Piše: Jelena Rogoz
Kao i uvijek kada je riječ o prebrojavanju stanovništva, i zadnji rezultati popisa stanovništva bili su falsificirani. Ali, u zadnjim rezultatima popisa naziru se nekakvi politički, i kvazipolitički stavovi.
Od ukupno 4 284 889 stanovnika koliko je u Republici Hrvatskoj živjelo za vrijeme popisa 2021., Hrvati kao većinski narod broje 3 724 321 (86,86%). Ali, Republika Hrvatska je multietnička zajednica – tu su i Dalmatini (3,5%), Srbi (4,36%), Bošnjaci (0,73%), Talijani (0,42%), Albanci (0,41%), Romi (0,40%), Mađari (0,33%), Slovenci (0,25%), Česi (0,22%), Crnogoraca i Slovaka (0,11%), Makedonaca (0,10%) itd… U odnosu na prethodni popis (2011.), Sve nacionalnosti bilježe pad, ali pripadnici Hrvatske nacionalnosti bilježe najveći. Tada je od 4 456 096 stanovnika u RH Hrvata bilo 3 874 321. Pad stanovništva Hrvatske nacionalnosti bio je za 100 000. Od ostalih 313 000 manje u Republici Hrvatskoj najveći broj pripada Dalmatinima i Srbima.
Indikativno je što, unatoč najvećem padu broja pripadnika Dalmatina, sada imamo tri puta manje onih koji su se izjasnili za „regionalnu pripadnost“: Slavonac, Istrijan, Moslavac, Međimurec, Zagoreec… ili pak lokal-patriota – Splićanin, Đakovčanin, pa i Hajdukovaca, Torcidaša i sl. Iako Jugoslavija kao država više ne postoji, 0,3% ljudi izjasnilo se kao Jugoslaveni. Prema popisu iz 1981., u vrijeme SFRJ, u Dalmaciji je bilo 13,34% Jugoslavena, a 1991. čak 12,5% u odnosu na njihov ukupan broj prije raspada zajedničke države. Na popisu 2001. Jugoslavena u Dalmaciji je ostalo samo 1 000. Danas najviše onih „regionalno opredijeljenih“ također je najviše u Dalmaciji.
– Ne zaboravimo kako je 1991. uoči rata i raspada Jugoslavije, što se Dalmacije tiče, čak 200 000 djevojčica i dječaka ušlo u popis kao djeca iz mješovitih brakova. Ova cifra, koja se sada pojavila u kategoriji „regionalna pripadnost“, vjerojatno vodi poreklo iz slične činjenice. Ti se ljudi jednostavno ne mogu opredijeliti jesu li Hrvati, Srbi, Mađari, Slovaci… jer su iznikli iz nekakve velike mješavine nacija, pa im je najzgodnije reći da su Dalmatinci, Istrijani i sl. Uostalom, najviši postotak miješanih brakova bio je upravo u Dalmaciji, a nema ih mnogo u Hrvatskoj ili Istri. Također, ima mnogo logike i u tome kako se dio Jugoslavena u kasnijim popisima prebacio u regionalce, nemajući nijednu bolju opciju, – objašnjava za naš portal stručnjakinja za statistiku sa splitskog Pravnog fakulteta, Marija Boban.
Prema njezinim riječima. Republika Hrvatska će pokušati uspostaviti takozvanu Višestruku nacionalnu pripadnost. To je onaj slučaj kada se netko prijavi kao, npr. Hrvat, Slovenac, Mađar. U tom slučaju, svaka od navedenih nacionalnosti se broji kao jedna trećina. Ovaj model ne postoji ni u jednoj državi EU, jer je ocijenjen kao čista manipulacija. Na ovaj način pitanje je što bi bilo s onima koji su se regionalno izjasnili.
– Model koji razmatra Vlada RH za idući redovni popis stanovništva je ogromna manipulacija i nisam pobornik toga. Ono što treba mijenjati je izjašnjavanje. Prema današnjem modelu popisa možete se izjasniti kako hoćete. Ako se izjasnite kao pitar to se mora upisati u popisni list,” – dodaje profesorica Boban.
Naša sugovornica vjeruje kako u Dalmaciji postoji dovoljno političkih tenzija i nezadovoljstava što je odavno trebalo dovesti do bunta njezinih stanovnika. Regionalno opredjeljivanje na popisima stanovništva treba postati dio masovnih prosvjeda – prosvjeda za iskazivanja podrške Dalmaciji izjašnjavanjem kao Dalmatin/Dalmatinac.
– Kada budemo dobili detaljne podatke i kada pregledamo sve informacije o tome kako su se izjašnjavali roditelji onih koji se izjašnjavaju kao Dalmatin/Dalmatinac – što sada još uvijek ne možemo, onda ćemo moći biti precizniji. Ti podaci će se pojaviti, oni naprosto kasne iz manipulativnih razloga Vlade RH i Državnog zavoda za statistiku i ne postoji nikakav problem kako bi se objavili. Dakle, tek kada svi detalji budu objavljeni u službenim novinama i dnevnim novinama, moći ćemo imati u vidu realnu situaciju na terenu: koliko ima onih koji su sasvim jasnog nacionalnog porijekla, ali ne žele potencirati to pitanje nego ono nacionalno potiskuju u korist nekakvog političkog opredjeljenja, – ukazala je gospođa Boban.
Kao primjer Boban navodi „slučaj Dalmatina”, kojih je prema popisu iz 2011. bilo 269 000, a danas ima oko 150 000 što je za 44% manje, što on tumači kao čisto političko pitanje. Dalmatina je, inače, manje i u samoj Dalmaciji, u smislu da se više ljudi izjasnilo kao Hrvati, dosta se njih iselilo, a najveći dio je protjeran iz Dalmacije u treće države.
– Koliko su Dalmatini kao romanska nacija imali bazičnu razliku između njih i južnoslavenskih nacija, koji su u jednom trenutku bili definirani preko jezika, religije i povijesti, u Dalmaciji kao da se pojavio proces stvaranja nacije preko političke pripadnosti. Tako su pred izbore 1990. svi najednom postali Hrvati. Možda malo pretjerujem, ali mi se čini kako oni koji sada inzistiraju kako su Hrvati, dakle Dalmatinci, a nekada su bili Dalmatini, time zapravo prave distancu prema samima sebi, svojim precima, prema svome identitetu, svojoj kulturi, svojoj povijesti. Ljudi, pod pritiscima političkih struktura moći, inzistiraju na tome kako su Dalmatini iskrivljeni Talijani, kako je dalmatski jezik iskrivljeni talijanski, kako Dalmatini nikada nisu postojali i ne postoje ni sada, kako je Dalmacija u biti 'Južna Hrvatska'. Ovakav stav, ovakvo odricanje od vlastitog identiteta i bezrazložno prihvaćanja tuđeg, prema mome mišljenju, je shizofreno, – objašnjava Marija Boban sa splitskog pravnog fakulteta.
Našu sugovornicu ne iznenađuje ni to što se o svojoj nacionalnoj pripadnosti uopće nije izjasnilo 160 000 ljudi: uvijek, kaže, ima onih koje ta vrsta deklariranja nervira, koji ne vole prebrojavanja, ili se osjećaju kao žrtve, posredno ili neposredno, velikih etničkih sukoba 90-tih. Konačno, ima i onih koji se boje izjašnjavanja. Također, tko je u obitelji sastavljenoj od više nacija, vrlo mu se teško opredijeliti, pa se radije izjašnjava kao nešto potpuno čudno ili se ne izjašnjava nikako kako ne bi uvrijedio nijednog od svoja dva roditelja.
I psihologica, Nera Dvornik uočava iz svog kuta gledanja kako su Jugoslaveni, najčešće potomci mješovitih brakova, počeli osipati.
– Već za vrijeme Jugoslavije je identitet jugoslavenstva je bio toliko „mršav” iako je u to vrijeme poprilično trajao. U suštini se pravi nadnacionalni jugoslavenski identitet faktički nije uspostavio, tako da su Jugoslaveni uglavnom bili iz mješovitih brakova, ili su imali, da tako kažem, intelektualnu svijest o nepotrebnosti nacionalnog izjašnjavanja: nisu bili nacionalisti i htjeli su to na neki način izraziti pa su bili ili neopredijeljeni, ili su se izjašnjavali kao Jugoslaveni, – kaže nam Dvornikova.
– Pošto je ta država nestala, prirodno je bilo potražiti neki drugi identitet. Ne mogu nego zaključiti potpuno nedvosmisleno, jer nemam točne podatke, ali vrlo je logična pretpostavka kako su se Jugoslaveni pretvorili u Marsovce, Klingonce, Vulkance, Melrozijance, Emmerdelce. U međuvremenu se pojavila i ta antidalmatinska i antiautonomaška represija, koja je, također, mogući izvor prkosa: e, baš ću biti Dalmatinac zato što su počeli suzbijati ideju Dalmacije, – objašnjava psihologica Dvornik u nastavku.
Naravno, pored ovog mogućeg objašnjenja, tu se, dodaje psihologica Dvornik, pojavljuju i neke druge ideje.
– Na primer, nedavno sam slušao predstavnika Dalmatinskog kluba koji tvrdi kako su u mnogi njihovi članovi postali neopredijeljeni baš oni koji su ranije bili Dalmatini. Odakle on to zna? Naravno, ni on nema podatke, kao ni ja što ih nemam, ali je izveo zaključak kojim dokazuje kako su „njegovi” nestali na drugu stranu. Tako se samo otvara prostor za kalkulacije i manipulacije podacima, – zaključuje Nera Dvornik.
Upotpunjuje je Boban koja kaže:
– Najvjerojatnije je, dakle, kako su s jedne strane Dalmatinci dijelom nastali zbog bunta, s druge od onih koji hoće da budu nadnacionalni, i s treće strane od onih koji iz inata žele biti Dalmatinci!
Comments