U kojoj to Europskoj regiji u XXI. stoljeću od 1038 naseljenih mjesta i 133 lokalne samouprave, samo njih samo 12% ima izgrađenu kompletnu kanalizacijsku mrežu? Gdje to u Europi blizu 860.000 ljudi decenijama pije neispravnu vodu, a jedan liječnik liječi 600 ljudi? Samo u Dalmaciji!
Svakodnevni život Dalmatinaca i podatci koje prikupljaju relevantne institucije već odavno pobijaju čak i svaku pomisao o Dalmaciji kao regiji u kojoj se iole pristojno živi.
Ljudi u Dalmaciji, duboko vjerujemo, njezin su najvrijedniji i najbolji resurs. Život građanki i građana Dalmacije veoma je loš, a podatci pokazuju, od 1993. na ovamo sve lošiji i lošiji – kaže jedna od inicijatorica osnvanja DDF-a, magistrica pravnih znanosti i magistraica lingvistike Marita Vastić, Kaštelanka koja je nakon nikada razjašnjenog ubojstva njenih roditelja, sumnja se da su izvršili lokalni HDZovci, bila primorana napustiti svoja Kaštela i odseliti se u Pariz.
U Dalmaciji nisu nikada usvojena tri veoma važna, strateška dokumenta za njenu budućnost:
- Deklaracija o regionalizaciji i autonomiji Dalmacije
- Regionalni prostorni plan Dalamcije
- Program razvoja Dalmacije
Ovi dokumenti, bitni su ako se Dalmacija želi razvijati u smjeru zapadno europskih demokracija, kao i progresivni razvoj Dalmacije, regije koja najviše daje u državni proračun, a najmanje iz njega dobija.
Od 1990. godine, HDZ-ova diktatorska vlast promijenila je naziv toponima Dalmacija u Južna Hrvatska, a od Božićnog zakona 1992. rascjepkana na četiri dijela, s tim da su već ranije (1963.) Pag i Rab izdvojeni iz Dalmacije i pripojeni Riječkoj oblasti. Vlast se u Hrvatskoj mijenjala, a odnos prema Dalmaciji je, sa sitnim razlikama, ostao je isti. Dalmacija je devastirana vrlo planski, studiozno i maliciozno – ekonomsko izrabljivanje je pratilo urušavanje sustava vrijednosti i ostavilo trajne posljedice. Događanja od 1993. godine nisu donijele očekivane pozitivne promjene kako u ostalim dijelovima Republiek Hrvatske, tako ni u Dalmaciji. Ni po pitanju Dalmacije kada je riječ o obliku i načinu vraćanja nadležnosti.
Od 2003. do kraja 2015. Republika Hrvatska duguje Dalmaciji 150 milijardi eura samo za kapitalna ulaganja. To znači da od onda do danas ni u jednom županijskom proračunu, a ni kumulativno nije bilo ni tih sredstava! Najbolji županijski proračun u Dalmaciji je oko 75% isplativosti proračunskih sredstava, a to je onaj Dubrovačko-neretvanske županije, dok je proračun Šibensko-kninske (najsiromašnije županije u Republici Hrvatskoj) na cifri od 2,5 proračunska duga! Sredstva koja služeni Zagreb duguje Dalmaciji bila bi dovoljna za krpanje svih proračuna u Dalmaciji, izgradnju “pelješkog mosta”, te za izgradnju novih škola i nekoliko bolnica u Dalmaciji! – govorina nam naša Kaštelanka u Parizu
Evo samo nekih od mnoštva jezovitih podataka kako se danas u Dalmaciji živi?
Prema podatcima iz popisa 2011. godine, koji kažu da stanovništvo Dalmacije čini oko 20% stanovništva Republike Hrvatske, vidi se i da nam se broj stanovnika u odnosu na 2001. godinu smanjio za čitavih 15%. Obrovac, Benkovac i Knin nemaju obnovljene srednje škole, ali se u njima i te kako rapidno grade crkve. Katoličke dakako. Šibenik je tek prije nekoliko mjeseci dobio sveučilišni studij, a niti jedan grad osim Splita i Zadra nema nema centar za obrazovanje odraslih.
Pismenost stanovništva Dalmacije je 98,1%, s tendencijom pada, a razlika između nepismenih muškaraca i nepismenih žena je ogromna. Nepismenih muškaraca u Dalmaciji je oko 1%, dok je nepismenih žena 6,4%. Najveći broj nepismenih iznad 15 godina je u Zagori (4,9%), dok je najniži broj nepismenih uz more (0,1%). Split, Zadar i Dubrovnik imaju sveučilišta, no unatoč tome postotak upisanih studenata opada. Kao što je već rečeno u Šibeniku se tek otvorio studijski program, a u Zagori i na otocima ne postoji nijedan fakultet ili studijski program.
Republika Hrvatska je posljednja na listi svih zemalja po ulaganju u obrazovanje, a Dalmacija kao regija drži odlično posljednje mjesto kada su regije u pitanju. Republika Hrvatska svega oko 2% svog proračuna izdvaja za obrazovanje, a 4 dalmatinske županije + 1,5 izdvojeni otok ukupno manje od 0,3%. Što se nezaposlenosti tiče, na nivou Republike Hrvatske u 2015. godini ona je bila 25,3%, a u Dalmaciji vrtogalvih 53,2%, dok je europski prosjek 8,1%.
„Rođen sam za vrijeme Domovinskog rata”, rečenica je koju je izgovorio jedan golobradi student ekonomije iz Splita, „No, dosta mi je branitelja, rata, HDZ-a, Kolinde, Karamarka, Petrova, Puljak i drugih. Smatram kako se RH, a pogotovo Dalmacija ne smije ukopati u prošlosti. Dalmacija ima resurse za hraniti šest milijuna stanovnika, a trenutno najmanje 15% stanovništva Dalmacije redovito kopa po smeću tražeći koricu kruha ili koju bocu. Mislite li da je to slučajno?“
U školama i u medijima nisu govorili o pravim razlozima Domovinskog rata! Zločinci se, na žalost, predstavljaju kao žrtve! Povijest sjećanja ne postoji, na djelu je ozbiljna revizija povijesti: osloboditelji – partizani postaju zločinci, oni koji su klali po Jasenovcu najednom su heroji; Tuđman se predstavlja kao otac domovine, ali nitko ne govori za naručene zločine koje je sam naredio od ubojstva obitelji Zec, preko bacanje bombe u prostorije Dalmatinske Akcije u Splitu, 293 ubijenih Dalmatina - zločini koji nikad nisu dobili sudski epilog, do Ahmića i Varivoda. Odrekli smo se antifašizma, a na antifašizmu, kao najvećoj vrijednosti čovječanstva, počiva Europska Unija. – smatra Marita Vastić.
Utopija je govoriti o razvijenoj Dalmaciji, jer ona doživljava strmoglavi pad u svemu. Uz obrazovanje, mislim da najgori podaci dolaze iz sfere zdravstva: U Dalmaciji jedan liječnik ide na 600 stanovnika otkada su planski uništeni Domovi zdravlja. U Dalmaciji je možda najbolja situacija u manjim naseljima, dok je u gradovima katastrofa. U nekim lokalnim samoupravama broj pacijenata po liječniku penje se preko 900, dok otoci ni za vrijeme sezone nema aktivnu ambulantu. – pojašnjava Marita Vastić
Ona nadalje dodaje da ćemo moći govoriti o rastu nataliteta tek kad se počnemo baviti reformom dva potpuno uništena sustava – obrazovanja i zdravstva. No, napominje kako se ni zdravstveni sustav ni sustav obrazovanja neće popraviti ukoliko nemamo jaku ekonomiju. Turizam je super, ali od njega se ne živi. Pogledajmo samo Grčku, Cipar, Maltu, Italiju (njen jug pogotovo), Španjolsku i Portugal. Sve su to turističke velesile, ali grcaju u ozbiljnim problemima. Kada se Katalonija odvoji od Španjolske, i ako se ikada Padanija odvoji od Italije, vidjet ćete onda kakve su posljedice turizma bez industrije, jer očito ništa nismo naučili od Grčke. U tim slučajevima Španjolska sa šestog mjesta najjaće Europske ekonomije pada na 28, jer je sva španjolska industrija u Kataloniji.
Kada su posljedice u pitanju, to su tri najveće nevolje u Dalmaciji. Stručnost i suzbijanje korupcije može se postići samo kompletnom promjenom sustava u te tri oblasti i to na nivou cijele RH. Razumije se, u reformu sustava moraju biti uključeni ljudi iz struke, ne političari. Samo oni koji se obrazovanjem, liječenjem i ekonomijom zaista i neposredno bave. Pravi primjer da kada nešto dođe u prave ruke onda ima i rezultata, je uvođenje nastave o informatici zagrebačke tvrtke Algebra, odnosno Američkog studija za ekonomiju i marketing u Dubrovniku.
Sve je veća zaineteresiranost škola, roditelja i studenata da se nešto u Dalmaciji pokrene na bolje, no na žalost upali su u pogrešne ruke. Upali su u ruke korumpiranih i loših kvazipolitičara iz stranaka poput Pametno, Živog zida i MOSTa. Sve tri stranke su osnovane sredstvima HDZ-a i predstavljaju tkz. satelitske stranke koje imaju za cilj antikampanju uspmjerene na glavnog HDZ-ovog protivnika, a to je SDP. Istovremeno, a bilo je i za očekivati ovakvu reakciju HDZ-a obzirom na temelje koje je vlada Zorana Milanovića postavila u čišćenju nereda koje je 8 godina HDZ-a ostavilo nad Republikom Hrvatskom.
Šator u Savskoj ulici u Zagrebu nije bio usmjeren na prava branitelja, već da se HDZ dovede na vlast na državnoj razini, jer HDZ-u ne odgovara gospodarski rast i razvoji RH što vidimo iz ovogodišnjeg proračuna RH zbog kojeg su kreditne agencije snizile rejting Hrvatskoj, a EK smanjila procjene stope rasta. – objašnjava Marita Vastić.
DDF je inicijativa koja će se jednom kad se osnuje kao stranka zalagati za svakog građanina i građansku Dalmacije, bez obzira na unutrašnja i vanjska obilježja, uključujući i seksualne i nacionalne manjine. DDF se čvrsto zalaža da seksualni odgoj bude poseban predmet u školama, jer nas on uči za odgovornom ponašanju. Sjetimo se kako je uspostava građanskog i zdravstvenog odgoja izazvalo burne reakcije desničarskih organizacija, jer im prosvjećivanje djece ne ide u prilog! Više im odgovara vjeronauk u školama koji u sredini kao što je Dalmacija nedopustivo dijeli i indoktrinira djecu. A, kadar, koji drži nastavu vjeronauka je posebno diskutabilan, ti nastavnici sa pedagogijom, psihologijom i znanjem najčešće, nemaju nikakve veze! Djeca se na tim satovima ne uče toleranciji, pristojnom ponašanju, već se indoktriniraju klerofašizmom. Na tim satovima djeci se daje da na ploči crtaju swastike, a o vjeri i toleranciji ih se ne uči. – dodaje gospođa Vastić i dodaje kako društvo sve više klizi u otvoreni nacizam.
Od 2000. do 2003. godine smo imali period stagnacije odljeva mozgova iz Dalmacije, a sve ostalo vrijeme djeca se školuju da bi otišla odavde! Mladim ljudima nedostaje razlog za ostanak! Mnogu napuštaju žene, djecu, roditelje, prijatelje čak i dobro plaćene poslove i odlaze što dalje mogu. Čak je 69% svih odlazaka u inozemstvo s jednosmjernom kartom 2015. bilo iz Dalmacije.
Mediji koji su sve više ugušeni pod čizmom HDZ-a igraju veliku ulogu u promoviranju konzervatizma, cenzura je vrlo perfidna, a to je prvi korak u manipulaciji mladih, prije svega, generacija stasalih devedesetih godina. Oni ne znaju za dobro, za stabilno društvo te kvlaitetan zdravstveni i obrazovni sustav. To su generacije, koje su stasale u potpuno uvrnutom sustavu vrijednosti i velikoj nestabilnosti, ne samo materijalnom. One grade novi vrijednosni sustav u društvu i ambijentu u kome još uvijek nismo prošli kroz proces suočavanja s prošlošću.
Na djelu je veličanje ratnih zločinaca od kojih se stvaraju heroji! Zločin se relativizira samo zbog toga što ga je učinio neko tko pripada većinskoj vjeri, ili zato što je iz ovog grada, ove regije ili ove države, pa se to podvodi pod “patriotizam”, a, pritom se, patriotizam izjednačava sa šovinizmom! Svaki kritički osvrt i objektivnost se proglašava izdajničkim!
Diskurs koji se danas vraća je primjeren devedesetima prošlog stoljeća! U takvim okolnostima “lak” je posao desničarskih organizacija, koje regrutiraju pristalice po srednjim školama! Zar nije ravnatelj policije Vnučec izjavio da je 90% izgrednika, koji su razbijali, džeparili ili slično mlađe od 18 godina! – podsjeća Vastić i napominje – Ovo se stanje beznađa i delikvencije u Dalmaciji, ali i cijeloj Republici Hrvatskoj može promijeniti:
1. konstituiranjem RH kao države pet autonomnih regija (Dalmacija, Hrvatska, Istra, Primorje i Gorski Kotar, Slavonija), gdje će svaka regija imati svoj Ustav, svoju Vladu, svoj Parlament i svoga Guvernera;
2. odbacivanjem neoliberalnog kapitalističkog sustava i prihvaćanje socijaldemokraciji
3. jak državni intervencionizam prilikom otvaranja poduzeća i zapošljavanja radnika
4. povećanje najniže plaće na 1250 € što je civilizacijski minimum u zemljama zapadne i sjeverne Europe
5. Uvođenje više platnih razreda (tako što će najbogatiji plaćati najveću cifru, a oni s plaćom nižom od 1250€ bili bi oslobođeni plaćanja poreza u potpunosti – civilizacijski minimuz država zapadne i sjeverne Europe) umjesto postupnog uvođenja flat-taxa.
6. izvršenjem revizije privatizacije i zatvaranjem po hitnom postupku svih onih u koje se sumnja da su počinili zločine u procesu privatizacije
7. zabranom svih političkih opcija koje žele uspostavu NDH, odnosno žale za njom
8. jačanjem svih ljudskih prava i sloboda.
Jedino tko se zbilja zalaže za ovaj model je DDF i nitko drugi. Stoga je DDF jedina prava opcija za Dalmaciju.
Comments