Piše: Goran Marasović
„Mali i srednji business je kičma naše ekonomije“ fraza je koju ćete čuti od svakog u razvijenom dijelu svijeta. Zaista, male i srednje firme čine većinu svih poslovnih subjekata u svakoj zemlji, pa i u Dalmaciji.
Samostalni preduzetnici (obrtnici) čine većinu malih poslovnih objekata. U 2019. godini u Dalmaciji je bilo oko 25.000 aktivnih obrta, dok je broj preduzeća do 10 zaposlenih bio skoro dvostruko manji – oko 11.000.
Obrtništvo bi trebalo biti jednostavan, brz i jeftin način poslovanja. To znači da fizička osoba jednostavno pokrene i zatvori poslovni subjekt koji ima nizak administrativni teret i niske fiskalne troškove poslovanja. Na taj način bi se moglo osigurati da veći broj ljudi postane i ostane preduzetan i produktivan, sam kreira svoje radno mjesto, a s vremenom počne zapošljavati druge ljude u svome obrtu.
Zbog načina na koji su zakonima o doprinosima i porezu na dohodak regulirani obračun i uplata doprinosa za obrtnike, obrt uopće nije jeftin, a to u dobroj mjeri opstruira razvoj obrtništva i ekonomije. Ako se odlučite baviti poslovanjem i želite registrirati obrt, a pri tom niste poljoprivrednik, zanatlija ili trgovac pojedinac, tj. ako djelatnost kojom se bavite pripada grupi djelatnosti koje čine 3/4 svih obrta u zemlji, bit ćete u obvezi plaćanja značajno većeg iznos doprinosa za socijalno osiguranje i poreza na dohodak nego da ste otvorili poduzeće.
Veće porezno opterećenje
Ako registrirate poduzeće, sebe možete prijaviti na najnižu plaću, a iznos svih doprinosa, poreza na dohodak i naknada na plaću u tom je slučaju od 120 do 140 € mjesečno.
Kao obrtnik, plaćat ćete doprinose na osnovicu koja je rezultat množenja prosječne isplaćene bruto plaće za period siječanj–rujan prethodne godine i određenog koeficijenta. Uglavnom, rješenje je dizajnirano tako da većina obrtnika plaća doprinose na osnovici čiji je iznos približan prosječnoj neto plaći u prethodnoj godini, što je duplo veće od minimalne plaće koja može biti osnovica za obračun doprinosa za poduzeća. Tako će npr. u 2021. godini 62% obrtnika morati plaćati doprinose u mjesečnom iznosu od 200 €, 5% u iznosu od 170 €, a 7% u iznosu od 340 €.
Ako pogledamo zakonodavstva drugih zemalja, vidjet ćemo da je u BiH osnovica za obrtnike također vezana za prosječnu bruto platu, pomnožena s koeficijentom (0,65 i 1,1), dok je u Crnoj Gori osnovica za poduzetnike vezana za promet i iznosi od 60% do 150% bruto plaće u prethodnoj godini. Samo je Srbija rasteretila preduzetnike i omogućila im koliko toliko ravnopravan položaj u odnosu na oporezivanje ostalih oblika rada, izmjenama Zakona o porezu na dohodak građana 2013. godine je uvedena kategorija „osobna zarada preduzetnika“ – iznos koji poduzetnik određuje po svojoj volji, isplati kao osobno primanje i na njega plati pripadajuće porezne obaveze – faktički je jednaka zaradi zaposlenih.
Pravilo koje niko ne dovodi u pitanje
Preduzetnike tj. obrtnike se u većini država tretira „drugačije“, odnosno postavlja im se značajno viša osnovica za plaćanje poreznih obaveza u odnosu na druge oblike rada i poslovnog organiziranja. Također, osnovica se za porezne obaveze obrtnika veže za prosječnu bruto plaću, na čiji rast značajno utiče rast plaća u javnom sektoru. Dakle, porezna osnovica dobrog dijela privatnih poslovnih subjekata je vrijednost koja ne reflektira ekonomsku realnost, već volju i odluke politike i sindikata zaposlenih u javnom sektoru.
Zašto su odredbe poreznih zakona diskriminatorne prema samostalnim preduzetnicima u mojoj zemlji? Na to pitanje sam potražio odgovor od kolega koji se porezima bave duže od mene, pitao sam parlamentarce, ljude koji savjetuju bitne ljude u vladama i one koji savjetuju savjetnike. Rijetko koga je bilo briga, a evidentno je da ljudi o tome pitanju ne razmišljaju, pa je teško naći odgovor!
Oni na važnim pozicijama kažu da je tako lakše, jer pobogu, za šta će drugo vezati osnovicu? Oni koji govore iskrenije, reći će da jednostavno ne znaju za šta bi drugo vezali, a da zadrže jednostavan računovodstveni sustav. Kada im predložite minimalnu satnicu, kažu da je i ona stvar političkog dogovora vlade i socijalnih partnera. Kada pitate zašto „koeficijent“ s 0,65 ne snize, npr. na 0,4, odgovaraju da „ne može i jare i pare“, jer obrtnici imaju svakako manje troškova u poslovanju od kompanija. Na kraju dana, odgovor je jednostavan – ne žele. Politička volja za promjenom ne postoji.
A ne postoji jer nema političkog i pritiska javnosti. Samostalno preduzetništvo u Republici Hrvatskoj je kao tema potpuno zanemarena, jer se obrtničke/preduzetničke komore više bave normiranjem naknada koje ubiru od obrtnika, nego podrškom radu obrtnika i legislativom koja taj rad uređuje. U RH je obrtnička komora, nije šala, prošle godine obarala sjajan Zakon o obrtima i srodnim djelatnostima koji je prethodno podržala, jer je u posljednji čas napravljena jedna izmjena Nacrta i smanjena obavezna naknada za komore sa 4 na 1 € mjesečno. Na kraju ga nije oborila komora, pao je u Saboru za 1 glas, zbog neorganiziranosti stranaka da „dovuku“ svoje zastupnike na sjednicu. Iznenadilo me je da je zastupnik opozicije jedne socijal-liberalne stranke ostao suzdržan, iako je imao više nego dovoljno informacija koliko isti unapređuje i oslobađa rad samostalnih preduzetnika.
Comments