Piše: Marietta Candi
Prodalmatinska inicijativa, Dalmatinski demokratski forum (DDF) podsjetila je u srijedu kako je na današnji dan prije 50 godina Dalmacija proglasila svoj Statut u okviru Ustava Republike Hrvatske.
Taj Statut joj je, kroz Zajednicu općina kao vid regionalizma, jamčio izrazito visok stupanj regionalne autonomije i ekonomsko-socijalnog razvoja. Iz DDF-a su dodali kako je od gušenja dalmatinske regionalne autonomije u srpnju 1990. do danas ta regija doživjela veliko nazadovanje u svakom smislu te riječi. Povijesne dalmatinske vrijednosti su zgažene, a Dalmacija je postala unutrašnja kolonija Zagreba, Osijeka i Hercegovine.
“Ustavom Republike Hrvatske iz 1974. godine Zajednice općina bile su definirane kao autonomni dio Republike Hrvatske, ali nisu bile ustavni element jugoslavenske federacije, koja je bila jamac njihove autonomije. Na osnovu ovog Ustava, Dalmacija, na žalost, nije imala punu zakonodavnu, sudsku, izvršnu, upravnu i fiskalnu vlast – što je trebala imati – ali je imala visok stupanj društvene bitnosti, što je za rezultat imalo izrazito visoki društveni, ekonomski i kulturni rast rad”, navodi koordinator DDF-a, Vedran Bralić.
Dodaje se kako su, u vrijeme kada je Dalmacija imala svoju punu regionalnu autonomiju i svoj Statut, plaće u ovoj regiji bile do 60% više od prosjeka za Republiku Hrvatsku, a danas su 60% niže od državnog prosjeka.
“U to vrijeme na top ljestvici 10 općina i gradova u Republici Hrvatskoj s najvišim plaćama, njih devet bile su Dalmatinske općine i samo jedna iz ostatka Republike Hrvatske, i to ovim redom: Zadar, Dubrovnik, Split, Makarska, Šibenik, Hvar, Korčula, Knin, Biograd i Imotski. Danas, niti jedna dalmatinska općina i niti jedan dalmatinski grad ne upada u top 10 ljestvicu onih s visokim zaradama, bez obzira na činjenicu što Dalmacija ima najvišu proizvodnost i najviše popunjava državni BDP”, objašnjava Bralić.
Prema njegovim riječima, Dalmaciji je bilo najbolje kada je imala svoju punu regionalnu autonomiju i kada je imala pravo samostalno donositi svoje odluke i raspolagati svojim sredstvima.
“A kada je dobro Dalmaciji, dobro je cijeloj Republici Hrvatskoj. Zato zahtijevamo neka se ono što Dalmacija zaradi u Dalmaciji i ostane, što je praksa razvijenih zapadnoeuropskih država u kojima samo 1/3 zarade u jednoj regiji odlazi u državnu kasu. Za razliku od Republike Hrvatske u kojoj sve što Dalmacija zaradi odlazi u Zagreb. Uspostavom, ovakve ravnomjerne raspodjele dalmatinskog prihoda od poreza donijeli bismo Dalmaciji i njezinim stanovnicima dovoljno sredstava za razvoj, a da pri tome ne zanemarujemo obveze prema državi”, opisuje Bralić.
Navodi nadalje kako je pravna praksa kako jednom ostvarena konstitutivna prava, a Statut Zajednice općina Dalmacije bilo je konstitutivno pravo, ne mogu biti ukinuta nikakvim nacionalističkim razlozima, a njezina konstitutivnost jasno je formulirana u programu Dalmatinskog demokratskog foruma. Stoga DDF zahtijeva reintegraciju svih dalmatinskih zemalja, tamo gdje je to moguće, konstituiranje Autonomne Regije Dalmacije u sastavu Republike Hrvatske, Ustav Dalmacije proglašen u Dalmatinskom saboru, pravo na zakonodavnu, izvršnu, sudsku, upravnu i fiskalnu vlast, pravo na dalmatsko-hrvatsku dvojezičnost i pravo na samoodređenje u socijalno-ekonomskom smislu.
Bralić je, povodom 50. godišnjice donošenja zadnjeg, ali ne i posljednjeg, Statuta Dalmacije još jednom podsjetio kako je za vrijeme dalmatinske regionalne autonomije koja je jamčena vlastitim statutom, Dalmacija doživjela svojevrsni ekonomski i građanski procvat.
„Poslije nasilnog ukidanja ovog osnovnog akta građana Dalmacije u ljeto 1990., a od strane tadašnje zagrebačke, nacionalističke političke elite, Republika Hrvatska je uvedena u ustavno-pravni kaos koji traje do danas. Što se vidi poslije svakih izbora i što se vidi po nizu protuustavnih, ali političkih odluka Ustavnog suda“, naveo je Bralić.
„U tadašnjoj, ostvarenoj dalmatinskoj regionalnoj autonomnosti, nicale su institucije koje je Dalmacija stoljećima željela. Nakon pada francuske vlasti u Dalmaciji, napokon se ponovo otvaraju bolnice, škole, vrtići, tvornice, stvarana je progresivna i intelektualna politička elita, a lokalne samouprave su napredovale, omogućavajući miran i prosperitetan život dalmatinskim građanima“ istaknuo je Bralić.
Za kraj je dodao kako je dalmatinska plava žitnica, more, davalo je rekordne prinose, a skoro svako domaćinstvo bilo je ekonomski stabilno. Nadležnostima bogat regionalni Statut, stvorio je bogatu Dalmaciju i njezine ljude, a danas je Dalmacija na koljenima odsječene glave.
Comments