Od danas počinjemo s objavom serije kolumni koji se bave urušavanjem Splita kao grada. Tekstove piše profesorica francuskog jezika dr. Marija Kandido-Rožman.
Ni u jednom gradu Republike Hrvatske ovih zadnjih desetljeća nije počinjeno toliko šteta koliko je naneseno jedinstvenim prostorima i zdanjima grada Splita, zahvaljujući kojima je ovaj grad svojim povijesnim, kulturološkim i estetskim obilježjima svrstan među najzanimljivije, najljepše gradove Mediterana.
BASTIONI
„Tri općenito istaknuta kulturna spomenika grada Splita bili su Palača cara Dioklecijana, Lazareti i bastionski pojas gradskih utvrda“, tvrdi profesor Duško Kečkemet.
U 17. stoljeću Kandijski rat ugrozio je opstanak dalmatinskih gradova, pogotovo Splita, koji je tada bio, po brojnim svjedočanstvima, vrlo slabo i staromodno branjen. Početkom 15. stoljeća mletačka uprava je u Splitu sagradila tri manja gradska utvrđenja bastionskog tipa sa zemljanim nasipima, koji nisu mogli obraniti grad od topovskih paljbi turskih osvajača. Stoga je 1648. započela izgradnja novog bastionskog sustava koji se sastojao od pet utvrđenih bastiona ispunjenih zemljom te jakih spojnih vanjskih zidina zvjezdolikog oblika, građenih od kamena donesenog uglavnom sa salonitanskih antičkih ruševina. Ovaj sustav u europskoj ratnoj tehnici razvio je francuski fortifikator Sebastian Vauban, a istaknuti projektanti splitskog sustava bastionskih utvrđenja bili su inženjeri Aleksandar Magli, Nikola Candido - Hvarani, dok su u daljnjoj obradi projekata, građenjima i održavanjima sudjelovali mletački ratni stručnjaci.
Ove barokne bedeme profesor Kečkemet ističe kao primjer svjetske fortifikacijske gradnje koja se u Splitu nedovoljno valorizira: “...danas Venecija potiče zaštitu i bolju ocjenu mletačkih utvrđenja u Dalmaciji, čemu se odazivaju u Zadru i Šibeniku, ali današnji Split, nažalost, uopće ne poznaje taj istaknuti dio splitske povijesne i kulturne baštine, ne spominjući nigdje, ni jednim javnim zapisom, ogorčenu i presudnu borbu Splita u Kandijskom ratu 1657. protiv turske opsade, kada mu je prijetila opasnost da bude osvojen i porušen poput stare Salone (...) Prvi novinski članak što sam ga 1951. objavio u Slobodnoj Dalmaciji glasio je ‘Sačuvajmo barem ostatke gradskih bedema’. Čini se da je bio uzaludna UNESCO-va zaštita povijesnog dijela Splita odnosi se na Dioklecijanovu palaču, ali i na barokni sustav bastionskih utvrda Splita, istaknut u razvitku europske vojne arhitekture. Njegova ugrožavanja mogu prekinuti i UNESCO-vu svjetsku zaštitu povijesnoga Splita."
Ovaj apel uvaženog profesora, erudita, nije urodio plodom. Produženje Marmontove ulice porušilo je dio bastiona Priuli, a na položaju nasipa davno, sedamdesetih godina, nalazila se terasa s prostorom za ples uz glazbu domaćih izvođača. Nedavno, na tom otvorenom dijelu bastiona podignuta je neprikladna, ostakljena poslovna zgrada - čavao u srcu grada. Vidljiva je ostala samo zidina na sjevernoj strani bastiona. .
Davno, gradnja usjeka željezničke pruge i zgrade Velike realke oštetili su bastion Contarini. Danas, nametljivim građevinama nastavlja se rušenje i obezvrjeđivanje ostataka bastiona. U monografiji "Utvrde Splita", opsežnom djelu na gotovo 600 stranica, uz obilje ilustracija i fotografija, profesor Kečkemet će reći:
“...Utvrđenja gradova u prošlosti nisu značajna samo za obrambenu prošlost tih gradova, već i za njihov opći izgled, za njihov urbanistički, a u mnogome i općedruštveni razvitak. Gradska su utvrđenja pružala cjelovitost i vidljivi pečat tim gradovima; svaki osebujan pečat ponajviše baš uočljivim izgledom tih gradskih utvrđenja, bilo gradskih zidina, bilo istaknutih tvrđava i kula.
Prestankom njihove prvotne uloge u 19. i 20. stoljeću raspršila su se dotadašnja predgrađa tih gradova. Gradovi su gubili svoj opći dotadašnji osebujni izgled i sve više uniformno nalikovali jedni drugima. I grad Split vidno je slijedio taj tijek: u prošlosti osebujniji, istaknutiji i prepoznatljiviji, a danas jednoličniji, neistaknutiji, utapajući se sve više općim izgledom u ostale gradove u suvremenom svijetu."
Stoga nas baš taj fortifikacijski izgled Splita kroz stoljeća više zanima od njegova vojnoga, strateškog razvoja. Očuvanje karakterističnih utvrđenja predstavlja ujedno i očuvanje njegova tradicionalnog izgleda, stupnja ne samo njegove vojne obrambene tehnike, već i njegove gradske civilizacije i kulture općenito.
I u Splitu je obrana grada prešla sve faze izgradnje, od kojih nam je ona bastionskim fortifikacijama 17. stoljeća ostavila najvidljivije tragove i najviše pridonijela osebujnom općem izgledu grada, osobito tada, a donekle i danas“.
Kad bi poteštati Grada Splita pročitali ovu monografiju, zasigurno ne bi nanosili nenadoknadive štete našemu gradu, već bi poput velikog, sada nažalost pok.profesora Duška Kečkemeta, čuvali njegovo povijesno blago.
Comentários