Dalmatinski narod već godinama dopušta da se Dalmaciju na sve načine omalovažava i podcjenjuje, a odnedavno su i oni koji se smatraju Dalmatincima počeli sve češće omalovažavati i podcjenjivati sami sebe. Ovo znači da Dalmacija pored vanjskog ima i unutarnjeg neprijatelja, oličenog u svemu onome što Zagreb, Osijek i Mostar zamjeraju Dalmaciji: lijenosti i cinizmu.
Dovoljno je vidjeti tko je sve od vrlih Dalmatinaca i grupa na društvenim mrežama u antidalmatinskoj koaliciji i sve će biti jasno. To su isti oni ljudi koji kao podržavaju antifašizam, ali istovremeno negiraju nova načela antifašizma koja se ogledaju u borbi za ljudska prava i slobode te ravopravnost svakog pojedinca, pa tako i čitavih regija ili naroda. Usput, to su oni ljudi koji ne zaslužuju mnogo više od uloge šatorskog zabavljača masa, no, u državama poput Republike Hrvatske to su oni koji na lažima, falsifikaciji povijesti, selfijima, slikama spize i meteo prilika postaju značajan faktor na društvenim mrežama. Jer, oni se ni ne mogu maknuti dalje od društvenih mreža.
Da ti "ljudi" još zbilja drže do sjajnih ideja antifašističke borbe (kao što govore), do Odluka ZAVNOH-a, preteče Ustava današnje Republike Hrvatske, neistine i laži o Dalmaciji, dalmatskom narodu i ostalim Dalmatincima, pa makar i u zabavne svrhe, ne bi nikad mogle biti izgovorene. Ovakvom nesmiljenom agresijom na sve dalmatsko i dalmatinsko kulminiralo je još jednim rušenjem profila na društvenim mrežama idejnih začetnika stvaranja DDF-a i premlaćivanjem Vedrana Bralića. Sva ta mržnja prema Dalmaciji od strane onih koji se kvalificiraju kao Dalmatinci odvija se pred licem drugih koji također sebe nazivaju Dalmatincima. Nitko od njih nije osudio ovakav vid specijalne agresije na Dalmaciju. Nitko od njih ne želi spriječiti nove zločine nad Dalmacijom, već zabijaju glavu u pijesak uljuljkavajući se tako u svoju zonu udobnosti s raznim izlikama kako bi prekrili svoju licemjernost.
Onaj moralniji dio dalmatinskog društva prepoznaje što se događa u Dalmaciji, no oni sramežljivo izviruju ispod prekrivača da ih netko slučajno ne vidi da podržavaju DDF, kao jedinu opciju koja se istinski zalaže za Dalmaciju. Javljaju nam se mnogi koji bi stidljivo željeli biti dio Dalmatinskog Demokratskog Foruma i naglašavaju “da je smiješno držanje onih koji se nazivaju Dalmatincima nad dalmatinskom tragedijom i umjesto da se odazovu na poziv DDF na zajedničko djelovanje u interesu Dalmacije, oni svojim cinizmm podržavaju specijalni rat koji se odvija protiv Dalmacije”. “Stid me je ideologije zla koju aktivno provodi antidalmatinska koalicija sastavljena od onih koji se busaju u prsa da su veliki Dalmatinci. Osjećat ću je do kraja života”, rekla je jedna popularna splitska glumica u mailu upućenom DDFu, ali isto tako „još uvijek ne želim biti članica DDFa dok to ne postane pravi veliki politički pokret!“.
Na zločine koji se provode nad Dalmacijom od samih Dalmatinaca ukazuju i neke organizacije upozorivši na “srodnost antidalmatinske politike u Dalmaciji s kvislinškim aktivnostima iz vremena II. sv rata.” Ali, oni kao nepolitičke udruge ne smiju javno podržavati politiku niti jedne stranke, pa tako ni DDF-a. A boje se i odmazde HDZ-a i drugih ultra fašističkih organizacija.
Da bi se znalo jesu li Dalmatinci lijeni i cinični, moralo se saznati njena realna povijest i sve ono što su Dalmacija i Dalmatinci dali svome narodu i svijetu. Možda i je, možda je Dalmacija zbilja lijena i cinična za dnevnopolitičke potrebe onih koji od Dalmacije jako dobro žive zadnjih 30-ak godina, ali ona sama po sebi nije ni lijena ni cinična. No, ovakvim omalovažavanjem, ponižavanjem i podcjenjivanjem Dalmacije od strane onih koji za sebe govore da su Dalmatinci i da vole Dalmaciju, tempira se i dovodi u opasnost sama dalmatinska sigurnost i njeno daljnje razjedinjenje, o čemu mi u DDFu stalno upozoravamo, kako bi se dogodio opći zaborav da je Dalmacija ikada postojala i da je dalmatski narod ikada postojao, kao što je to učinjeno s dalmatskim jezikom.
Zašto su onda Dalmatincima potrebne neistine o Dalmaciji kao regiji lijenih i nakaradnih ljudi, ako je već odavno utvrđeno da su Dalmatinci najradišniji ljudi na području cijelog Balkana, pa i šire i ako se dobro zna šta se danas događa, da je ova regija zakovana neriješenim posljedicama specijalnog rata, koji traje od 1830ih, no danas u nešto drugačijim oblicima. Ono što vrli Dalmatinci prešućuju i neće da kažu, da je sve oko Dalmacije natempirano, da se rehabilitira fašizam u obliku oživljavanja ustaških pokreta čak i kroz navijačke skupine, da je na djelu revizija povijesti, da se slave zločini i zločinaci protiv kojih su se Dalmatinci i Dalmatini borili za vrijeme II. sv. rata te da se daju imena ulica i ustanova po tim istim zločincima iz II. sv rata.
Kad je riječ o unutarnjoj upotrebi Dalmacije u Dalmaciji, ti vrli Dalmatinci morali bi progledati i vidjeti tihi bunt socijalnog nezadovoljstva, tihi bunt nezadovoljnih zbog gaženja ljudskih prava, trebali bi znati da se iz Dalmacije svakodnevno iseljava 120 ljudi, da nekad cijenjeni ljudi kopaju po kantama da bi preživjeli, da se razina siromaštva iz dana u dan povećava i da jedino DDF ima smjernice kako preokrenuti te, po Dalmaciju, negativne trendove. Isto tako morali bi vidjeti i posrnulu ekonomiju koja se danas bazira isključivo na tri mjeseca skupo naplaćene plaže i sunca, te pojavne oblike rasne i druge diskriminacije prema Židovima, Srbina, homoseksualcima i Dalmatinima, odnosno Dalmatincima.
Na kraju mogla bi se postaviti i škakljiva pitanja tim vrlim Dalmatincima okupljenima u antidalmatinskoj koaliciji, jesu li svjesni da specijalnim ratom protiv DDF-a kojeg provode aktivno podržavaju one koji su za brisanje imena Dalmacije i još veću fiskalnu represiju nad Dalmacijom i njenim stanovništvom što će dovesti do još većeg iseljavanja? Bez obzira što je u ovom sukobu interesa specijalni rat protiv DDF-a jednak ratu protiv Dalmacije, nusprodukt aktualnih političkih zbivanja u Dalmaciji, može se ipak reći da čudi što napadi na Dalmaciju dolaze od onih vrlih Dalmatinaca, koji bi trebali i morali baštiniti sve najbolje tekovine antifašističke borbe, posebno onih iz domene ljudskih prava i sloboda.
Комментарии