Politološka definicija politike glasi: Politika je usmjeravanje društva u određenom smjeru. To znači da političari i građani, kao sudionici izbora, društvo vode u određenom smjeru. No, namjere i političara i građana su također jako bitne.
Završili su predsjednički izbori, pobijedio je kandidat liberalne ljevice Zoran Milanović. Kroz svoju kampanju smo mogli vidjeti kako će se on odmaknuti od politike, ali i od načina vođenja politike i namjera kojim je ona vođena od onih koje je provodila i zastupala Kolinda Grabar-Kitarović. Nećemo ovdje govoriti jesu li te politike i ti načini bili dobri ili loši, već da će smjer u kojem će se kretati RH biti sasvim drugačiji od onoga kojim se kretala zadnjih 5 godina. Da će načini i namjere biti drugačije.
Isto tako, možemo postaviti pitanje: u kojem smjeru ide Dalmacija?
Po nama u DDF-u, Dalmacija ide u jako lošem smjeru. Načini na koji se to čini su još lošije, a namjere su isključivo lukrativne. Nadalje, iako postoji san o Dalmaciji, a on traje jako dugo (čak i mnogo duže nego li neki to mogu i zamisliti) nitko od gašenja Dalmatinske Akcije ne čini ništa da se on ostvari.
Zaparavo, desetljećima u dalmatinskom narodu postoji san o Dalmaciji. Ali, za sanjare ona je kao Atlantida. Nitko ne može tvrditi da je stvarna, ali svi su čuli priče o njoj. Svatko od nas zna nekog, tko zna nekoga, tko zna nekoga tko želi vidjeti Dalmaciju kao autonomnu regiju (u okviru RH). Svatko od nas zna nekoga, tko zna nekoga, tko zna nekoga tko želi da se prestane s pljačkom Dalmacije, njenih dobara i njenog stanovništva.
Ali, onda se, na osnovama nekadašnje Dalmatinske Akcije, pojavio DDF. Inicijativa koja je počela demistificirati Dalmaciju, koja je upoznala narod s njenom poviješću i simbolima, ponudio narodu da se udruži u borbi za njena prava kako bi svi njeni građani mogli dostojanstveno živjeti od svoga rada za dobrobit Dalmacije.
No, oni koji se najviše busaju u prsa da su Dalmatinci najviše rade protiv interesa Dalmacije. Po društvenim mrežama osnivaju razne grupe i grupice kako bi pružali otpor političkom djelovanju u interesu Dalmacije. Njihova mlakost i kratkovidnost dovela je do toga da se glas Dalmacije ne čuje u javnosti i da se iz Dalmacije dnevno iseljava oko 140 ljudi.
Njima do Dalmacije nije stalo. To su oni koji vode Dalmaciju u pogrešnom smjeru. Njima je u interesu stvarati razdor među stanovnicima Dalmacije i tako posredno ili neposredno držati skale HDZu. Njima je stalo samo da u ime Dalmacije i dalmatinstva blokiraju sve što valja i istjeraju što više ljudi.
To su oni koji smatraju da se Dalmacija može izvući iz kaljuže ispijajući kavice na raznim Rivama, mlateći praznu slamu i napadajući DDF, dok mladi odlaze, a 40% djece živi ispod razine gladi, a još toliko ispod razine siromaštva. Dok mladi napustaju Dalmaciju. Jer mladi s takvom ekipom, koja ih truje selfijima i slikama spize ne vide budućnost za sebe. Ne vide nadu. Odlaze za nekim njemačkim, španjolskim, irskim, skandinavskim, američkim ili australskim snom.
Sve to zbog onih koji mladima ne mogu i ne žele ponuditi budućnost u Dalmaciji, a koji svojom bezobraštinom i zlobom blokiraju one koji to žele i mogu. DDF ima planove za budućnost Dalmacije. No, za to ostvariti treba se uzdignuti s pozicije Inicijative. Jer, kao drugačije mladima koji odlaze ponuditi zapošljavanje bez stranačke iskaznice, dostupne stanove, visoke plaće i sretan život ovdje gdje su rođeni. Treba izdvojiti i druge planove kako bi vratili mlade ljude ili bar zaustavili masovni egzods iz Dalmacije.
No, dalatinski san nije prožet samo materijalnim, dalmatinski san su i institucije koje funkcioniraju, da građani ne moraju uzimati stvari u svoje ruke, sustav koji ne zavisi od jedne stranke (HDZ) i njenih satelita (Most, Živi Zid, Slobodna Hrvatska, Pokrenimo Hrvatsku, Pametno, Mislav Kolakušić...). Dalmatinski san su i uređene bolnice i škole, i dovoljno vrtića za koje ti ne treba veza. Zdravstvo za koje ti ne treba veza ili mito, zaposlenje za koje ti ne treba veza ili stranačka iskaznica.
Dalmatinski san su i mediji koji smiju reći činjenice bez straha; mediji u kojima se vijesti ne uređuju u središnjici HDZa; policija koja iziđe na teren po dojavi; pravosuđe koje ne pušta na slobodu okorjele kriminalce i sudovi koji sude pravično; tužiteljstvo koje reagira na afere.
Dalmatinski san je regija u kojoj inspektori neće staviti slučaj ad acta jer piju kave s nasilnikom; u kojoj se obiteljski nasilnik odstranjuje iz kuće, a žene i djeca ostaju u njoj; u kojoj se poštuju ljudska prava i slobode u svom punom formatu, ne da Ustavni sud donosi protuustavne odluke kršeći tako ljudska prava i slobode dređenih skupina; u kojoj se zbog korupcije, nepotizna i namještanja poslova tvrtkama u rukama rodbine dobijaju velike zatvorske kazne i noga u dupe. Noga u dupe i letiš iz vlade.
Dalmatinski san je regija u kojoj ti fantomi ne mogu uletjeti u stan i isprebijati nekoga nogama i užarenim metalnim sajlama jer si se drznuo reći istinu; u kojoj se plagijatori smjenjuju i kažnjavaju, a fakultetski profesori ne ponašaju kao žrtve stockholmskog sindroma; dalmatinski san je kanalizacija, vodovod, struja u zabačenim selima Zagore, Bukovice, Ravnih Kotara, Konavala i većini otoka; dalmatinski san je brza željeznica od Zadra do Dubrovnika umjesto truskave i ljeti zakrčene „jadranske magistrale“, pogled u budućnost s osvrtom na tradiciju; dalmatinski san je reizgradnja identiteta i sklop istog s budućnošću.
Možda sve ovo izgleda samo kao san, možda sve ovo djeluje kao da nikada neće postati java, ali ostat će samo san ako i dalje budete ignorirali DDF i prepuštali napore samo šačici ljudi. Sve ovo gore navedeno može postati java ako prestanete sa zlobnim komentarima i učlanite se u DDF.
Jedini način da se sve ovo ostvari je da prestanemo sanjati, jer dosta smo sanjali. Možda je jedini način da ostvarimo dalmatinski san je da se probudimo, udružimo, prekinemo ovu dalmatinsku noćnu moru i odvedemo Dalmaciju na pravi put.
Comentarios