Antidalmatinska ofenziva

Piše: Livia Marinni

Novi direktor Centra za regionalizaciju, don Andreo Dominis upozorio je na to kako bi sve učestalije inicijative za ukidanje imena Dalmacije mogle izazvati jačanje autonomaškog fronta u Dalmaciji.

To bi dovelo do opasnih političkih posljedica ukoliko tijela javne vlasti nastave ignorirati probleme u unutar dalmatinskog pitanja kao što je problem konstituiranja dalmatinske autonomije.

Don Dominis je za „Autonomiju” istaknuo i to kako je postojeći Ustav Republike Hrvatske osnova aktualnih političkih previranja, koja bi mogla prerasti i u još jedno „političko žarište”.

– Status Dalmacije, njezina rascjepkanost na četiri županije i ukinuće njezinih nadležnosti moraju biti precizno vraćeni i definirani u izmjenama i dopunama Ustava RH, a ne da ovise od toga tko će činiti vladajuću većinu u Hrvatskom saboru. A tendencije koje danas imamo više nego očigledno ukazuju na to kako se dalmatinsko pitanje mora početi rješavati, i to kroz institucije i razgovore između dva nivoa vlasti i kroz demokratske procedure i to što prije. U protivnom, ako središnja vlast u Zagrebu nastavi ignorirati te probleme, a županijske ostanu u defanzivnom položaju, a znamo zašto su u defenzivnom položaju, samo će jačati zahtjevi za ukidanjem dalmatinskog imena, s jedne strane, ali i nezadovoljstvo stanovnika Dalmacije i jačanje autonomaškog fronta, s druge. A to bi moglo imati veoma ozbiljne političke posljedice po cjelokupno hrvatsko društvo, – upozorio je don Dominis.

Ocijenio je kako su sve učestalije inicijative za ukidanjem imena Dalmacije posljedica opće atmosfere „koja je tinjala od dolaska nove vladajuće većine u Republici Hrvatskoj 2015.”. Ali, podsjetio je i na to kako je i u prethodnom mandatu, kada je okosnicu centralne državne vlasti činila Socijaldemokratska partija Hrvatske, pravljena fama od ingerencija županijskih i lokalnih vlasti, što je posebno bilo izraženo prilikom rasprave o statusu Dalmacije.

– Tada još nije bilo inicijativa za ukidanje naziva Dalmacije. Štoviše, Vlada Zorana Milanovića obećala je provesti točku Ugovora o pristupanju EU u kojoj se govori o regionalizaciji i decentralizaciji. Ali, je bilo dosta sporenja oko nadležnosti dalmatinskih županija, pa i upozorenja o navodnom separatizmu u Dalmaciji, a posebno kad je bilo riječi o nekim simboličnim pitanjima kao što je bilo pitanje otvaranje ureda u Bruxellesu i o granicama Dalmacije. To su bile apsurdne kritike, s obzirom na to kako bi ključno pitanje autonomije zapravo trebalo biti pitanje donošenja zakona i drugih ozbiljnijih ingerencija kakve postoje u praksi razvijenih europskih država, poput Švicarske, Njemačke, Austrije, Belgije, Velike Britanije, Španjolske, Nizozemske... Međutim, ništa od toga se nije dogodilo i Dalmacija je zapravo dobila fasadnu autonomiju kroz četiri županije i bezbroj nefunkcionalnih gradova i općina, – ukazao je don Dominis.

Ta matrica nepovjerenja prema Dalmaciji, po njegovim riječima, danas je još izraženija, s obzirom na to kako su u međuvremenu donijete i odluke Ustavnog suda o sužavanju „ionako uskih ingerencija četiriju dalmatinskih županija” pa je došlo vrijeme za promjene vlasti na središnjem državnom nivou koju sad čine stranke koje nikad nisu bile naklonjene regionalizaciji i decentralizaciji, točnije dalmatinskoj autonomiji.

– Imamo ustavnopravni vakuum, ali i evidentan izostanak dijaloga između dva nivoa vlasti, s jedne strane i stanovnika, s druge. A može se očekivati kako će pred Ustavnim sudom biti osporen i Statut dalmatinskih županija, tako što će se to pitanje, nažalost, samo još više komplicirati, – smatra naš sugovornik.

Don Dominis kaže kako nezainteresiranost središnje državne vlasti za rješavanje tih problema zapravo daje zamah inicijativama za ukidanje imena Dalmacije, koje, pak, izazivaju kontra-akciju pa su se tako prije nekoliko mjeseci u Šibeniku mogli vidjeti plakati s porukom „Republika Dalmacija”, koje su istakle nepoznate osobe.

– Ti plakati ukazuju i na jačanje autonomaškog faktora u Dalmaciji, gdje se dio građana osjeća poniženim zbog stalnih optužbi za separatizam i povlašteni položaj, dok je realnost potpuno drugačija. Činjenica je to kako je Dalmacija, bez obzira što najvećim udjelom sudjeluje u državnom BDP-u, dospjela je danas na nivo nerazvijene regije i šampiona po nezaposlenosti, dok su plaće i životni standard nikad niži. Ta situacija nikako nije dobra i ne znam kome može koristiti to što se otvara još jedno političko žarište u trenutku kad imamo pitanje hiperinflacije, iseljavanja mladih i produktivnih te sve većeg broja migranata i azilanata, – istakao je don Dominis.

Rekao je kako se u Srbiji od 2000. godine govori o decentralizaciji, bez stvarne političke volje da se u taj proces uđe, već se, naprotiv, „ide unazad i dovodi se u pitanje i dostignuti nivo autonomije Vojvodine, bez relevantne reakcije vlasti”. Napominje da i u Briselu postoji zalaganje za rešavanje problema u funckionisanju pokrajinske autonomije, ali da centralna vlast u Srbiji ipak ne pokazuje da to ozbiljno shvata, niti deluje u tom pravcu.

– U poslednjoj deceniji odnos prema Vojvodini svodi se na stalna natezanja između pokrajinske i republičke administracije i na stalno sužavanje nadležnosti Pokrajine, a naročito od donošenja Ustava 2006. godine – naveo je Popov.

Sugovornik je ocijenio kako se ni vlasti četiriju dalmatinskih županija ne snalaze u aktualnoj situaciji, koju, kako je rekao, obilježava „oštra ofanziva protivnika Dalmacije i svega dalmatinskog”.

– Stječe se dojam kako su vlasti četiri dalmatinske županije u defanzivi te kako čak ne postoji ni jasna suglasnost između samih aktera vlasti u Dalmaciji o tim ključnim pitanjima vezanim za status tih županija. HDZ kao dominantna politička opcija, MOST i Domovinski pokreti, koji čine vladajuće koalicije u četiri dalmatinske županije, morali bi imati mnogo aktivniji stav i jedinstvenu političku strategiju za razgovore sa službenim Zagrebom o rješavanju problema u funkcioniranju županija i njihovom spajanju u autonomnu dalmatinsku regiju. Mora postojati jedinstven nastup onih koji imaju legitimitet braniti interese stanovnika Dalmacije, – ukazao je don Dominis, dodavši kako je u tom pogledu veoma korisna stara inicijativa Dalmatinskog demokratskog foruma (DDF), točnije njezinog koordinatora Vedrana Bralića koji se založio upravo za definiranje vojvođanske političke platforme koja bi dovela do reintegracije Dalmacije i njezinog konstituiranja kao autonomne regije.

Za kraj je dodao je kako u ovom trenutku ne vidi da postoji spremnost unutar dalmatinske političke misli kako bi se takav dogovor postigao, a s obzirom na, kako je rekao, dosadašnje „mlake reakcije županijskih, gradskih i općinskih administracija u Dalmaciji na poteze i politiku koja direktno šteti interesima Dalmacije”.