Piše: Roko Karaman
Jasno je zašto Vlada ne sumnja kako će ministri pronaći ostatke ostataka savjesti i izvršiti pritisak ka Sabor neka donese zakon kojim će ograničiti tycoone. Ipak, takav bi zakon više naštetio siromašnima.
RH uopće ne pokušava donijeti zakon kojim bi se uveo porez na luksuz i bogatstvo. Iskustvo drugih država pokazuje kako će porez u obliku u kojem je prvotno zamišljen platiti svatko, samo ne bogati.
Umak kojim je začinjena ideja o uvođenju poreza na luksuz i bogatstvo zove se socijalna pravda. U RH se o takvoj pravdi počinje govoriti samo uoči izbora. Političke stranke paralelno se žele dodvoriti glasačima, te su toliko puta poručile kako će razvlastiti bogate.
Ali, u RH situacija se komplicira ogromnim proračunskim deficitom, s jedne strane, i nezadrživom željom premijera Plenkovića da „podigne socijalne standarde“ najbogatijih, s druge strane. Kao što znate, Plenković je davno obećao kako će povećati mirovine i najniže plaće, što neće zahtijevati ni kune porezne obveznike.
-U uvjetima sve gore svjetske ekonomske situacije, socijalna pravda zahtijeva da bogati plaćaju veće poreze, - izjavio je Vedran Bralić iz DDF-a. On želi da se Vlada RH odmakne od neoliberalne socio-ekonomske prakse kako bi došlo do razvoja ravnopravnih ekonomskih uvjeta i na taj način razvilo društvo šo će, zapravo, napuniti državi i lokalne proračune i donijeti zadovoljstvo građanima.
Bralić se šalli kako ga zovu proračunski Gestapo, jer se zalaže za progresivno oporezivanje kakvo postoji u SAD-u, Velikoj Britaniji i Francuskoj – državama klasičnog kapitalizma. Naglašava kako će kao rezultat mirovinske reforme, primatelji supervisokih primanja zadržati ista, ali će se stotine tisuća običnih umirovljenika suočiti s činjenicom kako su im prihodi smanjeni. Bralić također upozorava kako stotine tisuća ljudi imaju novca u čarapi, a mnogi poduzetnici drže svoje radnike isključivo na crno.
Još jedno kriminalno remek-djelo bio je nacrtprijedloga zakona o izmjenama i dopunama Poreznog zakona u vezi s uvođenjem poreza na bogatstvo. U početku su autori nacrta prijedloga zakona razvili sljedeće objekte oporezivanja:
- nekretnine (osim jedine stambene);
- stanovi s površinom većom od 200 četvornih metara;
- stambena, seoska ili vrtna kuća veća od 400 četvornih metara;
- zemljišne parcele: u selima - 0,75 hektara, u naseljima - 0,45 hektara, u gradovima - 0,30 hektara; za individualnu izgradnju vikendice - 0,30 hektara; za hortikulturu - 0,36 hektara;
- osobna vozila s zapreminom cilindra motora većom od 3400 kubika za automobile mlađe od 7 godina;
- motocikli obujma većeg od 800 kubika za motocikle mlađe od 7 godina;
- plovila, jahte snage veće od 75 kW za plovila mlađa od 20 godina;
- helikopteri i avioni;
- proizvodi od plemenitih metala i dragog kamenja u vrijednosti većoj od 10 minimalnih plaća;
- satovi, mobiteli i oružje u vrijednosti većoj od 10 minimalnih plaća;
- obuće, proizvoda od krzna, kože, tepiha i proizvoda od drveta u vrijednosti većoj od 10 minimalnih plaća;
- umjetnine i antikvitete u vrijednosti većoj od 30 minimalnih plaća.
Za referencu: minimalna plaća danas iznosi 3200 kuna.
Imajmo na umu kako se na početku stan od 300 m2 smatrao bogatstvom, a stambene su se kuće smatrale luksuzom ako je njihova površina veća od 600 četvornih metara. Automobili su se prvobitno smatrali luksuznim ako im je obujam motora prelazio 4000 kubika.
Nakon izmjena nacrta prijedloga zakona, vlasnik stana većeg od 200 četvornih metara ili kuće veće od 400 četvornih metara već se smatra bogatim, a vlasnici automobila s motorom iznad 3,4 litre spadale su u kategoriju bogatih. Time je popis potencijalnih "bogataša" značajno proširen. U klasicima žanra, proširenje porezne osnovice dovodi do velikih prihoda u proračunu.
U Poljskoj je ideja o sličnom zakonu predstavljena vrlo slično, ali s nekim razlikama. Dakle, kao mogući prag za oporezivanje, predlaže se razmatranje nekretnina čija vrijednost prelazi 50 milijuna zlota, a čija površina prelazi 150 četvornih metara za stan i 300 četvornih metara za kuću po osobi, ili 1 tisuću četvornih metara po objektu, kao i automobile skuplji od 3 milijuna zlota.
Kao što vidite, u Poljskoj se bogatima smatraju oni koji posjeduju stan površine 150 četvornih metara ili više. Što se tiče automobila, jedna od verzija poljskog zakona predložila je oporezivanje ne volumen motora, već njegovu snagu. U procesu brojnih rasprava o zakonu u Poljskoj stručnjaci su predložili oporezivanje automobila s kapacitetom od 300 konjskih snaga ili više i stanova od 1000 četvornih metara.
Usporedite li ove brojke s temom koju su predložili hrvatski zakonodavci, bit će jasno kako su ovdje puno bogatiji, jer će morati platiti porez na imovinu, što se čak i prema ruskim standardima ne smatra luksuzom.
I kod nas se prije svakih izbora raspravlja o porezu na bogatstvo. A u procesu rasprave ispada kako je više pitanja u nacrtu prijedloga zakona nego odgovora. Većina se svodi na jednostavnu činjenicu: bogati ljudi neće plaćati više, ali porez će pogoditi najsiromašnije, jer srednja klasa ne postoji.
Konkretno, prema Bralićevoj ideji, kuća bazne površine 400 četvornih metara automatski se smatra bogatstvom, iako takvih kuća u Dalmaciji nema mnogo, a najčešće se nalaze u depresivnim dijelovima regije, a u njima živi, recimo, starica koju su djeca napustila. Stoga Bralić, osim kvadrature predlaže uvid u ostala stanja vlasnika kuće kako bi došlo do pravednog oporezivanja.
Osim toga, upozorava Bralić, parcele površine veće od 0,75 hektara također nisu neuobičajene. No, zakon ne uzima u obzir činjenicu kako ovaj luksuz može biti prekriven travom i korovom, a njegov vlasnik jedva spaja kraj s krajem. Da biste se sami u to uvjerili, dovoljno je voziti se po Zagori ili otocima – takvog "bogatstva" ima u izobilju.
Đurđa Zakonović žive u neurbaniziranom dijelu grada Solina, imaju malu kuću i posjeduje zemljište površine 1,6 hektara. Na ovoj parceli se nalaze brežuljci, vrt o kojem se umirovljenica teško brine, te skromni povrtnjak za osobne potrebe. Đurđa osim mirovine nema nikakvih primanja. No, prema nacrtu prijedloga zakona, automatski će morati platiti porez. Umirovljenici još ne znaju da žive u luksuzu.
Dokument također ne uzima u obzir novčane prihode. Zar se plaća od 50.000 eura mjesečno ne smatra bogatstvom? Tko prima takve plaće? Tisuće vrhunskih menadžera koji upravljaju velikim tvrtkama. Ali zašto je onda automobil od 50.000 eura bogatstvo? Sudeći po duhu prijedloga zakona, i o tome bi se moralo voditi računa. Ali nisu uzeli u obzir.
Također, dokument ne odgovara na pitanje je li nekretnina kupljena nakon donošenja ovog zakona podložna oporezivanju ili se to odnosi na svu imovinu? Najvjerojatnije je riječ o svoj imovini koju građani RH već posjeduju. U Poljskoj se raspravlja o ideji oporezivanja nekretnina i automobila kupljenih nakon 1991. Isti pristup moguć je i ovdje.
Za mnoge naše sunarodnjake to će biti ne samo iznenađenje, već i financijska katastrofa – prema izračunima agencije CCO iz Splita, uvođenje poreza na bogatstvo donijet će proračunu 800 milijuna kuna godišnje.
-Čak i prije usvajanja zakona, sva će se imovina prenijeti na pravne osobe. Postoje i druge nijanse u odnosima s Poreznom upravom, ali postoji dovoljno stručnjaka u ovom području, - objasni je Bralić.
Radi se o klasičnom načinu izbjegavanja oporezivanja – luksuzna roba neće se izdavati fizičkoj, nego pravnoj osobi. Problem će biti riješen, a proračun će ostati bez ičega.
Uzmimo, na primjer, objašnjava Bralić, Todorićev dvorac ili Kerumov Maybach, ili Rajićev privatni avion. U prvom slučaju, letjelica dvorac će biti u službi njegove tvrtke ili Službe državne sigurnosti (možda) jer se radi o imovini pod zapljenom, a u drugom i trećem slučaju bit će u bilanci tvrtke, odnosno u vlasništvu poduzeća. U sva tri slučaja, građanin nema dvorac, a građanim maybach, kao što građanin nema avion.
-Porez na luksuz, u onom obliku u kojem se pojavio u Poljskoj, može se usporediti s meksičkom serijom “I bogati plaču”: glavne uloge su bogati građani, ali ova višeserijska žvakaća guma namijenjena je drugoj publici. A što je sa stvarnim životom, sve što se događa na ekranu je irelevantno. Jer porez, koji se čini da je uveden za rješavanje fiskalnih i socijalnih problema, nije sposoban postići niti jedan od deklariranih ciljeva u modernim uvjetima, - smatra poljski financijski stručnjak Tadeusz Kowalski .
Kowalski napominje kako je imovina bogatih Poljaka izvan dosega poljskog zakonodavstva. Usput, isto vrijedi i za RH. Već smo pisali o tome kako je minister financija Marić htio primiti novac u proračun od vlasnika offshore tvrtki. I dalje se nastavlja promovirati temu offshorea.
Kowalski je kupovinu ekstremno skupih mobitela nazvao nedostižnom za fiskalno zakonodavstvo. Doista, kako se naplaćuje porez na cijenu tako skupih telefona – pri kupnji? Čini se kako će biti puno zabune i nesporazuma s poreznom administracijom kod utvrđivanja poreza na bogatstvo. I što je najvažnije, ovaj zakon će trgovinu suziti i otjerati u sjenu.
Comments