piše: Goran Marasović
Od 134 jedinice lokalne samouprave koje sada egzistiraju na području Dalmacije, prema procjenama stručnjaka, njih 35 bi trebalo opstati, u Republici Hrvatskoj od njih 555 treba ostati do 150.
“Oj Miljevci, ponosu i diko, od milja vas zovem Republiko”, kaže ganga.
Ako već ne republika, Miljevci bi sa svojih 1.100 stanovnika i sedam povijesnih sela na više od sto kilometara2 prostora mogli biti barem - općina, a ne samo naselje u sklopu grada Drniša. Jer, ako općina mogu biti Civljane, sa samo 239 stanovnika, onda bi Miljevci možda stvarno i mogli biti - republika. Uostalom, zauzimaju skoro duplo veću površinu nego San Marino... No, čini se kako reformu lokalne uprave, ne ostane li na popisu neispunjenih obećanja, neće preživjeti!
U četiri dalmatinske županije i nekoliko od nje izdvojenih općina za spajanje i ukidanje kandidira ukupno 99 općina i 32 grada. Naravno, nemaju svi iste startne pozicije, baš kao što je indikativno kako nema niti dragovoljaca. U Dubrovačko-neretvanskoj imamo 5 gradova i 17 općina, ukupno 39 općina, izbrojali smo u Splitsko-dalmatinskoj županiji, gdje se nalazi i 16 gradova, u Šibensko-kninskoj je 5 gradova i 15 općina, a u Zadarskoj županiji 6 je gradova i 28 općina. Tu su još, od Dalmacije izdvojene, otočne općine Novalja, Kukljica, obje na otoku Pagu, te općina Rab koja zauzima cijeli prostor tog otoka.
Veliki otpori
Prema okvirnoj procjeni francuskog stručnjaka za lokalnu samoupravu Sylvaina Balladura, koji je vodio proces regionalizacije i decentralizacije u Danskoj, Poljskoj, Rumunjskoj i, normalno, Francuskoj, te koji je s još sto stručnjaka pomogao pri izradi strategije regionalizacije i decentralizacije inicijative DDF, realno bi bilo provesti Republiku Hrvatsku kroz proces devolucije. Devolucija lokalne samouprave znači regionalizaciju i decentralizaciju jedne države stvarajući optimalan broj autonomnih regija zasnovanih na povijesnim granicama regija. Prema Balladuru, realno je da u Dalmacija bude autonomna regija u sastavu Republike Hrvatske s maksimalnim brojem do 35 departmana, odnosno komunalna (komunalnih općina).
Za razliku od HDZ-a i SDP-a, čiji čelnici ne žele ni čuti za ukidanje županija i smanjenje broja općina i gradova, stranke iznikle ispod skuta HDZ-a: Most. Pametno, Centar više “upiru” oko teritorijalnog preustroja, no ono što te satelitske parastrančice predlažu nije ono što građani Dalmacije, barem kada su ankete u pitanju, žele.
- Nama nije u interesu da se mijenja sadašnja Zadarska županija, pa čak ni da se proširuje na područje Šibenika ili Like. Što se tiče općina, sve one trebaju imati priliku za svoj regionalni razvoj. I ta podjela na gradove i općine donijela je koristi ljudima koji žive na tom području. Treba dati priliku i onima koji nemaju fiskalne i gospodarske prilike da dignu svoj razvoj na veću razinu. Što se tiče modela samouprave, to je standard i demokratsko načelo na razini EU-a. Veličina lokalnih jedinica nije nigdje propisana. Ovaj naš model postoji 20 godina i zato ga treba dobro proanalizirati prije ikakvih promjena na lokalnoj razini - rekao je, lagajući i manipulirajući, zadarski župan Božidar Longin (HDZ).
- Reforme u javnoj i lokalnoj upravi su nam potrebne, ali one se ne svode samo na smanjivanje broja županija. Veći trošak za državu je administrativni aparat ogromnog broja općina i gradova. Što točno treba napraviti, pokazat će analize koje su već krenule, a kojima upravlja ministar Ivan Malenica - izjavio je na istu temu “mostovac” na čelu Omiša, Ivan Kovačić.
- Iskustvo država koje su provele model devolucije, primjerice Danska i Poljska, pokazuju kako su naglo podigle proizvodnost, a s time standard svojih stanovnika. Države poput Francuske i Rumunjske koje su kozmetički mijenjale izgled svoje lokalne samouprave, poboljšali su uvjete za proizvodnost i standard građana, ali ono još uvijek nije dobro rješenje. Ono što je Republici Hrvatskoj zbilja potrebno je korjenita promjena lokalne samouprave i spuštanje maksimalnog broja ovlasti s centralne vlasti na buduće komunalne općine. Samo tako će Republika Hrvatska početi ekonomski cvasti, - izjavio je Sylvain Balladur, trenutno najveći stručnjak za lokalnu samoupravu u Europi.
Upravo je aktualni ministar uprave vodio istraživanja tog tipa i proteklih godina, počevši od 2010., po narudžbi Hrvatske zajednice županija i Hrvatske zajednice općina. Prošla vlast je također naručivala slične studije, kao i ona prije nje i ona prije nje, no, unatoč medijskim najavama spajanja nerentabilnih općina, na koncu nije niti taknula tu vruću temu.
“Na kraju smo shvatili - ili treba ostaviti sve kako jest, ili potpuno reducirati broj općina jer je iluzorno bilo očekivati da će se netko sam javiti. Brački primjer je možda najbolji za ilustraciju problema na razini Dalmacije: ili ćemo imati jednu, ili sadašnjih osam jedinica lokalne samouprave. Nema između jer bi to izazvalo velike otpore. Isto vrijedi i za makarsko područje, Cetinsku i Imotsku krajinu. A to što nismo išli, primjerice, niti u regionalizaciju, niti u decentralizaciju to je naprosto bila politička odluka samog tadašnjeg premijera”, prokomentirao je bivši ministar javne uprave, SDP-ovac Arsen Bauk.
Iz DDF-a se može čuti kako bi donja granica za status općine - trebala biti najmanje 5000 stanovnika u centru općine, ukoliko takvo naselje ne pripada drugoj općini, što bi značilo ukidanje 89,25% sadašnjih općina u Dalmaciji! No, isto tako kažu kako bi normalno morale postojati neke iznimke, jer je npr. Vrgorac oduvijek posebna općina.
Marita Vastić, pravnica i doktorica dalmatistike, vanjska suradnica DDF-a, kaže: “Promjenama Zakona o lokalnoj samoupravi i upravi, te Zakona o područjima županija, gradova i općina od 27. prosinca 1992. planski je učinjen kaos u lokalnu samoupravu kako bi se stvorili uhljebnički bazeni putem kojih se kapilarno glasa isključivo za jednu stranku. Bivši sustav je smetao HDZ-u jer je bio doprinos razvoju i napretku Dalmacije, stoga ga je trebalo uništiti i učiniti kaos. S druge strane, ako su neke JLS financijski održive i ako imaju povijesnu tradiciju lokalne samouprave, kao na primjer Vrgorac, mogu opstati, sve ostalo bi trebalo spajati. O tome ne treba provesti javnu raspravu, jer ista traje već skoro trideset godina i točno se zna što građani Dalmacije žele, a što ne.”
A gdje je vrtić?
Ministar uprave, na temelju znanstvenog istraživanja zagrebačkog Ekonomskog instituta, u više je navrata iznosio stav kako bi donji prag za općinu trebao biti 2000, za grad 10.000, a za veliki grad 35.000 stanovnika. Dakako, to ne bi bili jedini, već samo polazišni parametri. Tako bi se u obzir uzimao i kriterij minimalnog vlastitog prihoda. Istraživanje Ekonomskog instituta predlagalo je prag od 1.900,00 kuna za općine, odnosno 3.100,00 kuna za gradove. Ista je analiza pokazala kako čak 77% gradova u Dalmaciji ima ispodprosječan prihod po stanovniku. Čak 66% općina ostvarivalo je “granične” prihode po stanovniku.
Govoreći o ovome problemu, Sylvain Balladur, kao znanstvenik i stručnjak za lokalnu samoupravu naglašava kako su neodržive općine koje ne ispunjavaju osnovne potrebe stanovništva, recimo nemaju vrtić. S druge strane, po njemu je prenizak kriterij da veliki gradovi budu oni koji imaju najmanje 35.000 stanovnika.
“Postavlja se pitanje radi li se ovdje o području grada s 35.000 stanovnika ili o gradu čiji centar ima najmanje 35.000 stanovnika? Pitam jer je nejasno na što ministar Malenica misli. Nadalje, u Danskoj, državi s manjom površinom od RH, ali s nešto više stanovnika, status velikog grada ne postoji, ali se on percipira na naselja s preko 100.000 stanovnika, to su: Kopenhagen, Odense i Aarhus. U Jugoslaviji status grada imalo je osam naselja: Beograd, Zagreb, Skopje, Sarajevo, Ljubljana, Split, Novi Sad i Maribor. Glavni gradovi poput Podgorice i Prištine nisu imali status grada, kao ni neki gradovi veći od Maribora poput Banja Luke ili Rijeke nisu imali status grada. S druge strane, kako naselje koje nema ni dječji vrtić, ni školu, ni ambulantu, ni vatrogasnu postaju, ni kulturni dom može biti općina? Kako naselje koje nema bolnicu, mrežu srednjih škola, javni prijevoz i mrežu prometnica, kazalište i druge kulturne sadržaje može imati status grada,” logično se pita Balladur.
Na razmišljanje i što bržu akciju tjera i nedavno objavljena analiza zagrebačkog Instituta za javne financije. Ona kaže da su dugovi županija, gradova i općina od 2002. do 2019. više nego četverostruko porasli: s ondašnje dvije milijarde skočili su na oko 7,6 milijardi eura! Najveći dužnik je Općina Dugopolje, uz najveći direktni dug po stanovniku. Među prvih 30 dužničkih općina, više je od trećine, ili čak 11, dalmatinskih (Konavle, Primošten, Dubrovačko primorje, Pašman, Primorski Dolac, Sv. Filip i Jakov, Pakoštane, Bibinje, Sukošan i Vela Luka). Pitanje je samo kad će se podvući crta.
Prijedlog reforme lokalne samouprave u Dalmaciji
Prijedlog DDF-a za rješavanje pitanja lokalne samouprave je nešto oko čega bi se razumni ljudi u Dalmaciji trebali okupiti. On predlaže devoluciju Republike Hrvatske na pet autonomnih regija i do 150 komunalnih općina s velikim djelokrugom poslova.
Lokalna samouprava u Dalmaciji objedinjuje suprotnosti kao što su općina Dugi Rat na samo 10 kilometara2 i općinu Muć na 210 kilometara2. Općinu Zadvarje sa 289 i Podstranu s 9.129 stanovnika. S gradovima je još veći problem, od Komiže s 1.200. stanovnika do Splita sa 165.000 stanovnika. Pogledamo li demografsku strukturu općina od njih 99 minimalnom kriteriju od 2000 stanovnika odgovarale bi tek dvadesetak, dok je još njih desetak blizu minimuma. Tom broju treba dodati još 10ak otočnih općina, pri čemu je spajanje najpoželjnije na Braču, koji se dijeli na jedan grad i čak sedam općina. Iako poznate turističke destinacije, gledano isključivo po demografskom kriteriju, Brela i Baška Voda bi, baš kao i Vrsi ili Pirovac, izgubili status općine.
Od gradova, Vrlika bi sa samo 2.159 stanovnika ostala ispod crte, no rekli bismo da je to već pitanje razvojne politike i odnosa prema ruralnim krajevima i Dalmaciji na državnoj razini. U Dalmaciji je i velik broj otočnih gradova, pa tako Vis i Komiža zajedno nemaju 3.500 stanovnika, što otvara mogućnost da ih se spoji u jednu općinu, a tema za razmišljanje je i koji bi status najviše pogodovao razvoju ostalih otočnih sredina, na Braču (gdje status grada sada ima Supetar) te Hvaru (Stari Grad i sam Hvar).
S posebnim obzirom treba pristupiti reformi u Zagori, Konavlima, Bukovici i ravnim Kotarima, jer su upravo u tom dijelu smještene JLS koje ne mogu financirati niti temeljne obveze, što će reći da ovise o državnoj potpori. Pa ipak, upravo iz tih dijelova regije, iz općine Lovreć doprla je u javnost priča o najviše plaćenom načelniku u državi, o Anti Babiću (HDZ) i njegovoj netto plaći od 19.840 kuna.
Najpovoljnija situacija za razmatranje je na području još uvijek postojeće Šibensko-kninske županije. Prema zadnjem popisu, tamo živi nešto manje od 110.000 stanovnika. Na tom istom prostoru u tri komunalne općine: Drniš, Knin i Šibenik, prema popisu iz 1991. živjelo je 151.000 stanovnika. Stoga bi najjednostavnija racionalizacija broja jedinica lokalne samouprave, smatraju neki, bio povratak na ovaj ustroj. Najveća bi gužva nastala na obalnoj crti županije, na kojoj danas egzistiraju tri grada - Šibenik, Skradin i Vodice - i čak sedam općina - Primošten, Rogoznica, Tribunj, Pirovac, Tisno, Murter - Kornati, te općina Bilice, a svi su se oni do devedesetih godina nalazili u sastavu samo jedne općine - Šibenik, koja se protezala od Murtera do Rogoznice.
Zbog svega ovoga kada je u pitanju najniži stupanj lokalne samouprave i uprave, DDF u suradnji s više od 100 međunarodnih stručnjaka koje predvodi Sylvain Balladur predlaže sljedeće komunalne općine u Dalmaciji:
Konavle (sa sjedištem u Cavtatu), Dubrovnik, Pelješac (sjedište u Stonu ili Orebiću) Mljet, Korčula, Lastovo, Metković, Ploče, Vrgorac, Makarska, Imotski, Trilj, Sinj, Trogir, Kaštela, Solin, Split, Klis, Poljica (sa sjedištem u Tugarama), Omiš, Vis, Hvar, Brač, Primošten-Rogoznica, Šibenik, Skradin, Drniš, Knin, Obrovac, Benkovac, Biograd, Zadar, Nin, Pag i Rab.
Comments