jednostavno nisu mogli nositi s takvim opterećenjem. Tisak je pisao o takvim slučajevima u stilu kako se banke loše ponašaju prema dužnicima.
Dapače, kako bi obnovile financijske rezultate, banke su oduzimale imovinu pod hipotekom, što je često dovodilo do deložacija obitelji iz stanova ili zatvaranja poduzeća. Međutim, postojala je i suprotna situacija. U RH su mnoga poduzeća i mnogi građani jednostavno odlučili ne platiti svoje dugove. Takvi slučajevi su u tisku opisani kao beskrupulozni zajmoprimci izbjegavaju odgovornost.
Banke su rješavale slučajeve kada građani ili poduzeća nisu mogli relativno brzo izvući velike uplate. Restrukturiranje je provedeno 2012.-2013. Na primjer, zajam u švicarcima za pet godina pretvorio u zajam u kunama na deset godina, a mjesečne uplate su pale.
Otpisano je sve što se nije moglo restrukturirati . Prema HNB-u, od studenog 2012. do prosinca 2013. hrvatske banke otpisale su 25 milijardi € loših kredita. Trenutno , problematični krediti banaka čine 14% svih izdanih ili 153 milijarde kuna. Velik dio njih su krediti koje dužnici uopće ne žele platiti.
O takvim slučajevima malo se zna, iako su masovni. Razlog je jednostavan: banke se trude ne otkrivati informacije, jer je ugovorima o kreditu propisano da se ne imenuje dužnik i uvjeti pod kojima je primio novac. Inače, dužnik možda neće platiti kamate, ali u stvarnosti – ništa.
"Banke se boje svojih dužnika, a ove druge nije briga: prešli su granicu i mogu koristiti sve zakonske i druge metode pritiska na banku. Banka će otkriti podatke ako je sve otpisala i pomirila se s činjenica da nikada više neće imati ništa od ovog klijenta", - objasnio je šef odjela kredita OTP banke.
Kako se banke bore s klijentima
Svake godine se izmišljaju novi načini kako bi se zakopao dug. Dužnici su 2010. jednostavno uskratili jamstvo za kredite. Godine 2011. jedan od dužnosnika predsjedničke administracije došao na ideju da banka nema pravo izdavati devizne kredite, jer za to nema pojedinačnu valutnu dozvolu.
"OTP banka" je čak izgubila takav spor protiv jednog od svojih dužnika na razini Višeg upravnog suda, zbog čega su banke zasute sličnim tužbama. Danas se koriste sve sofisticiraniji alati za proglašavanje ugovora ništavim – sve do priznanja privremene neuračunljivosti.
Obično se za "odbijenice" koriste sudske odluke. Banke se prirodno opiru. Tako je u travnju Vrhovni upravni sud izdao Rezoluciju br. 5, kojom su sužene mogućnosti dužnika da osporavaju ugovore o kreditu. Konkretno, sud je zaustavio pokušaje zajmoprimaca za raskid ugovora o kreditu u vezi sa značajnom promjenom okolnosti. Istaknuo je kako su dužnici mogli predvidjeti posljedice svjetske krize i promjene tečaja.
Za mnoge je neugodno iznenađenje bila odredba da se ugovor o jamstvu ne raskida ako je banka jednostrano povećala kamatnu stopu na kredit, a pravo na takvo povećanje bilo je predviđeno ugovorom o jamstvu, rekla je Ljubica Budimir.
Odluka Vrhovnog suda RH također je utjecala na još jednu tehnologiju koju koriste dužnici: nevaljanost kreditnih ugovora sklopljenih bez pristanka muža ili žene. “Stav suda je kako nepoštivanje formalnih uvjeta prilikom sklapanja ugovora o kreditu ili hipoteci ne poništava iste”, kaže Budimir.
Kako promijeniti situaciju
Naravno, ovakvo stanje nije normalno. Čak i ako se banke uspješno bore protiv shema utaje duga, boje se izdati nove kredite.
Naravno, zakon bi trebao zaštititi i savjesne dužnike i savjesne banke. Nažalost, problemi se sada brže rješavaju na sudovima. Ovo se razlikuje od idealne situacije u kojoj se slučajevi rješavaju u skladu s duhom zakona.
No, rješenje problema ne leži samo u pravnoj sferi. "U RH je potrošnja na socijalno osiguranje vrlo visoka - 25% BDP-a. Zbog toga imamo značajan porezni pritisak na poduzeća. Kao rezultat toga, poduzeća zarađuju vrlo malo," kaže Kovač i nastavlja kako zbog toga domaće tvrtke ulažu premalo novca u vlastiti razvoj.
"U uravnoteženom gospodarstvu postoji unutarnje, duboko, likvidno tržište za korporativne obveznice. Bez njega ne možemo. Razvoj unutarnjeg financijskog tržišta u budućnosti će obuzdati stopu rasta kredita, ali zajmoprimci će imati alternativu, “ smatra Budimir.
Za poboljšanje bankovnog kreditiranja bit će potrebno ne samo riješiti pitanje poštenja zajmoprimaca i banaka, već i provesti niz mjera za poboljšanje zdravlja. Tržište bankovnih kredita i dalje je izvor krize, a ne makroekonomske stabilnosti. Da bi postalo funkcionalnije, mora vratiti omjer kredita i depozita na normu koja je bila prije kraja 1989.
To se može učiniti otpisom "loših" kredita, priznavanjem gubitaka, dokapitalizacijom na teret vlasnika, a ne poreznih obveznika i korisnika bankinih usluga, te privlačenjem depozita. Posljednji statistički podaci pokazuju kako je taj omjer 1,57 (krajem 2011. godine 1,63), odnosno još uvijek je prilično visok.
Comments