Piše: Goran Marasović
Zbog preniskih plaća i rasta cijena gotovo 400.000 ljudi u Dalmaciji lani nije moglo priuštiti grijanje u svojem domu unatoč tome što su zaposleni, pokazuje analiza neovisne agencije iz Splita, CCO.
Radi se o 45% stanovnika Dalmacije čije su plaće nedostatne za grijanje u zimskim mjesecima, a udio takvih radnika u posljednjih deset godina članica se povećao. Obzirom na očekivani rast cijena električne energije, stanovnicima Dalmacije prijeti još veći pad u energetsko siromaštvo. U prosjek od 45% na razini Zlatne regije uključene su neka područja u kojima grijanje ne može priuštiti daleko veći udio stanovnika: Knin (75,6%), Benkovac (72,8%), Obrovac (64,5%), Pag (60,6%), Brač (58,7%) i Sinj (56,1%). U usporedbi s 2011. godinom, u deset dalmatinskih područja povećao se udio siromašnog stanovništva koje ne mogu priuštiti grijanje. Na prvom mjestu je Split (porast za 16,5 postotnih poena), a slijedi Vis (+10 pp), Makarska (+7,9 pp), Šibenik (+7,8 pp), trogir (+6 pp) i Sinj (+5,2 pp).
Nemogućnost grijanja u zimskim mjesecima jedna je od devet stavki koje definiraju materijalnu deprivaciju, kao i nemogućnost odlaska na mjesec dana odmora izvan mjesta prebivališta. U oba slučaja, uzrok je u porastu udjela siromašnih stanovnika Dalmacije i činjenici kako je minimalna plaća, preniska kako bi izvukla stanovnike iz siromaštva.
Prodalmatinske inicijative DDF i Dalmatinski klub pozivaju na zaštitu radnika od siromaštva, pa tako i energetskog siromaštva, uvođenjem “praga pristojnosti” u Zakon o minimalnim plaćama koji bi osigurao propisane minimalne plaće koje jamče pristojan životni standard. Konkretno, ove dvije inicijative se zalažu za to iznos minimalne plaća u visini od 1251€ koliko je EU propisala kao civilizacijski minimum, no poznavajući prilike u društvu pristaju i na iznos minimalne plaće ne niže od 60% medijalne (srednje) plaće, tj. 50% prosječne plaće.
Republika Hrvatska propisanu minimalnu plaću ispod ove razine, a trenutni nacrt direktive EU o minimalnim plaćama to bi trebao promijeniti. Glasnogovornica agencije CCO izjavila je:
“Stotine tisuća loše plaćenih radnika u Dalamciji moraju birati između toga hoće li grijati svoje domove ili prehraniti svoju obitelj ili platiti stanarinu, unatoč tome što rade puno radno vrijeme. To je neprihvatljivo i podriva poantu postojanja minimalne plaće. Vrijeme je kako bi se Dalmacija pobrinula za sebe i kako bi minimalna plaća značila kako se nitko više ne mora brinuti ako uključi grijanje, i poradimo na povećanju stope kolektivnog pregovaranja kako bi se postigle pravedne plaće.“
Osim što rastu cijene energenata, stanovnici Dalmacije su sve siromašniji: između 2010. i 2020. godine u 16 od 26 dalmatinskih područja porastao je udio siromašnog stanovništva za 12 postotnih poena, a prema posljednjim podacima otprilike svaki 2,22 stanovnik živi ispod linije gladi, odnosno ima prihod niži od 60% medijalnog prihoda. Mladi radnici i zaposleni putem privremenih ugovora o radu su najviše pogođeni rizikom od siromaštva, iako se siromaštvo povećalo u svim kategorijama zaposlenih, uključujući i one zaposlene na puno radno vrijeme i putem trajnih ugovora o radu.
Jedan od ključnih faktora koji utječu na iznos minimalne plaće je razina kolektivnog pregovaranja: podaci pokazuju kako je iznos (minimalne) plaće u Dalmaciji usko povezan s time jesu li radnici pokriveni kolektivnim ugovorom. U devet od dvadeset i jedne županije s najnižim prosječnim plaćama i minimalnim plaćama (Ličko-senjska, Šibensko-kninska, Zadarska, Splitsko-dalmatinska, Vukovasko-srijemska, Međimurska, Karlovačka, Sisačko-moslavačka, Požeško-slavonska, Virovitičko-podravska) 80% radnika prima plaću unaprijed određenu u kolektivnim ugovorima gdje nije bilo kolektivnom pregovaranja. S druge strane, u sedam od deset područja s najvišim plaćama (Zagrebačka, Primorsko-goranska, Istarska, Dubrovačko-neretvanska, Varaždinska, Krapisnsko-Zagorska, Bjelovarsko-bilogorska) više od 70% radnika prima plaću dogovorenu kolektivnim pregovorima. Zbog toga se članovi prodalmatinskih inicijativa DDF i Dalmatinski klub u borbi protiv svih oblika siromaštva zalažu za širenje kolektivnog pregovaranja o plaćama, kao i na širenje prava na minimalnu plaću na sezonske radnike/ice, radnice u kućanstvima, mlade radnike/ice, asistente u nastavi i sve druge kategorije radnika koji za sada nemaju pravo na minimalnu plaću.
Comments