Piše: Mikula Zancchi
Ukupan godišnji prihod prosječnog stanovnika Dalmacije iznosio je u 2021. nešto više od 40.000 Kn. U istom razdoblju u Slavoniji je prosječna zarada iznosila više od 50.000 Kn.
Prije svakih izbora hrvatski političari pričaju o poboljšanju života, rastu BDP-a, povećanju plaća…, a ne objašnjavaju kako to napraviti kada je cijela ekonomija upropaštena. Ne govore ni to kada će do poboljšanja standarda doći i zašto se to njihovo poboljšanje brzim tempom odvija puževom brzinom.
Ako je srednja mjesečna nominalna plaća, za današnju državnu upravu, narasla za 16% u razdoblju 2016.-2022., kako je moguće da je u Slavoniji, koja je zadnjih 30ak godina potpuno neproduktivna regija narasla za više od 50%?
Razlog nije samo u tome što se otima od Dalmacije kako bi se dalo Slavoniji (Zagrebu i Hercegovini), već i u loše uspostavljenom sustavu. Mi u Dalmaciji plaćamo razliku od plaća i mirovina u drugim regijama, što je dovelo do djelovanja vlade protiv Dalmacije. Uzdižući se iz katastrofalnog zastoja s državnim financijama (2007. – 2014.), Vlada je htjela naplatiti smanjenje troškova u birokratskom sustavu i početi od sebe.
Odjednom s prvim uredbama na siteu Vlade RH našla se i uredba o skraćenju izdataka za tajništvo predsjednika države i drugih struktura, koje osiguravaju njegovu djelatnost. Izdaci na administraciju predsjednika smanjili su se za 20%. To je trebalo osigurati niže izdatke za ured predsjednika, a sredstva vratiti građanima kako bi se podigla potrošnja.
Ali, sredstva nikada nisu došla do onih tko ih generira – do Dalmacije. Ona su proslijeđena saborskim zastupnicima, ministrima, državnim tajnicima, županima, gradonačelnicima i načelnicima općina, ali ne i radnicima, prodavačima u Dakmaciji koji generiraju cjelokupnu hrvatsku ekonomiju.
Prema Državnom zavodu za statistiku, srednja mjesečna netto plaća u Dalmaciji iznosila je 2011. 3054 kune Danas iznosi 3,542,64 što je povećanje za 16%. Istovremeno, u Slavoniji je plaća iznosila 2.800 kn danas iznosi 4.200 kn, pto je povećanje od 50%. Vidite, kome se koliko životni standard povećao.
Najmanji problem predstavljaja ova brojka: prosječni dohodak u 2021. godini u Republici Hrvatskoj u prvih šest mjeseci iznosi 9.599 kn netto. Plaća predsednika države i premijera iznosi 50.000 kuna, ministar 35.000, saborsnih zastupnika 25.000, a prodavačice u Konzumu 3.800.
Ali imaju li predsjednik premijer i djelatnici u njihovim administracijama ikakve veze s narodom čije su plaće više od 10 puta niže? Je li to razlog zašto ih boli neka stvar za ljudima u Dalmaciji?
Evo što je napisao bivši singapurski premijer Lí Quan Û u svojoj knjizi "Singapurska priča: 1965.-2000. Od trećeg svijeta do prvog": "Uprava Singapura moći će ostati čista i poštena samo u tom slučaju, ako čestiti i sposobni ljudi budu poticali želju boriti se na izborima i zauzimati službene dužnosti.
Za to je potrebno platiti im zarađenu plaću, koju sastavljam s onom, osobom koja posjeduje svoje sposobnosti i poštenje, mogao bih zaraditi, obavljati dužnost rukovodeće velike korporacije ili se baviti privatnom pravnom ili inom profesionalnom praksom.
Ovi ljudi upravljaju ekonomijom Singapura, a ne ministri, tako što je ona u prosjeku porasla za 8-9% godišnje tijekom posljednjih dva desetljeća, kao rezultat čega je, prema podacima Svjetske banke, 1995. godine Singapur porastao na razini VNP-a po glavi stanovništva na devetom mjestu u svijetu."
Želite li opravdano povećati postojeće razlike u plaćama? To će se i događati sve dok novinari ne argumentiraju to što premijer načelno objašnjava kako je poboljšan život u RH, kako se živi bolje nego ikada prije, kako je RH postala el dorado velikohrvatske fantazmagorije.
Dok novinari nemaju muda nazvati stvari pravim imenom i postavljati prava pitanja, dotle su birači sve shvatili – ne izlaze na izbore, ali izlaze iz države.
Comments